Permanentno obrazovanje svećenika Splitske metropolije do deset godina svećeništva održano je u srijedu 2. srpnja, u marijanskom svetištu u Vepricu. Na susretu su sudjelovali i mladi svećenici Dubrovačke biskupije. Susret je istaknuo važnost trajne svećeničke formacije i duhovne autentičnosti, a središnja izlaganja održali su nadbiskup splitsko-makarski i metropolita Zdenko Križić i direktor izdavačke kuće Salesiana i voditelj oratorija u Rijeci salezijanac don Mihovil Kurkut, izvijestio je Tiskovni ured Splitsko-makarske nadbiskupije.
Na susretu je sudjelovalo oko četrdeset svećenika predvođenih metropolitom Križićem, šibenskim biskupom Tomislavom Rogićem, dubrovačkim biskupom Rokom Glasnovićem i provincijalom Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja fra Sinišom Balajićem.
Susret je započeo zajedničkom pjevanom molitvom Srednjeg časa. Nakon molitvenog dijela uslijedio je radni dio dana kojim je moderirao generalni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Franjo Frankopan Velić, a isti je započeo uvodnim obraćanjem mons. Križića.
Nadbiskup je pozdravio mlade svećenike i poručio im kako svećenička formacija ne završava ređenjem, nego traje čitav život. Upozorio je da bez trajne formacije i stalnog osluškivanja Božjih znakova svećenik lako ostane bez središta, upada u nesigurnost i zapada u kontradikciju sa svojim pozivom. Govorio je o opasnosti bježanja od sebe i istine, naglasivši da „bez toga nema izlaska na svjetlo jer istina osobu oslobađa“. Posebno je upozorio na sklonost traženju priznanja i afirmacije koja svećenika udaljava od iskrene motivacije i istinskog služenja. Podsjetio je kako krize imaju važnu ulogu u duhovnom hodu jer provociraju iskrena pitanja i vraćaju čovjeka na temeljni poziv. Citirao je Thomasa Mertona rekavši: „Vjera se rađa u srcu krize jer je život neizbježno usmjeren prema krizi i misteriju“. Zaključio je kako je svaka kriza poziv na obnovu vjernosti Bogu, spremnost na promjenu i prihvaćanje novosti života.
Predavanje „Apostolski žar za duše i posvećenje svećenika u katehezi“ održao je salezijanac Kurkut. , Govor je započeo iznošenjem vlastitog životnog puta kako bi svećenici upoznali osobu koja im govori. Podsjetio je da je sinovstvo prvi dar svih darova i naglasio kako je krštenje temelj svega, pa i svećeničkog reda. Svećenik mora znati da je ljubljen jer samo tada može istinski ljubiti druge. „Bitno je imati i iskustvo milosti te blagoslovljene slabosti“, poručio je don Mihovil, dodavši: „Bog te u krizi želi evangelizirati i navijestiti ti radosnu vijest da baš u tvoje slabosti i krhkosti želi doći“. Istaknuo je kako iskustvo vlastite slabosti pomaže svećeniku biti milosrdan te kako je za svetost nužno biti u molitvi i pred Gospodinom na koljenima. „Sakrament svetog reda oblikuje tebe ako želiš, ako mu dopustiš. Mijenja tvoju nutrinu i Bog ti daje milost u svakom trenutku“, rekao je i pozvao svećenike na autentičnost.
Progovorio je o važnosti svakodnevnog posvećenja i svijesti da milost Božja, a ne vlastita snaga, spašava od napasti. Naglasio je da nije presudno je li svećenik dobar organizator ili propovjednik, već da svojim životom svjedoči Boga. Okupljene je upitao: „Kakvu sliku Crkve nosiš u svom srcu?“, dodavši da pojedinci izgrađuju onu Crkvu koju nose u sebi. Pozvao se i na apostolsku pobudnicu pape Franje ‘Evangelii Gaudium’ te poručio kako je Sveti Otac u njoj dao dobre smjernice za budućnost Crkve i župe kao takve: „Bitno je na Crkvi otvoriti vrata i prozore da vjetar Duha Svetoga zajednicu prozrači i da bude atraktivna i lijepa svakome jer je župa zajednica svih zajednica u kojoj svatko nešto daje, a euharistija je trenutak kada se Tijelo Kristovo okuplja i mjesto gdje se Bog nama daje“.
Zaključio je kako je važno imati zajedničarsku ekleziologiju te da svećenik najprije mora biti duhovnik i njegovati odnos s Bogom, jer samo tako može govoriti iz ljubavi Evanđelja i prihvaćati različite ljude u jedinstvu Crkve.
Nakon predavanja uslijedila je zanimljiva i plodna rasprava u kojoj su sudionici zajednički produbljivali pokrenuta pitanja.
Na kraju se okupljenim svećenicima obratio provincijal Balajić koji je podijelio vlastito iskustvo rada u katehezi, naglasivši kako svaka skupina razvija vlastitu dinamiku i traži poseban pristup. Prisjetio se različitih razreda, nekih punih entuzijazma, drugih pospanih ili rastresenih te istaknuo da nije dovoljno samo prenositi znanje. Pritom je poručio kako je važno osjetiti kako grupa diše, prepoznati njezinu osjećajnost i pronaći način da ju se istinski motivira. „Vaša motivacija je ona koja će osobe privući da vas slušaju“, naglasio je. Potaknuo je sve prisutne da djecu i mlade nastoje ne samo poučiti, nego i nadahnuti, jer će ih tek tada slušati s pažnjom i otvorenošću.
Susret je završio molitvom Anđeo Gospodnji i zajedničkim objedom.
SMN
