Objavljeno: 14.07.2025.
Desetorica mladomisnika Zagrebačke nadbiskupije zaređeni su za svećenike u subotu 21. lipnja 2025. godine po rukama zagrebačkog nadbiskupa mons. Dražena Kutleše u sjemenišnoj crkvi Srca Isusova na zagrebačkoj Šalati.
Više o mladomisnicima Dominiku Čaušiću, Ivanu Čusu, Matku Filipoviću, Krešimiru Haramiji, Ivanu Ivičeku, Kristijanu Koloniću, Grgi Markoviću, Franji Pišteleku, Pavlu Prusini i Luki Žeželju saznajte na internetskim stranicama i društvenim mrežama Zagrebačke nadbiskupije.
Pavao Prusina
Pavao Prusina rođen je 9. ožujka 1997. godine u Ljubuškom, od majke Mire i oca Gorana, koji je umro kad je Pavao imao dvije godine. U obitelji ima još tri sestre. Osnovnu i srednju ekonomsku školu završio je u Ljubuškom. Kaže kako je Crkvu tijekom školovanja doživljavao samo kao instituciju i imao je trgovački odnos s Bogom. Pred kraj srednje škole dogodio se potpuni preokret u njegovom životu, kada je odgovorio na poticaj milosti i krenuo svakodnevno na svetu misu u rodnu Župu svetog Ante Padovanskog na Humcu. Intenzivan sakramentalni život i molitva u cijelosti mijenjaju njegov život, popravlja se odnos prema Crkvi te se uključuje u razne inicijative u župi. U to vrijeme nailazi na nagovore don Josipa Radića, po kojima je Bog otvorio njegovo srce, ojačao vjeru, učvršćivao nadu te je rasla ljubav prema Papi, biskupima, svećenicima i Bogu posvećenim osobama. Ušao je u svećeničku formaciju te ga je za đakona zaredio zagrebački nadbiskup Dražen Kutleša 19. listopada 2024. godine u crkvi Ivana XXIII., pape u Zagrebu. Đakonski pastoralni praktikum vršio je u Župi sv. Antuna Padovanskog u Sesvetskim Selima.
Mladomisničko geslo: “On treba da raste, a ja da se umanjujem.” (Iv 3,30)
Datum mlade mise: 20. srpnja 2025.
Kako ste se odlučili za svećenički poziv?
Nakon što sam tijekom vremena studiranja svakodnevno molio Gospu za otkrivanje volje Božje u svome životu, jasno sam u srcu vidio želju da budem svećenik. Prekinuo sam studij odnosa s javnošću na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru i krenuo putem svećeništva u zajednici Omnia Deo.
Kako su na Vašu odluku reagirali obitelj i prijatelji?
Moja obitelj je bila malo iznenađena mojom odlukom, a prijatelji s kojima sam išao na svakodnevnu misu su to očekivali.
Kako biste opisali svoju dosadašnju formaciju? Što Vam je bilo najljepše? Što Vam je bilo najteže?
Formacija je prošla jako brzo. Najljepše mi je bilo hodočastiti u Gospina svetišta, šetnje prirodom, druženja s bogoslovima i čitanje duhovnih knjiga. Najteže je bilo upoznavati sebe u istini pred Bogom, onakav kakav zaista jesam, bez maski i pretvaranja, ali upravo je to bilo iscjeljujuće.
Proteklu godinu proveli ste na đakonskom praktikumu. Gdje ste bili? Kako biste opisali to iskustvo? Što ste naučili?
Praktikum sam proveo u Župi sv. Antuna Padovanskog u Sesvetskim Selima. Bilo je zaista prelijepo iskustvo rada s ljudima i služenja Božjem narodu. U kratkom vremenu puno sam naučio jer je župa jako aktivna.
Kako zamišljate svoj svećenički život? Čemu se radujete, a od čega strepite?
U svom svećeničkom životu radujem se služenju Božjem narodu, posebno preko sakramenata euharistije i ispovijedi, preko kojih je Bog promijenio moj život. Strepim od mlakosti i rutine koja se lako može dogoditi, ali vjerujem uz Božju milost da ću se oduprijeti tim napastima.
Kako prepoznati svećenički poziv u životu?
Za prepoznati svećenički poziv smatram da je važno iskreno tražiti volju Božju za svoj život, isključiti svoje želje, želje drugih ljudi za moj život i pitati se iskreno pred Bogom: Bože, što ti želiš? I u toj iskrenosti pred Bogom, molitvi Gospi, vjerujem da će Bog progovoriti ili u srcu ili preko drugog čovjeka.
Što biste poručili mladima koji se dvoume oko odluke za svećeništvo/posvećeni život?
Za sve one koji se boje poručujem riječi koje je rekla velika sv. Terezija Avilska: “Sve prolazi, tko ima Boga, ima sve.”
Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije
