Obnavljajući višegodišnji običaj, na blagdan svetih slavenskih apostola i učitelja Ćirila i Metoda, suzaštitnika Europe i zaštitnika Zagrebačke crkvene pokrajine, u subotu 5. srpnja u bogoslužnom prostoru blaženoga Alojzija Stepinca u Zagrebu služena je arhijerejska liturgija sv. Ivana Zlatoustoga koju je predvodio križevački vladika Milan Stipić, izvijestila je Križevačka eparhija.
Uz biskupa, božansku liturgiju suslužili su gornjogradski župnik o. Nenad Krajačić, eparhijski ekonom o. Danijel Hranilović, vukovarski
župnik o. Oleg Zakaljuk, gornjogradski župni vikar o. Miroslav Barnychko, ovogodišnji neojerej o. Vladimir Zastavni, uz asistenciju trojice đakona Križevačke eparhije. Liturgiju je pjevao Ćirilo-Metodov kor pod ravnanjem dirigentice Darjane Blaće-Šojat. Propovijedao je ekonom o. Danijel Hranilović.
Izrazio je „zahvalnost Bogu na blagodati što se, nakon razornog potresa, nastavio zajednički hod koji traje više desetljeća, kada se na blagdan sv. Ćirila i Metoda u hramu Božjemu, u srcu Zagrebačke nadbiskupije, u blizini zemnih ostataka blaženoga Alojzija Stepinca, okupljaju na liturgiji kako bi po njoj postali dionici prevelikoga dara što ga je Isus Krist ostavio na svojoj Posljednjoj večeri.“ O. Hranilović izrazio je zahvalnost Zagrebačkoj nadbiskupiji „koja je otvorena srca omogućila da se u bogoslužnom prostoru, u zajedništvu i bogatstvu dvaju obreda, kao jedno srce i duša, utjelovi ćirilometodska baština koja danas, možda i više nego inače poziva na otvaranje srca Isusu Kristu, na međusobno zajedništvo i suradnju.“
Rekao je da se ovom arhijerejskom liturgijom ostvaruje odgovor na poziv pape Lava XIV. svim vjernicima, a koji je rekao: „Istočne katoličke Crkve treba voljeti. One čuvaju jedinstvene duhovne i mudrosne tradicije i imaju mnogo toga za reći nam o kršćanskom životu, sinodalnosti i liturgiji. Neka vaše Crkve budu primjer, a pastiri neka promiču zajedništvo.“
„Kristov poziv na ljubav potiče nas postati njegova jedinstvena obitelj, jer smo u Kristu jedno. To je put kojim trebamo ići zajedno kako bi izgradili novi svijet u kojemu kraljuje mir koji nam je itekako potreban. To je misionarski duh koji nas mora nositi – ne zatvarati se u svoje male krugove, ne osjećati se boljima od svijeta, nego ponuditi svima Božju ljubav, da se ostvari ono jedinstvo koje ne briše razlike, nego poštuje osobnu povijest svake osobe te kulturne i vjerske korijene svakog naroda“, istaknuo je o. Hranilović pozivajući se na riječi pape Lava.
Dodao je da se „u taj kontekst promišljanja može smjestiti i dvojicu velikana svetu braću Ćirila i Metoda jer su svojim nastojanjima, bez obzira na mnoge prepreke, pronosili ovakav misionarski duh oslonjen na Krista Gospodina te su zbog toga bili plodonosni. To se može ostvariti i u našim životima ukoliko otvorimo svoje srce Božjoj riječi i dopustimo da se ona utjelovi u nama.“
Istaknuvši kako se i ovaj dan na duhovni način pridružuju hrvatskim biskupima na proslavi 1100. obljetnice Hrvatskoga Kraljevstva i Splitskih crkvenih sabora, slaveći trenutak kada je hrvatski narod stupio među kraljevine Europe, o. Hranilović rekao je da se „time ne prisjećamo samo jednog političkog čina, nego i jednog duhovnog sazrijevanja.“
Jer „krunidba kralja Tomislava oko 925. godine nije bila samo trenutak državne potvrde, već i potvrda našeg vjerničkog identiteta, ukorijenjenog u kršćanskoj vjeri. Zato kralj Tomislav nije bio tek vladar s krunom – bio je vođa naroda koji je znao da prava vlast dolazi iz služenja Bogu i narodu. Upravo je Crkva u tom ključnom povijesnom razdoblju bila ona koja je čuvala duhovni identitet hrvatskog naroda, tumačila Pismo, slavila sakramente i učila kako se kraljevstvo ne gradi oružjem, već i vjerom, ljubavlju, pravdom i milosrđem“, protumačio je.
„U blizini zemnih ostataka našega blaženika i danas prodiru duboko njegove riječi da je katolička vjera prvo i najveće dobro hrvatskog naroda. Stoga danas ne možemo govoriti o počecima hrvatske državnosti, a da se ne prisjetimo svete braće Ćirila i Metoda i njihova nastojanja koje je postalo temelj na kojem su se kasnije nadograđivali i hrvatski vladari, Crkva i narod; u glagoljaškom bogoslužju, u staroslavenskim liturgijama, u kamenim natpisima i zavjetnim molitvama, otkrivajući da smo dio jednog velikog slavenskog mozaika, u kojem se slavi Kristovo ime na jeziku srca, jeziku ljubavi“, istaknuo je.
Moleći „za one koji su nas vodili, za one koji su nas učili, i za one koji su u tišini svojih domova i župa prenijeli vjeru s koljena na koljeno“, o. Hranilović je zaključio: „Naša prošlost nije samo povijest – ona je i zadaća i obveza. Kao što su Tomislav i Ćiril s Metodom razumjeli da narod bez Boga postaje narod bez duše, i mi smo danas pozvani čuvati ono sveto što smo naslijedili: vjeru, ljubav, milosrđe, jezik i kulturu u krilu naše Crkve jer samo tako naša domovina Hrvatska postaje dom naroda koji vjeruje, ljubi i nada se“.
Homiliju je završio molitvenim zazivom iz bogoslužja sv. Ćirilu i Metodu: zauvijek sveti i istinski pastiri, usrdno se molite za svoje izabrano stado, otklanjajte nevolje, izbavljajte nas od bijede i napasti, rasvjetljujte mu oči srca i utvrđujte mu um da dostojno ide vašim stopama. Primajte na sebe naše nemoći, podajte nam snagu s visina da, proživjevši dostojno u Kristu, budemo nasljednici vašega djela i propovjednici prave vjere koju ste nam predali te da svi jednoglasno proslave trosveto Božanstvo: Oca i Sina i Svetoga Duha, sada i vazda i u vijeke vjekova.”
Prije završnoga blagoslova križevački vladika uputio se pred zemne ostatke blaženoga Alojzija Stepinca gdje je u zajedništvu svećenika, đakona, bogoslova i vjernika predvodio molitvu u čast blaženog kardinala Alojzija Stepinca za Crkvu, domovinu i sav narod.
