Dok su se afrički i europski čelnici sastajali kako bi oblikovali poljoprivrednu politiku, poljoprivrednici i grupe civilnog društva okupili su se u blizini kako bi izazvali hitnu zabrinutost zbog budućnosti poljoprivrede u Africi; Pozivanje posebno na zaštitu tradicionalnih sjemenskih sustava i zabranu izvoza toksičnih pesticida.
Autor Francesca Merlo
Drugi slučaj industrije mulitmillion dolara i onih koji drže moć u svijetu radeći zajedno kako bi postali bogatiji jer najsiromašniji u našem svijetu trpe posljedice.
Ovoga puta poljoprivrednici, posebno u Africi, koji su ciljani, a Europska unija krši njihova prava.
Ujedinjavanje u znak protesta
Kao što su ministri i kreatori politika pripremili da se sastanu u Rimu kako bi oblikovali budućnost odnosa Afrike – EU, glasovi na širokoj razini okupljeni i čuli se.
Dana 26. lipnja, uoči poljoprivrednog ministra Afričke unije i Europske unije, organizacije civilnog društva, poljoprivrednici i predstavnici crkve, okupili su se na tržištu Rima Circo Massimo Farmer, u sukobini talijskih Campagna Amica, kako bi se pozabavili nekim pitanjima koja će se postaviti sljedećeg dana.
Svjedočeći kriminalizaciju sredstava za život poljoprivrednika
U razgovoru za Vatikanske vijesti, ubrzo nakon sastanka, Emmanuel Yap, službenik za politiku hrane i zemljišne politike u CIDSE – globalnoj mreži katoličkih organizacija za socijalnu pravdu – objasnio je zašto je ovaj trenutak bio kritičan. “Svjedoci smo sporog kriminalizacije tradicionalnih poljoprivrednih praksi”, rekao je. “Prava poljoprivrednika da spaše, razmjenjuju i prodaju svoje sjeme – prava koje priznaju Ujedinjeni narodi – erodiraju se zakonima koji favoriziraju multinacionalne korporacije sjemena.”
Objasnio je da se ti zakoni guraju kroz sporazume o ekonomskom partnerstvu s nekoliko afričkih država i da prijete da će biološku raznolikost zamijeniti uniformnom. Poljoprivrednici, od kojih se mnogi oslanjaju na stoljetne sjemenske tradicije koje su se s vremenom prilagodile svojoj klimi i kulturama, pritiskaju se na kupnju patentiranog sjemena koje zahtijevaju gnojiva i pesticide da bi preživjeli.
“Govorimo o sjemenkama koje daju samo u uvjetima s visokim unosom”, rekao je Yap. “I kad ih poljoprivrednik kupi, ne mogu legalno uštedjeti ili presađivati. Moraju se ponovo kupiti, svake sezone.”
Za zajednice čiji život u potpunosti ovise o zemlji – i mnogima – posljedice su neizmjerne. Ono što se iz daleka može pojaviti kao ‘razvoj’, u praksi je rezultiralo dugovima, iscrpljenim tlom, izgubljenom autonomijom, kao i ogromnom prijetnjom biološkoj raznolikosti.
Unatoč pristranoj dinamici i njegovim štetnim posljedicama, Europska unija nudi poticaje za trgovinu i razvoj afričkim zemljama koje prihvaćaju ove sjemenske zakone, često u okviru sporazuma o ekonomskom partnerstvu. Oni mogu uključivati pristup europskim tržištima, financijsku pomoć i obećanja poljoprivrednih ulaganja – sve uokvireno kao napori za jačanje sigurnosti hrane i modernizaciju poljoprivrede.
Međutim, saznali smo, to je daleko od istine.
Učenje iz povijesti
Yap, koji je s Filipina, proveo je godine radeći s poljoprivrednicima u svojoj domovini. Osvrće se na povijest i prisjeća se zelene revolucije, koja je obećala čuda kroz visoko prinosne sorte riže, samo da bi zarobila generacije u ciklusima ulazne ovisnosti i zaduženosti. “U početku su prinosi bili impresivni”, rekao je. “Ali 20 godina kasnije, poljoprivrednici su se vratili u dug. Tlo je bilo umorno. Pesticidi su otrovali više od štetočina”, upozorio je.
Europa je od tada zabranila mnoge od tih pesticida zbog njihovog razornih zdravstvenih i ekoloških učinaka. Unatoč tome, nastavlja ih izvoziti, posebno u Afriku. Samo u posljednjih 15 godina, izvoz zabranjenih pesticida na kontinent udvostručio se. “To je dvostruki standard”, rekao je Yap. “I to je nemoralno.”
Pitanje je: zašto, ako vam nije dovoljno dobro, je li dovoljno dobro za nas?
Upravo u ovom nemoralnosti glas crkve odjekuje.
Laudato si ‘, Enciklika pape Franjo o brizi za naš zajednički dom bila je središnja u iznosu korijena kako bismo se trebali ponašati u vezi s svojim prirodnim svijetom. Yap je napomenuo da nas podsjeća da stvaranje nije resurs koji treba iskoristiti, već dar koji treba zaštititi. “Crkva ima ključnu ulogu”, rekao je Yap, “u premošćivanju poljoprivrednika, zajednica i donositelja odluka i u stvaranju njihovih glasova.”
Nada u agroekologiji
Yap je nastavio s porukom nade. Naglasio je rad koji je obavljala Afrička unija, koji trenutno razvija okvir politike za podršku sjemenskim sustavima koji upravljaju poljoprivrednicima. Postoji kretanje, rekao je Yap, ali mora se uskladiti otporom na politike koje korporativni profit stavljaju iznad dostojanstva i suvereniteta poljoprivrednika.
“Postoje alternative”, dodao je. “Agroekologija nije teorija, to je stvarnost. Na Filipinima poljoprivrednici uzgajaju sorte riže koje uspijevaju bez kemikalija. Sporije je, da. Ali održiva je i poštuje zemlju.”
I to je istina. Agroekologija se širi, a organizacije rade na tome da je provedu širom svijeta. U Indiji, Zambija i Brazil, između ostalog, poljoprivrednici se povjere u prirodu onako kako smo to znali, a plodovi se pokazuju.
“Moramo zaštititi biološku raznolikost”, zaključio je Yap. “Ne samo zato što nas hrani, već i zato što drži mudrost i otpornost, moramo se suočiti s klimatskom krizom.”
Hvala vam što ste pročitali naš članak. Možete biti u tijeku tako što ćete se pretplatiti na naš dnevni bilten. Samo kliknite ovdje
