
OSIJEK (TU) – AUDIO – „Uskoro će nas glas zvona znakovito povezati sa stotinama, pa i tisućama vjerničkih zajednica koje, kao i mi, upravo sada slave euharistiju pripravljajući se da učine Čin posvete hrvatskoga naroda i domovine Presvetom Srcu Isusovu u Jubilejskoj godini 2025. i o 1100. obljetnici Splitskih sabora, spominjući se početka Hrvatskoga kraljevstva i hrvatske državnosti…
Njegovu Presvetom Srcu, iz kojega izvire Njegova Božanska ljubav prema nama; Srcu u kojemu je izvorište naše vjere iz svoga srca upravljajmo molitve da sadašnji naraštaji ne iznevjere polog vjere i istinsku ljubav prema Bogu, zajednici Crkve, domovini i narodu“, rekao je pomoćni biskup đakovačko-osječki Ivan Ćurić u petak, 27. lipnja predvodeći u osječkoj konkatedrali sv. Petra i Pavla misno slavlje o svetkovini Presvetog Srca Isusova te
Čin posvete hrvatskog naroda i domovine Presvetom Srcu Isusovu. U koncelebraciji je bio mons. Većeslav Tumir, savjetnik Apostolske nuncijature u Sjedinjenim Američkim Državama i domaći župnik Matej Glavica. Ovo misno slavlje bilo je i dio trodnevne molitvene priprave za proslavu sv. Petra i Pavla – zaštitnika osječke konkatedrale, konkatedralne župe i grada Osijeka.
Uvodeći u misno slavlje biskup Ivan potaknuo je vjernike da urone u Kristovu ljubav koja ih dotiče, pridiže i rasvjetljuje te je rekao: „Znamo da molitva nisu tek riječi, nisu ni samo pohvala Bogu već su i ispovijed vjere, i naš odaziv da živimo rasvijetljeni istinom Božje ljubavi u Isus Kristu, o tome razmatrajmo i na tu nakanu upravljamo svoje molitve, priznajući da nas uvijek iznova čisti Božja dobrota i
Njegova milosrdna ljubav.“
On nas je prvi ljubio – to je temelj, polazište naše vjere
U svojoj homiliji biskup Ivan rekao je kako je u Svetoj godini jubileja 2025. s nekom sasvim izuzetnom snagom prispjela svetkovina Presvetoga Srca Isusova te upućuje na divna otajstva Božje ljubavi koja su objavljena kako bi se doživjela u iskustvu i snazi vjere – kao trajna milosna utjeha i svjetlo koje dolazi od ljudima darovanog zajedništva s Isusom Kristom, Gospodinom i Spasiteljem. „Dilexit nos. On nas je prvi ljubio. To je temelj, polazište naše vjere na kojem nas učvršćuje apostol Pavao, a to su i naslovne riječi posljednje, neki kažu oporučne enciklike blagopokojnog pape Franje o ljudskoj i božanskoj ljubavi Kristova Srca. Ta je ljubav najčvršće uporište. I kad dođemo do kraja, pa i iznad svih mogućih granica, veli nam Pavao, ništa nas neće moći rastaviti od te ljubavi“, uputio je pomoćni biskup ističući tu središnju poruku ove svetkovine.
Upućujući kako je u Kristu neizmjerna Božja ljubav, univerzalna – za sve ljude te pozorna i sasvim konkretna, biskup Ivan je naglasio: „Predajući svoga Sina za naše grijehe, Bog očituje da je njegov naum o nama, naum milosrdne ljubavi koja prethodi svakoj zasluzi s naše strane.“
Da se ražari pobožnost i ojača hrabrost
Biskup Ivan prisjetio se zatim velike posvete što ju je učinio papa Lav XIII. na Srce Isusovo 1899. godine, a zajedno s njim i sve biskupije diljem svijeta, pa i u hrvatskoj domovini. Istaknuo je kako je biskup Strossmayer htio učvrstiti taj čin posvete te je cijelu biskupiju posebno pripravljao da obnovi svoje razumijevanje Božje ljubavi u Isusovu Srcu i da se učvrsti pobožnost prema tome Srcu. Spomenuo se i Jubilejske 1900. kada se u hrvatskom narodu dogodila posveta mladih Kristovu Srcu. Pojasnio je zatim zašto se čini čin posvete Srcu Isusovu te rekao: „Prepoznajmo dva osnovna razloga: da se ražari u našim srcima dar pobožnosti prema Isusu Kristu, njegovu Srcu i njegovoj ljubav; da u nama ojača hrabrost svjedočenja i nasljedovanja Kristove ljubavi.“
Na kraju homilije je poručio: „Dok budemo molili veliku posvetnu molitvu pripravljenu upravo za ovaj dan – razmatrat ćemo otajstva Božje ljubavi, svoje povijesti, svoje vjere i svojih života. Slijedit ćemo suvremeni nauk što nam je papa Franjo ostavio u spomenutoj enciklici Dilexit nos i ponavljat ćemo i mi molitvu da odgovorim na onaj Isusov poziv Učite se od mene jer sam blaga i ponizna srca, da mognemo u molitvi s jednostavnošću uzvratiti: Isuse učini srce moje po srcu svome i danas i uvijeke!“
Nakon popričesne molitve svećenici i vjernici kleknuli su ispred glavnog konkatedralnog oltara na kojem se nalazi kip Presvetoga Srca Isusova te kipovi sv. Petra i Pavla te su učinili Čin posvete. Biskup i prisutni svećenici naizmjenično su molili pripravljenu molitvu, dok su vjernici odgovarali molitvenim otpjevom: Isuse blaga i ponizna srca, učini srce moje po srcu svome.
M. Kuveždanin