Sinodalni hod Zvona zvone
Danijel Delonga
05.02.2023.
Riječki nadbiskup Mate Uzinić objavio je početkom prosinca odluku da se ubuduće u službenoj korespondenciji Riječke nadbiskupije neće koristiti počasni naslovi kao što su velečasni, don, prečasni, monsinjor, preuzvišeni i slično. Odlučio je da će se svećenici i djelatnici međusobno oslovljavati „kako je to uobičajeno u društvenoj zajednici kojoj pripadamo i razlikovati samo po stupnju reda i službe koju u ime Crkve vršimo“.
Nadbiskup u odluci dodaje i da se odriče korištenja biskupskog grba te da dokida obvezu postavljanja portreta nadbiskupa ordinarija u službene prostorije. U službenim prostorijama dovoljno je da bude križ i eventualno slika Marije, svetca zaštitnika ili portret pape. Ovu je odluku ipak, da bi se smirili uzburkani duhovi, slijedila i druga koja objašnjava da nadbiskupova odluka ne dokida i ne oduzima počasne titule te ne zabranjuje njihovo korištenje privatno ili u drugim situacijama. No jasna je njezina simbolična namjera.
„Radost i nada, žalost i tjeskoba ljudi našega vremena, osobito siromašnih i svih koji trpe jesu radost i nada, žalost i tjeskoba također Kristovih učenika, te nema ničega uistinu ljudskoga, a da ne bi našlo odjeka u njihovom srcu.“ (GS1)
Odluka je to koja dosljedno nastavlja sinodalni hod Crkve u suvremenom društvu. Crkve koja se ne hvasta titulama, Crkve koja nije iznad naroda nego suputnik i supatnik suvremenog čovjeka, kako je to već istaknuo Drugi Vatikanski sabor. Čitamo to u Konstituciji o Crkvi u suvremenom svijetu, latinski naslovljenoj „Gaudium et spes“, u prijevodu „Radost i nada“. Tim riječima i započinje tekst dokumenta: „Radost i nada, žalost i tjeskoba ljudi našega vremena, osobito siromašnih i svih koji trpe jesu radost i nada, žalost i tjeskoba također Kristovih učenika, te nema ničega uistinu ljudskoga, a da ne bi našlo odjeka u njihovom srcu.“ Da bi se prešlo s riječi na djela, potrebne su i ovakve, makar simbolične odluke.
Odluka nadbiskupa Uzinića dobrodošla je i nama koji radimo novinarske poslove. Novinarstvo oduvijek muku muči s tituliranjem. U medijima jednostavno nema mjesta za navođenje svih naslova, predslova, prefiksa i titula. Oni opterećuju tekst, ruše ritam razgovora, zauzimaju puno prostora u potpisivanju govornika. Stoga ova odluka nadbiskupa Uzinića olakšava posao i nama koji pišemo i izvješćujemo o događanjima u našoj mjesni Crkvi.
I Zvona će se stoga rado prikloniti toj odluci i ubuduće neće navoditi počasne titule svećenika kao što su velečasni, don, prečasni, monsinjor, preuzvišeni. Dodat ćemo tome i pojednostavljeno znanstveno tituliranje. Doktore znanosti označavat ćemo samo prefiksom „dr“. U kakvoj je osoba točno akademskoj službi, „izv., prof., doc. …“, uglavnom je manje bitno za čitatelje. Ako je važno da osoba govori kao sveučilišni profesor, to će jasno pisati u predstavljanju.
Dakle „Prefiks 00“ radni je naziv novog načina tituliranja i ispisivanja kratica ispred imena osoba o kojima možete čitati u svom omiljenom mjesečniku. Jednako vrijedi i za autore tekstova. Povratak je to novinarskoj tradiciji u kojoj u pravilu nema prostora za prefikse ispred imena osoba.
Kada prelistate ovaj broj Zvona, vidjet ćete da donosimo još promjena u sadržaju koji vam nudimo. Od onih vidljivih grafičkih, do promjena koje bi sadržajem mogle obogatiti vjernički život. Tako u ovome broju možete pročitati promišljanja o nedavno preminulom papi u miru Benediktu XVI. i njegovoj ostavštini, ali i vidjeti kako djelima, ne samo riječima, biti Crkva koja hoda u zajedništvu sa svijetom. U Sinodalnom hodu.
O Papi emeritusu govore s. Marta Carti, Ivan Stošić i Richard Pavlić.
Iz rubrike:
Sinodalni hod
Fiducia supplicans – o bogatstvu blagoslova kao izričaja Božjeg milosrđa
13.02.2024.
Dokument govori o blagoslovu osoba, ne zajednica, blagoslovu koji uključuje molitvu za mir, zdravlje, dijalog, solidarnost, istaknuo je predavač.
Nadbiskup Uzinić ipak je otišao i korak dalje: „Iako sve heteroseksualne i homoseksualne veze ne možemo izjednačiti s kršćanskim pojmom braka, u tim zajednicama ima mnogo dobra poput uzajamna pomaganja, vjernosti, djece. Dakle i u situaciji tih parova postoji mnogo stvari koje su blagoslov. Zbog toga ima opravdanih razloga i za blagoslov para, a ne samo osoba.“
Iz rubrike:
Zvona zvone
Može li korizma biti sloboda?
Danijel Delonga
13.02.2024.
Korizmu tako promatramo kao pustinju, kao postaju na putu prema slobodi, prema uskrsnuću. No, može li čovjek već u korizmi biti slobodan? Može li čovjek biti slobodan i u pustinji? Ili čak, može li čovjek biti slobodan u zatvoru? „Nailazimo na paradoks u evanđelju: oslobođeni smo služenjem, a ne činjenjem onoga što nam se prohtije“, reći će papa Franjo.