Nedelja, 6. 7. 2025.
U svetištu Gospe od Utjehe u Trošmariji svečano je proslavljeno godišnje proštenje koje je i ove godine okupilo brojne hodočasnike i vjernike iz cijele biskupije. Središnje misno slavlje predvodio je gospićko-senjski biskup mons. Marko Medo, uz koncelebraciju više svećenika, a sve je započelo molitvom krunice i pobožnošću Križnog puta.
U nadahnutoj homiliji, biskup Medo uputio je vjernicima snažnu poruku nade, vjere i odgovornosti. „Večeras smo došli u Trošmariju, u ovo skromno, ali duhovno snažno svetište, gdje generacijama odzvanja vapaj naroda koji traži utjehu. Došli smo ovamo kao djeca Majci. Jer, tko od nas u životu nije rekao: ‘Majko moja, pomozi mi’?“ – započeo je biskup svoje obraćanje okupljenima.
Istaknuo je da Marijina prisutnost nije samo utjeha, nego i poziv: „Ona nas ne umiruje da bismo ostali isti – nego nas potiče da bismo ustali, krenuli, služili.“ U vremenu duhovne iscrpljenosti i društvene podijeljenosti, biskup je naglasio da vjernici ne mogu ostati pasivni: „U ovom svetištu, gdje su mnogi došli tražiti ozdravljenje, mir, oproštenje ili jednostavno snagu za novi dan, Marija nas poziva da ne budemo samo oni koji primaju utjehu, nego i oni koji tješe druge.“
Pozvao je prisutne da promjenu u svijetu započnu u vlastitom životu: „Kad su Majku Tereziju pitali: ‘Majko, što ne valja u ovom svijetu?’, ona je jednostavno odgovorila: ‘Ono što ne valja smo ja i Vi.’ To znači da se promjena svijeta ne događa izvan mene, nego počinje u meni – u mome srcu, u mojoj obitelji, u mojoj zajednici, u mojoj župi.“
Biskup je podsjetio i na riječi starokršćanskog pisca Tertulijana: Unus christianus, nullus christianus – „kršćanin sam, nije kršćanin uopće“, naglašavajući kako vjera ne smije ostati unutar zidova crkve: „Vjera nije relikvija. Vjera je plamen koji mora gorjeti i svijetliti.“
U tom svjetlu, biskup je upozorio na važnost autentičnog svjedočenja: „Ne možemo više govoriti o Bogu, a živjeti kao da Ga nema. Ne možemo častiti Mariju, a prezreti siromašnog. Ne možemo primati sakramente, a ne davati srce.“
Na kraju homilije biskup je uputio snažan poziv okupljenim vjernicima: „Zato vas večeras pozivam, u ovoj dolini tišine i molitve – obnovimo svoju vjeru. Ne kao emociju, nego kao odluku. Donesimo odluku da ćemo biti živa Crkva. Ne Crkva optuživanja, nego Crkva opraštanja. Ne Crkva ogovaranja, nego Crkva molitve. Ne Crkva podjela, nego Crkva zajedništva. Ne Crkva straha, nego Crkva utjehe.“
Homiliju je zaključio molitvom:
„Marijo, Majko utjehe, nauči nas slušati bez osuđivanja.
Biti blizu bez nametanja.
Ljubiti bez zadržavanja.
Utješiti druge, kako si ti utješila nas.
I pomozi nam da budemo ono što tvoj Sin želi –
Istinski svjedoci živoga Boga. Amen.“
Nakon euharistijskog slavlja, župnik Željko Kuten i predstavnici župe zahvalili su biskupu na njegovoj prisutnosti i riječima, uputivši mu pozdravni govor i uručivši mu prigodne darove. Večernje proštenje zaključeno je zajedničkim pjevanjem litanija Blažene Djevice Marije pred njezinim likom.
