Uz 33. obljetnicu razaranja franjevačkog samostana i crkve sv. Marka Evanđelista na Plehanu u Bosanskoj Posavini u srijedu 2. srpnja 2025. održana je komemoracija pod nazivom “Dan sjećanja na Plehan” koja je okupila više od stotinu Posavljaka i njihovih prijatelja. Na dan kada je 1992. srpska vojska minirala plehansku ljepoticu, župnu crkvu i franjevački samostan s dvije tone eksploziva, vjernici su se okupili kako bi molitvom i zajedništvom posvjedočili ustrajnost u vjeri i opredijeljenost za obnovu tog duhovnog i kulturnog središta Bosanske Posavine.
Večernju svetu misu u 19 sati predvodio je preč. Marko Zubak, kanonik Vrhbosanskog kaptola i arhiđakon Fojničkog arhiđakonata, uz koncelebraciju župnika i gvardijana fra Ante Tomasa te još sedmorice svećenika. Među njima su bili i derventski dekan fra Ivan Marić, umirovljeni svećenik Riječke nadbiskupije mons. Pero Zeba, fra Franjo Dalibor Stjepanović, fra Ivan Nujić, fra Mirko Filipović, fra Anto Zrakić i fra Mišo Sirovina. Vjernike je ispovijedao vlč. Filip Tomić, župnik župe Svih Svetih – Požeške Sesvete dok je liturgijsko pjevanje predvodio župni zbor sv. Male Terezije iz Kutjeva pod ravnanjem prof. Pile Miškića. S njima je došao i pjevao njihov župnik vlč. Josip Marić.
U homiliji je preč. Marko istaknuo neuništivost duha Plehana unatoč ratnim razaranjima ustvrdivši da su tome svjedoci oni koji tu žive kao i njihovi preci koji su tu živjeli. Osvrnuvši se na Isusove riječi o svjetlu svijeta i gradu na gori, poručio je: „Život počinje kad počneš vjerovati Bogu. Ne može se sakriti grad koji leži na gori, a to je naš Plehan, ali samo ako smo mi svjetlo svijeta i sol zemlje, kako Isus od nas traži. Bog svoju svemoć pokazuje u našoj nemoći. Zlo nema zadnju riječ.“
U kontekstu smjene gvardijana, preč. Marko je ukazao fra Anti Tomasu i budućem gvardijanu fra Ivanu Nujiću da osoba na toj službi treba posjedovati emocionalna stabilnost, otpornost na stres, samosvijest i samopouzdanje, sposobnost prilagodbe promjenama, otpornost na kritiku, samodisciplinu, pozitivan, ali realističan stav, sposobnost preuzimanja odgovornosti, strpljenje i dugoročno promišljanje te sposobnost opraštanja i otpuštanja prošlosti.
Pozvao je Plehančane da mole za sve koji su svoj trud, ljubav i molitvu ulagali u obnovu toga kraja, kao i za one koji to nisu. “Mi ne smijemo dopustiti da zlo vlada nego moramo uvijek pokazivati da zlo ne pobjeđuje. Gradimo ovdje zbog Kraljevstva nebeskoga jer Bog nas poziva da radimo, usavršavamo, unapređujemo ovaj svijet”, zaključio je preč. Marko svoju homiliju.
Nakon mise, u prostorijama privremenog samostana otvorena je izložba poštanskih markica pod nazivom “Spomen i budućnost”, autora Tomislava Majstorovića čiji su roditelji podrijetlom iz plehanske župe. Izložbu je svečano otvorio dr. Davor Pranjić, dopredsjednik Republike Srpske iz reda hrvatskog naroda. Prikaz aktivnosti na obnovi franjevačkog kompleksa u proteklih sedam godina izložila je Dolores Janko iz tvrtke M-P-V d.o.o. Kornica.
Na zajedničkoj večeri prigodnim riječima okupljenima su se obratili dopredsjednik RS-a dr. Davor Pranjić, slavonskobrodski gradonačelnik dr. Mirko Duspara, zamjenik ministra obrane RH Željko Živanović koji je pročitao pismo ministra Ivana Anušića te član Odbora za izgradnju Vjersko-kulturnog središta Plehan Mijat Stanić koji je pročitao pismo Milana Bešlića. Svi su oni istaknuli kako je Plehan za Hrvate Posavine, ali i Bosne i Hercegovine sveto mjesto i simbol ustrajnosti, pozvavši vjernike na očuvanje vjere, tradicije i identiteta uz obećanje daljne podrške i pomoći.
Velebnu franjevačku crkvu sv. Marka na Plehanu srpska je vojska, nakon što je osvojila te prostore, raznijela u popodnevnim satima 2. srpnja 1992. s dvije tone eksploziva minirala. Prilikom miniranja stradao je i franjevački samostan, a u narednim danima u potpunosti su razoreni i devastirani ostaci samostana i svih popratnih zgrada kao i sve kuće katoličkog puka koji je pred ratnim strahotama bio prisiljen poći u izbjeglištvo. Nakon povratka franjevaca na Plehan svake godine, 2. srpnja, misnim slavljem Plehančani se spominju te velike tragedije, za koju još nitko nije odgovarao, i mole da Gospodin iscijeli sve rane koji je puk toga kraja doživio i još doživljava.
Podsjetimo, župa Plehan je prije rata brojila 8120 Hrvata katolika, a danas ih ondje živi svega 90-ak, većinom starije životne dobi.
(kta/b.l.)
