Reportaža HKM-a iz Tomislavgrada: Mjesto gdje kamen pamti prvu hrvatsku krunu, a Crkva i narod su jedno

„Uoči proslave 1100. obljetnice Hrvatskoga kraljevstva i povijesnih Splitskih crkvenih sabora u subotu 5. srpnja, Tomislavgrad je i nama otvorio svoja vrata. Kroz njih nas je u povijest i sadašnjost ljudi i kraja uveo fra Bože Milić, gvardijan Franjevačkog samostana“, izvješćuje Hrvatska katolička mreža iz pera novinarke Tanje Maleš. Reportažu prenosimo u cijelosti.

Iako je kroz povijest mijenjao svoje ime, Tomislavgrad je oduvijek imao prepoznatljivu dušu – nepokolebljivu u identitetu, postojanu u svjedočanstvu vjere i gostoljubivu u susretu sa svima koji ovdje dolaze. Kraj je to u kojem se susreću Dalmacija, Hercegovina i Bosna, a nalazi se na jugozapadu BiH. I stoljećima ovdje zajedno koračaju Crkva i vjernički narod.

Ime grada

Pri upoznavanju ljudi i krajeva u BiH uvijek je dobro pojasniti stvari. Polazimo od Duvanjskog polja na kojem je, kako kaže predaja, 925. godine održana krunidba kralja Tomislava. Grad je nekoć nosio ime upravo po tome polju, Duvno. U rimsko doba to je bio Delminium (pašnjak, ovce), a kasnije Županjac, Sedidžedid i Županj-potok. Od 1945. bio je Duvno, a u demokratskim promjenama vraćeno mu je ime Tomislavgrad koje je nosio još od 1928. Povratak imena dogodio se na referendumu u kolovozu 1990.

Posebna spomen-bazilika sv. Nikole Tavelića

Na prvi pogled hodočasničko oko zastaje na velebnoj Spomen-bazilici sv. Nikole Tavelića. Nacionalnim spomenikom BiH proglašena je 2017. godine. Građena je u razdoblju od 1924. do 1940. godine. Povod je bio 1000. obljetnica krunidbe kralja Tomislava. I njezin nastanak ima svoju priču:

„Dvadesetih godina prošloga stoljeća u hrvatskom narodu se probudio nacionalni domoljubni duh i željelo se obilježiti ovu veličanstvenu godišnjicu, tisuću godina od krunidbe kralja Tomislava. Ipak, nema baš svaki narod takvu obljetnicu. I tako je u hrvatskom narodu, na svim mjestima na kojima su živjeli Hrvati, počelo obilježivanje kroz osnivanje društava, pjevačka, vjernička, kulturna, umjetnička, podizane su spomen ploče, obelisci…

Tadašnji župnik Županjca (kako se Duvno zvalo u to doba) fra Mijo Čuić, odlučio je da neće podizati spomen ploču, imenovati ulicu ili trg, nego će sagraditi spomen baziliku u čast tisu godina Hrvatskog kraljevstva. Zato se ta veličanstvena i prelijepa crkva naziva spomen-bazilikom. Ona nije službeno bazilika, mi i narod je tako nazivamo, jer je sagrađena u spomen na ovako važan događaj. Sagrađena je po uzoru na starohrvatske dalmatinske i primorske crkve, samo veća. I time je dobila na ljepoti i grandioznosti.“

Fratri kao suputnici naroda

Iako su franjevci stoljećima u BiH, od XIX. stoljeća bilježimo njihovu prisutnost u Hercegovini. Do tada je postojala samo Provincija Bosna Srebrena koja je pokrivala i šire područje.

„Sredinom XIX. stoljeća dio franjevaca porijeklom iz Hercegovine odlučili su se odvojiti od Bosne i započeti život ovdje. Bila je to logična odluka, jer su za župe u Hercegovini skrbili franjevci iz Bosne (Kreševo, Fojnica, Kraljeva Sutjeska), a radi se o udaljenostima od nekoliko stotina kilometara. Zamislite koliko je u to vrijeme bilo rijetko moguće da fratar dođe u jednu udaljenu župu.

Bilo je to svega nekoliko puta godišnje, najčešće uz pričest, ispovijed, krizmu, vjenčanja. Zato su fratri došli u Hercegovinu, na Široki Brijeg, i tu započinje povijest Hercegovačke franjevačke provincije. Njezin status je najprije bio kustodija, a onda je postala provincija.“

Od tada do danas franjevci su s narodom prolazili i radosti i tuge, pa se u širokobriješke mučenike ubrajaju i franjevci porijeklom iz duvanjskog kraja, njih šestorica.

„Bio je to veliki udarac našoj provinciji, no oporavila se nakon Drugog svjetskog rata i plodna je duhovnim zvanjima, te do danas u tome ima stabilnost. A raduje nas i što je postupak za širokobriješke mučenike ove godine ušao u novu fazu, te došao na biskupijsku razinu. Nadamo se da će uskoro doći na čast oltara kao blaženici, te da ćemo im se uskoro moći moliti i službeno kao zaštitnicima.“

Živa Crkva pokreće narod

Župa sv. Mihovila Arkanđela u Tomislavgradu nastala je 1828. godine, a danas je središnja i najveća župa Duvanjskog dekanata. Obuhvaća općinsko središte Tomislavgrad i prsten od 21 sela. Nedjeljom se slavi osam misa – tri u filijalnim crkvama i pet u bazilici. U samostanu je 12 franjevaca, a oni mlađi aktivni su u pastoralu i duhovno skrbe za oko sedam i pol tisuća vjernika.

„Od početka 19. stoljeća ovdje nije bilo ‘čvrste crkve’, tek kasnije nalazimo jednu kapelu na groblju i drvenu župnu crkvu. Od nje danas nemamo nikakvih tragova. Ali ta materijalna oskudica nije spriječila ni fratre ni narod koji je naučio živjeti u teškim okolnostima, te su nastavili zajednički hod u vjeri. Novo poglavlje počelo je dolaskom fra Mije Čuića za župnika dvadesetih godina 20. stoljeća. On je imao hrabrosti pokrenuti cijeli hrvatski narod kako bi sagradio Baziliku, te je dao značajan poticaj i razvoju Županjca (tadašnjeg Tomislavgrada) kao središta.“

Turističke atrakcije

U Tomislavgradu je sve primjetniji i razvoj turističke ponude u kojoj posebno mjesto ima vjerski turizam. Stoga, fra Bože preporuča:

„Pogledajte franjevački kompleks – baziliku, samostan u sklopu kojega se nalazi Franjevački muzej Tomislavgrad, knjižnica, stalni postav muzeja s nekoliko stalnih izložbi. A jedna od naših posebnosti je tzv. duvanjski praslon, jedan pronalazak iz kamenoloma u duvanjskom kraju. Radi se o vrsti koja je postojala prije dva milijuna godina i ovo naše je jedno od tri najznačajnijih nalazišta te vrste u svijetu. Dodajmo ovome i Afričku zbirku, jednu od šest zbirki u muzeju. Sadrži predmete koje su iz misija donijeli naši fratri misionari, njih sedmorica, a djelovali su pedeset godina u Kongu.“

Odakle ljetni sv. Nikola Tavelić u Tomislavgradu?

Posljednjih godina svakog ljeta pratimo Dane sv. Nikole Tavelića u Tomislavgradu. Na prvi pogled iznenađuje slavlje prvoga hrvatskog kanoniziranog sveca u ovo doba godine kad mu je blagdan 14. studenog. Naš sugovornik fra Bože ima objašnjenje:

„Mnogi to pitaju. No, objašnjenje je vrlo praktično. Kad bi svećenici ili fratri željeli organizirati proslave blagdana na otvorenom da dođe više svijeta, pa k tome još i devetnice ili trodnevnice kao pripravu na otvorenom, poželjno je lijepo vrijeme. Tomislavgrad se nalazi na 900 metara nadmorske visine. Sv. Nikola se slavi u studenom. A tada je u Tomislavgradu zaista studeno, hladno.

Zato se iz praktičnih razloga proslava sv. Nikole Tavelića prebacila na drugu nedjelju u srpnju. Prije toga je devetnica koja je postala kulturno-umjetničko-duhovni događaj za ovaj kraj. S crkvene strane imamo sve što ide uz devetnicu: ispovijed, molitva, krunice, mise, propovijedi, svećenici koji nam dolaze kao gosti, predavanja o duhovnim temama. No, slijede i izložbe, koncerti, tradicija, povijest, etno-događaji. Sve to stane u tih deset dana ljetne proslave sv. Nikole Tavelića.“

Sklad dviju ljubavi – prema Bogu i narodu

Fra Bože Milić o vjerničkom narodu ovoga kraja ima samo pohvale:

„Duvanjski narod duboko je prožet vjerom, kršćanstvom. To vidimo i po dolascima na misu, ponašanju. Bogu hvala na tome. Posebno su važne nedjelje. Obilježje našega mentaliteta jest duboka prožetost kršćanskom vjerom povezanom s nacionalnim ponosom. To je karakteristika naših ljudi. I to je vezano uz predaju krunidbe kralja Tomislava na Duvanjskom polju prije 11 stoljeća. Jako lijepo ovdje je uravnotežena ljubav prema hrvatskoj povijesti i domovini, a na prvome mjestu – ljubav prema Bogu iz koje sve izvire.“

(kta/HKM)