Biskupi Zagrebačke crkvene pokrajine okupili su se na svetkovinu sv. Ivana Krstitelja, 24. lipnja u Sisku na svoju 64. sjednicu koja je bila u Biskupskome ordinarijatu Sisačke biskupije, a predsjedao joj je zagrebački nadbiskup i metropolit Dražen Kutleša, objavljeno je na stranici Zagrebačke nadbiskupije.
S nadbiskupom metropolitom na sjednici su sudjelovali sisački biskup Vlado Košić, bjelovarsko-križevački biskup Vjekoslav Huzjak, križevački vladika Milan Stipić te zagrebački pomoćni biskupi Ivan Šaško i Mijo Gorski.
1. Pozdrav domaćina, sisačkoga biskupa Vlade
Na početku zasjedanja biskupe je, kao domaćin, pozdravio biskup Vlado, naglasivši da biskupi Metropolije barem jedanput godišnje zasjedaju u Sisku i to obično početkom korizme, a sada prvi put u lipnju, te je i ovaj put prikladno spomenuti neke od promjena koje su se dogodile tijekom protekle godine.
Istaknuo je da njihova mjesna Crkva, kao i drugi ljudi, još vida rane od potresa, pri čemu su vidljivi pomaci u obnovi. Od ukupno četrdeset i šest crkvenih zgrada (28 župnih crkava, 10 kapela, 6 župnih kuća i 2 samostana) pola je ili obnovljeno ili zahvaćeno obnovom, u nadi da će radovi koji su u tijeku do kraja ove godine biti dovršeni, a da će i katedrala biti obnovljena do lipnja sljedeće godine.
Osim materijalne obnove Biskupija živi Biskupijsku sinodu koja je u središte stavila „Krista, kamen zaglavni“, te se od iduće pastoralne godine planira započeti s provođenjem sinodskih zaključaka. Biskup Vlado očitovao je radost vjernika zbog izbora pape Lava XIV. i svoju nadu glede proglašenja svetim bl. Alojzija Stepinca. Susret s Papom priželjkuje i više od tristo hodočasnika iz Sisačke biskupije koji će biti dionici hrvatskoga nacionalnoga hodočašća u Rim početkom listopada ove godine.
U ovoj se godini u Sisačkoj biskupiji posebno moli za duhovna zvanja. Zahvalni su za ređenje jednoga prezbitera, ujesen jednoga đakona, a iz Benina čekaju dolazak dvojice bogoslova. Na kraju svoga pozdrava biskup Vlado istaknuo je i održavanje ‘7. Mladifesta’ u Sisku.
2. Pozdrav i uvod nadbiskupa metropolita Dražena
U svome pozdravu nadbiskup Kutleša taj je susret biskupa nazvao znakom vjernosti biskupā Crkvi i njihove odgovornosti za partikularne Crkve, ali i očitovanjem brige za povjereni narod kojemu po Božjoj providnosti služe kao pastiri. Izrazivši zahvalnost biskupu Vladi kao domaćinu susreta, o Sisačkoj je Crkvi rekao da ona, „usprkos mnogim povijesnim kušnjama, čuva živu vjeru, otajstvo nade i predanost Evanđelju“.
Nadbiskup je potom, uime svih nazočnih biskupa, čestitao imendan koji su toga dana slavili biskup Vlado i biskup Ivan, a čestitke je uputio i biskupu Vjekoslavu koji je imendan slavio prije tri dana, na spomendan sv. Alojzije Gonzage.
Uvodeći u sjednicu, nadbiskup Dražen istaknuo je njezinu središnju temu za koju je rekao da „traži našu osobitu pažnju, pastirski osjećaj i zajedničko promišljanje“, a to je ovisnost o igrama na sreću, koja je prepoznata kao suvremena ugroza koja „ne razara samo materijalnu sigurnost, nego pogađa i samu srž čovjekova dostojanstva, slobode i odnosa s drugima“.
Ta ovisnost – proslijedio je metropolit Dražen – koja je često prikrivena ili umanjivana u javnosti, „nosi u sebi snažnu razornu moć: razara obitelji, izaziva duhovne i psihičke rane, potiče moralnu ravnodušnost i udaljava čovjeka od vlastite odgovornosti“. Naveo je upozorenje iz Katekizma Katoličke Crkve da takve igre „postaju moralno neprihvatljivima kad lišavaju osobu onoga što joj je nužno za namirenje vlastitih i tuđih potreba“ te da „igračka strast može postati teškim robovanjem“ (KKC 2413).
Naglasio je da biskupe te poteškoće podsjećaju da njihova „pastoralna zauzetost ne može biti svedena isključivo na liturgijsko slavlje i administrativno upravljanje“, nego da su „pozvani promatrati čovjeka u njegovoj cjelovitosti i odvažno odgovoriti na stvarnosti koje ugrožavaju njegovu slobodu, dostojanstvo i nadu“. Stoga „Crkva ne može biti nijemi svjedok ni pred ovom tjeskobom koja se širi u tišini domova i savjesti mnogih.
Kao pastiri Crkve“ – dodao je nadbiskup Dražen – „dužni smo biti glas onih koji su izgubili glas, proročka riječ u vremenu zbunjenosti, zagovornici kulture života u društvu koje nerijetko promiče kulturu smrti. Krist nas nije poslao da čuvamo svjetlo pod posudom, nego da ga podignemo visoko kako bi rasvijetlilo tmine ovoga svijeta i donijelo nadu onima koji su posrnuli.“
Nadbiskup je najavio uvodno izlaganje mons. Košića o tim pitanjima kao prikaz s duhovno-pastoralnim pogledom, utemeljenim na iskustvu i na blizini s vjernicima, da bi biskupi mogli zajednički razmotriti sadašnje stanje i oblikovati prikladne odgovore u duhu Evanđelja.
3. Središnja tema – ovisnost o igrama na sreću
a. Uvod u raspravu
Upravo u duhu tih misli i poticaja biskup Košić izložio je i razložio nekoliko vidika koji se tiču kockanja i ovisnosti o njemu, podsjetivši da je prije godinu dana (od 9.-11. travnja 2024.) o toj temi na svojoj 68. plenarnoj skupštini raspravljala Hrvatska biskupska konferencija.
Tada je istaknuto da se u posljednjim godinama prepoznaje sve snažnije širenje ovisnosti o kockanju, te teške i teško izlječive bolesti, i njezinih razornih posljedica za pojedince, obitelji i društvo. Procjenjuje se da je do pola milijuna Hrvata izravno ili posredno pogođeno problemima vezanim uz ovisnost o kockanju, a u pastoralnome radu sve je prisutnija muka s kojom se susreću i koju trpe osobito oni koji imaju ovisnike o kockanju unutar svojih obitelji. O brzome širenju te ovisnosti govore i podatci o povećanju broja ovisnika na liječenju.
Upozoreno je na: laku dostupnost različitih oblika kockanja, nedostatnu zaštitu djece i mladih, veliku raširenost kockanja elektroničkim (online) putem i agresivno oglašavanje ‘igara na sreću’.
Očito je da tadašnji poziv na potrebu posvećivanja dužne pozornosti problemu kockanja u svim društvenim ozračjima i razinama odgovornosti, naglašavajući važnost sustavne prevencije, osobito među djecom i mladima, te potrebu za prikladnim zakonskim odredbama i učinkovitim sustavom nadzorom njihova provođenja, nije urodio željenim plodovima.
Umjesto toga, problemi koji se razvijaju pod širokim pojmom ‘kockanja’ nalaze se u svim porama društva, tako da oni ne pogađaju samo pojedince nego se tiču i obitelji, raznih društvenih skupina i cijeloga naroda, pri čemu nije izuzeto nijedno zvanje ni zanimanje pa tako ni svećeništvo ni redovništvo.
b. Upozorenja, poziv i poticaji biskupā
U svojoj pastirskoj službi i odgovornosti upravljanja, u širini pastoralnih prisutnosti, iz izravnih susreta s vjernicima i, posebice, s crkvenim službenicima, kao i s članovima redovničkih zajednica, biskupi Zagrebačke crkvene pokrajine osjećaju da je potrebno snažnije upozoravati na pogubnost tzv. igara na sreću, učiniti više da bi se preduhitrile i ublažile posljedice sadašnjih okolnosti, pri čemu je važno djelovanje civilnih vlasti, počevši od zakonskih i drugih propisa.
Biskupi osobito zabrinjavajućim smatraju to što se mjerodavne institucije u Hrvatskoj istinski ne zalažu u tome području, tako da se opravdano stječe dojam kako se u mnogočemu prihvaća zaštitnički odnos prema izvorištima i promicanju kockanja.
Dovoljno je promotriti medije, gdje su u gotovo svim oblicima društvenoga komuniciranja i u prilozima raznih tematskih sadržaja – od informativnih i kulturnih, preko obrazovnih i gospodarskih, do zabavnih i sportskih – isprepleteni nametljivi promidžbeni poticaji koji usmjeruju ljude prema kockanju.
Posebno je bolno vidjeti kako se sije i ukorjenjuje promidžba koja se odnosi na djecu i mlade, u čemu su zoran primjer sportska natjecanja i sve što je s njima povezano. Gotovo je nemoguće izbjeći promidžbu kojoj su izloženi i natjecatelji i gledatelji svih dobi, kako na stadionima, u dvoranama i na drugim borilištima, tako i pratitelji medijskih prijenosa, jer su sadržaji kockanja – bez imalo zadrške – trajno istaknuti tijekom utakmica i natjecanja, počevši od odjeće (dresova) samih natjecatelja i drugih proizvoda povezanih sa sportom, do reklamnih površina i sredstava koja vrve macima za ulov budućih žrtava kockanja.
Tomu treba dodati da je posebno problematično novo otvoreno područje igranja elektroničkim putovima (on-line) koje zahvaća mlađe i ranjivije naraštaje, razvijajući se na ‘platformama’ koje su dostupne posvuda i u svakome trenutku. Takva vrsta igranja nadmašila je brojke fizičkih prisutnosti igrača u kockarnicama i svakako su uzrok daljnjih nestabilnosti u društvenome tkivu.
Tzv. igre na sreću kod igrača stvaraju lažnu nadu o brzome i jednostavnome stjecanju materijalnoga dobitka, a zapravo vode u ropstvo dugovanja i ovisnosti, dok stvarnu materijalnu korist, izvučenu na temelju uništavanja i bijede tuđih života, imaju vlasnici i organizatori takvih igara, te oni koji im omogućuju takvo djelovanje.
Može se naići na pokušaje opravdavanja djelatnosti koje promiču kockanje, no treba jasno reći da se radi o zavodljivim, ali lažnim argumentima, te da su zauzetost i glasovi koji idu u prilog kockanju zapravo glasovi za ponižavanje i obescjenjivanje života, obitelji i temeljnih društvenih vrjednota.
Nije li licemjerno, pitaju biskupi, da se pojedine tvrtke kojima je djelatnost ‘igra na sreću’, predstavljaju sponzorima nekoj drugoj plemenitoj djelatnosti u društvu, kao što je upravo sport? Nadalje, nije li kratkoročan interes, u kojemu se nalazi i država, da dobije financijska sredstva, zapravo gubitnički, jer – gledano dugoročnije – patološka ovisnost o igrama (ludopatija) vodi u puno veće troškove i samu državu, kao što je to, na primjer, slučaj s ovisnošću o alkoholu ili o duhanskim proizvodima i raznim opijatima?
Svjesni razorne snage ovisnosti o kockanju, biskupi pozivaju na stvaranje širega društvenoga saveza u kojemu bi se pronalazili putovi za sprječavanje razvijanja patoloških ovisnosti i ozračja u kojemu je kockanje prihvatljivo ili čak i poželjno.
Crkva će uvijek biti suradnica u svim onim nastojanjima koja su na tragu smisla kršćanske i općeljudske odgovornosti prema dobru pojedinca, obitelji i društva, razvijajući osjećaj za istinsku zabavu, a posebice duh solidarnosti i suosjećanja s bližnjima u njihovim potrebama.
Kada se spomene riječ ‘igra’, ona po sebi nosi ljepotu i blagodati za čovjeka i društvo. Ima snagu radovanja, stvaranja zajedništva, zdravoga nadmetanja, oblikovanja susreta u kojima se ući ophoditi s drugima, shvaćati potrebe bližnjih, pomagati i praštati, pobjeđivati i gubiti, voljeti i nadahnjivati se. U ovome slučaju igra zapravo i nije igra, nego jedan od najbržih putova do razaranja ljepote vlastitoga života, do gubljenja volje za životom i do malodušja širih razmjera.
Krajnje je vrijeme da se svi koji žele dobro hrvatskomu društvu, osobito djeci i mladima, uključe
4. Zabrinjavajući događaji
U točki koja se ticala raznih aktualnih tema biskupi su razmotrili događaje na kojima su tijekom protekloga razdoblja sudjelovali pojedini biskupi, a osvrnuli su se i na aktualna događanja i pojave u svijetu i u hrvatskome društvu.
Od tih tema valja izdvojiti sljedeće dvije:
a. Biskupi su se osvrnuli na strahotu napada na kršćane u crkvi sv. Ilije u Damasku pridružujući se molitvama za ubijene i izražavajući blizinu i sućut svima pogođenima tim bezumnim činom koji je nanio puno boli vjernicima te zajednice, ali je ujedno otvorio druge rane i poljuljao mir u narodu.
b. I sami su biskupi, ali i zabrinuti vjernici koji su im se obratili za pomoć, ostali neugodno iznenađeni isticanjem programa s događanjima tijekom idućih tjedana u zagrebačkome klubu ‘Močvara’, koji je financiran i javnim novcem građana grada Zagreba, dok udrugu koja upravlja tim klubom, između ostalih, financira i Ministarstvo kulture i medija.
S jedne strane umotani u razna imena koja ističu kulturu, a s druge ističući sadržajnu matricu na kojoj se promiču: sotonizam, smrt, besramnost, ništavilo, mračnjaštvo i razne druge dekadentnosti, na najsiroviji se način nude sadržaji koji vrijeđaju osjećaje kršćana, a sigurni smo i puno drugih ljudi, očitujući ponajprije duhovno siromaštvo predloženih sadržaja kojima se – izvrćući stvarno značenje kršćanskoga pojmovlja, znakova i asocijativnosti – nastoji obescijeniti, vrijeđati, izrugivati kršćanstvo i same kršćane, unoseći nemir u cijelo društvo.
Biskupi smatraju nedopustivim da se takvi destruktivni, ujedno kulturalno plitki i uvrjedljivi programi financiraju iz javnih proračuna, pri čemu je zastrašujuće da je pristup tim događanjima i popratnim sadržajima omogućen i maloljetnicima.
Zbog toga biskupi pozivaju i mjerodavne institucije, osobito one koje su zadužene za njegovanje istinske kulture, ali i one koje su dužne brinuti se za odgoj djece i mladih, da ne podlegnu pritiscima i nametljivim skupinama koje promiču nekulturu i besmisao.
c. Biskupi su razmotrili neke od točaka svojih pastoralnih programa i slavlja u ljetnim mjesecima, među kojima je i skori susret i euharistijsko slavlje u Tomislavgradu, 5. srpnja, povodom proslave 1100. obljetnice uspostave Hrvatskoga kraljevstva i crkvenih sabora u Splitu.
Na kraju svoga susreta biskupi Zagrebačke crkvene pokrajine pohodili su Katoličku osnovnu školu u Sisku, radosni što je zaživjela ta važna institucija nošena životom Sisačke biskupije i ljudi koji prepoznaju doprinos Katoličke Crkve hrvatskomu društvu.
