O kiši – filozofski ogled » Tekstovi
Kršćanski život

O kiši – filozofski ogled » Tekstovi

Kišo, šta činiš u mojoj kući?
Šta mogu od tebe još naučit?
Kako se pada, a da ne pustim glas? (Z
latan Stipišić Gibonni “Kiša”)

Nakon uvijek kratkog ljetnog predaha, započele su nove-stare obveze. A uz njih eto i vremenskih promjena sa svojim nepredvidljivim temperamentom. Na riječkom području te se prilike odveć često svode na dvije opcije: hoće ili neće? Dakako, uglavnom hoće padati.

Kiša prkosi svim našim težnjama. Gledamo u nebo i ne želimo da opet padne. Imamo planove – obveze, posao, igru, trening… i treba nam suho vrijeme. Gledamo u nebo, nadamo se, a možda i pomolimo samo da ne padne. A onda za koji tren prva kap udari u glavu. I krene. Nadanjima i molitvama unatoč – pada. Želimo, moramo, kasnimo…, ali kiša ipak pada. Kao nečujni navjestitelj Volje koja nije naša. Ona je nešto s čime moramo, a ne želimo računati. Nešto što bismo htjeli zaustaviti, ovladati njome, a ne možemo. Male kapi brišu naša velika nadanja. Velik je ljudski duh i njegovi planovi, ali nije vodootporan. Široki su kišobrani, ali malo vjetra – i mokri smo.

Osim što ima svoju volju, kiša i čisti. Sve ono što se nakupilo u ovim pustim suhim danima: sva prljavština i masnoća na cesti i automobilima, bijele mrlje na krovovima, prašina na prozorima… kiša sve čisti, pere, nosi u nepregledno plavetnilo. Ako je bura prirodna klima, kiša je prirodna praonica. Može se gotovo reći kako kiša ima neki svoj sakramentalni karakter (dakako, analoški). Probija do kostiju i pere s nas sve naše grijehe. Nov, svjež početak kao i kada bilje svježe zamiriše nakon dobre kiše.

Kiša crta i prostorne dimenzije naše egzistencije. Ljeto nas vuče putovanjima i nepoznatim daljinama, a kiša nas nježno gura prema vlastitu domu. Prema miru i tišini unutrašnjosti. Postoji vrijeme otvorenosti svijetu i vrijeme povlačenja pred svijetom. Kiša na svaki prozor kuca i dostavlja pozivnicu.

Kiša nosi i život – poji sve ono što je ljeto iscrpilo i ožednilo. Nekom biću smetnja, a nekom život znači.

Kiša otkriva svoju snagu u zajednici. Čini se kako puno snage i volje pojedincu treba za velika djela. Kiša, pak, pada tiho i neumorno. Jedna kap ne čini mnogo, ali puno njih podiže rijeke, pokreće klizišta i ruši sve pred sobom. Podsjeća nas tako kiša kako je snaga u upornom zajedništvu. Ujedno nas vraća u sred ovoga živog svijeta i naše odgovornosti za nj. Podsjeća nas da nismo vrhunac procesa, nego tek jedan od plodova stvaranja. Kiša nam tako mijenja perspektivu – podiže pogled prema nebu ispod kojeg smo svi zajedno i drugoga nemamo. Kiša nas nuka sanjati „jedinstvenu ljudsku obitelj“ jer svi smo „djeca iste zemlje koja je naš zajednički dom“ (Papa Franjo, Fratelli tutti (D-187). Enciklika o bratstvu i socijalnom prijateljstvu, 2020., br. 8., str. 9.).

Kiša je jednostavna pojava, ali bremenita smislom – osim ako nismo odveć zauzeti držanjem kišobrana…

Hvaljen Isus i Marija 👋
Drago nam je što Vas vidimo!

Pretplatite se na naš bilten s vijestima!

Ne šaljemo neželjenu poštu!

Povezani članci

Papina posjeta bazilici znak je poboljšanog zdravlja, kaže Press Office

Katoličke vijesti

Zar ja nisam žena? Sojourner Truth and the Liberation of the Unborn

Katoličke vijesti

Treća formacija animatora

Katoličke vijesti
Katoličke vijesti