Objavljeno: 05.07.2025.
Obnavljajući višegodišnji običaj, na blagdan svetih slavenskih apostola i učitelja Ćirila i Metoda, suzaštitnika Europe i zaštitnika Zagrebačke crkvene pokrajine, u Bogoslužnom prostoru blaženoga Alojzija Stepinca služena je u subotu 5. srpnja Arhijerejska liturgija sv. Ivana Zlatoustoga koju je predvodio križevački biskup vladika Milan Stipić. Uz njega, božansku liturgiju suslužili su: o. Nenad Krajačić, župnik gornjogradski, o. Danijel Hranilović, eparhijski ekonom, o. Oleg Zakaljuk, župnik vukovarski, o. Miroslav Barnychko, župni vikar gornjogradski, o. Vladimir Zastavni, ovogodišnji neojerej uz asistenciju trojice đakona Križevačke eparhije. Liturgiju je pjevao Ćirilo-Metodov kor pod ravnanjem dirigentice Darjane Blaće-Šojat. Okupljenima u prigodnoj propovijedi obratio se o. Danijel Hranilović, ekonom.
Izrazivši zahvalnost Bogu na blagodati što se nakon razornog potresa nastavio zajednički hod koji traje više desetljeća, kada se u ovome hramu Božjemu, u srcu Zagrebačke nadbiskupije, u blizini zemnih ostataka blaženoga Alojzija Stepinca, okupljamo na ovoj Svetoj liturgiji kako bi po njoj postali dionici onoga prevelikoga dara što nam ga je Gospod naš Isus Krist ostavio na svojoj Posljednjoj večeri, propovjednik Hranilović uime okupljenih zahvalio je križevačkom vladiki Milanu koji je svojim prisustvom uzveličao ovo slavlje, kao i prisutnom rektoru zagrebačke katedrale mons. Zlatku Korenu, a preko njega i Zagrebačkoj nadbiskupiji koja je otvorena srca omogućila da na ovome mjestu, u zajedništvu i bogatstvu dvaju obreda, kao jedno srce i duša, utjelovimo ćirilometodsku baštinu koja nas danas, možda i više nego inače, poziva na otvaranje naših srca Isusu Kristu, na međusobno zajedništvo i suradnju. „Stoga i današnjom Arhijerejskom liturgijom ostvarujemo odgovor na poziv pape Lava svim vjernicima, a koji kaže: ”Istočne katoličke Crkve treba voljeti. One čuvaju jedinstvene duhovne i mudrosne tradicije i imaju mnogo toga za reći nam o kršćanskom životu, sinodalnosti i liturgiji. Neka vaše Crkve budu primjer, a pastiri neka promiču zajedništvo.“
„Kristov poziv na ljubav potiče nas postati njegova jedinstvena obitelj jer smo u Kristu jedno. To je put kojim trebamo ići zajedno kako bi izgradili novi svijet u kojemu kraljuje mir koji nam je itekako potreban. To je misionarski duh koji nas mora nositi – ne zatvarati se u svoje male krugove, ne osjećati se boljima od svijeta, nego ponuditi svima Božju ljubav da se ostvari ono jedinstvo koje ne briše razlike, nego poštuje osobnu povijest svake osobe te kulturne i vjerske korijene svakog naroda.“, ističe propovjednik pozivajući se na riječi pape Lava te zaključuje da „u ovaj kontekst promišljanja možemo smjestiti i dvojicu današnjih velikana svetu braću Ćirila i Metoda jer su svojim nastojanjima, bez obzira na mnoge prepreke, pronosili ovakav misionarski duh oslonjen na Krista Gospoda te su zbog toga bili plodonosni. To se može ostvariti i u našim životima ako otvorimo svoje srce Božjoj riječi i dopustimo da se ona utjelovi u nama.
Istaknuvši kako se i mi danas na duhovan način pridružujemo našim hrvatskim biskupima proslavi 1100. godišnjice Hrvatskoga Kraljevstva i splitskih crkvenih sabora, slaveći trenutak kada je hrvatski narod stupio među kraljevine Europe, o. Hranilović nastavlja da se time ne prisjećamo se samo jednog političkog čina, nego i jednog duhovnog sazrijevanja.
Jer „krunidba kralja Tomislava oko 925. godine nije bila samo trenutak državne potvrde, već i potvrda našeg vjerničkog identiteta ukorijenjenog u kršćanskoj vjeri. Zato kralj Tomislav nije bio tek vladar s krunom – bio je vođa naroda koji je znao da prava vlast dolazi iz služenja Bogu i narodu. Upravo je Crkva u tom ključnom povijesnom razdoblju bila ona koja je čuvala duhovni identitet hrvatskog naroda, tumačila Pismo, slavila sakramente i učila kako se kraljevstvo ne gradi oružjem, već i vjerom, ljubavlju, pravdom i milosrđem.“
„U blizini zemnih ostataka našega Blaženika i danas prodiru duboko njegove riječi da je katolička vjera prvo i najveće dobro hrvatskog naroda. Stoga danas, ne možemo govoriti o počecima hrvatske državnosti, a da se ne prisjetimo svete braće Ćirila i Metoda i njihova nastojanja koje je postalo temelj na kojem su se kasnije nadograđivali i hrvatski vladari, Crkva i narod; u glagoljaškom bogoslužju, u staroslavenskim liturgijama, u kamenim natpisima i zavjetnim molitvama, otkrivajući da smo dio jednog velikog slavenskog mozaika u kojem se slavi Kristovo ime na jeziku srca, jeziku ljubavi.“
Moleći za one koji su nas vodili, za one koji su nas učili i za one koji su u tišini svojih domova i župa prenijeli vjeru s koljena na koljeno, propovjednik Hranilović ističe: „Naša prošlost nije samo povijest – ona je i zadaća i obveza. Kao što su Tomislav i Ćiril s Metodom razumjeli da narod bez Boga postaje narod bez duše, i mi smo danas pozvani čuvati ono sveto što smo naslijedili: vjeru, ljubav, milosrđe, jezik i kulturu u krilu naše Crkve jer samo tako naša domovina Hrvatska postaje dom naroda koji koji vjeruje, ljubi i nada se.“ Svoje promišljanje o. Hranilović završio je sljedećim molitvenim zazivom iz bogoslužja sv. Ćirilu i Metodu: „Zauvijek sveti i istinski pastiri, usrdno se molite za svoje izabrano stado, otklanjajte nevolje, izbavljajte nas od bijede i napasti, rasvjetljujte mu oči srca i utvrđujte mu um da dostojno ide vašim stopama. Primajte na sebe naše nemoći, podajte nam snagu s visina da, proživjevši dostojno u Kristu, budemo nasljednici vašega djela i propovjednici prave vjere koju ste nam predali te da svi jednoglasno proslave trosveto Božanstvo: Oca i Sina i Svetoga Duha, sada i vazda i u vijeke vjekova. Amin.”
Prije završnoga blagoslova križevački vladika Milan uputio se pred zemne ostatke blaženoga Alojzija Stepinca gdje je u zajedništvu svećenika, đakona, bogoslova i prisutnog naroda predvodio molitvu u čast blaženog kardinala Alojzija Stepinca za Crkvu, domovinu i sav narod.
