ĐAKOVO (TU) – Milosrdne sestre sv. Križa, u samostanskoj crkvi Presvetoga Srca Isusova u Đakovu, proslavile su naslovnu svetkovinu crkve 27. lipnja 2025. godine, ranojutarnjim euharistijskim slavljem koje je predvodio đakovačko-osječki nadbiskup metropolit đuro Hranić, uz Nikolu Klemena, tajnika Nadbiskupskog oridnarijata i dr. Ivicu Raguža, rektora samostanske crkve.
U izlaganju o temi evanđelja po Luki 15, 3-7, o izgubljenoj ovci, mons. Hranić poručio je sestrama i prisutnim vjernicima: „U stadu od stotinjak ovaca teško je primijetiti izostanak jedne ovce. To može primijetiti samo srce koje uistinu ljubi. Prispodoba nam tako kaže da nas Isusovo srce voli i primjećuje, da ono uočava jesmo li zadovoljni u zajedništvu s drugima ili smo se izolirali ili se čak osjećamo izdvojeni iz stada, zalutali. Isus nam ovom svojom prispodobom kaže da u Božjim očima nitko nije malen i nevažan, nitko nije neprimijećen, nego je svatko od nas, svaki čovjek vrijedan Božje ljubavi. Upozorava nas na mogućnost da fizički možda i možemo biti u stadu s ostalim ovcama, ali da psihički, svojim duhom i pameću možemo istodobno biti izgubljeni. 
Evanđelist Luka naglašava ljubav prema izgubljenoj ovci, dodajući detalj da ju pastir, kad ju pronađe, stavlja na svoja ramena sav radostan i poziva prijatelje da se raduju s njime (r. 5-6). Ono što je predstavljeno u zaključku prispodobe biva primijenjeno na odnos koji Bog ima prema nama ljudima: »Kažem vam, tako će na nebu biti veća radost zbog jednog obraćenoga grešnika negoli zbog devedeset i devet pravednika kojima ne treba obraćenja« (r. 7). … Prema biblijskim čitanjima današnjom svetkovinom Srca Isusova tako slavimo Božju ljubav koja je neusporediva s našim ljudskim shvaćanjem i iskustvom ljubavi. Bog s nama ne postupa dobro radi nekog svoga interesa ili želje da njegovo stado bude brojnije i bogatije, nego nas voli jer mu je stalo do svakoga od nas, jer nam želi svakome dobro. 
Njegova dobrota i ljubav prema nama su postojane, bezuvjetne i trajne, bez obzira na naše ponašanje i zato se mi uvijek možemo na njega osloniti. On je jedini siguran oslonac, koji nas nikada neće iznevjeriti, nas ‘hodočasnike nade’. Naša ljudska ljubav može imati svoje granice, ali Božja ljubav ne. Ona je jednostavno konstanta, koja nas nikada neće razočarati. Bog nas ljubi kao što otac voli svoje dijete bez obzira kako se dijete odnosi prema njemu – svome ocu. On ne može ne voljeti svoje dijete. I baš zato što voli, otac je ranjiv i trpi radi stranputica na koje odlazi i na kojima stradavanjegovo dijete.“
Mons. Hranić povezao je evanđelje sa otajstvom Svetkovine i Jubileja 2025. godine: Današnja liturgijska čitanja i svetkovina Srca Isusova što je slavimo vode nas u srž ove svete Jubilejske godine nade i pokazuju nam gdje je izvor mira i radosti u našim vjerničkim srcima: to je Krist Gospodin, to je njegovo sveto Srce puno ljubavi prema nama, probodeno kopljem na križu. Sveti lik Srca Isusova poručuje nam da smo dionici te i takve ljubavi. Gledajući u taj lik i mi klikćemo ‘Uzljubi nas’ – ‘Dilexit nos’, kako je riječima sv. Pavla (Rim 8,37) uskliknuo blagopokojni papa Franjo u svojoj prošlogodišnjoj enciklici o ljudskoj i božanskoj ljubavi Srca Isusa Krista koja nosi upravo taj naslov ‘Dilexit nos’, ‘Uzljubi nas’ i kojom je čitavu Crkvu pozvao na ovogodišnju posvetu Srcu Isusovu, što ćemo je mi, Crkva u Hrvatskoj, posvuda ostvariti večeras u 19.00 sati te izvanjski označiti svečanom zvonjavom zvona sa svih zvonika crkava u našoj domovini. 
Činimo to osobito radosno jer tom posvetom našega Hrvatskoga naroda Presvetom Srcu Isusovu obnavljamo i onu posvetu Srcu Isusovu što ju je naš narod učinio prije 100 godina, 1925. godine obilježavajući 1000 godina Hrvatskoga kraljevstva i 1000. obljetnicu krunjenja kralja Tomislava. I zato mi, ovdje u Hrvatskoj, uz Jubilejsku svetu godinu, ove godine obilježavamo i 1100 godina hrvatskoga kraljevstva, krunjenja Kralja Tomislava i na osobit način splitskih sabora koji su u svojim zaključcima i odlukama uvelike usmjerili i odredili daljnji razvoj našega hrvatskoga naroda i Crkve u našem narodu.
Drage sestre, draga braćo, vjerni pozivu Pape i Crkve, posvetimo se zato danas Srcu Isusovu i postanimo uistinu ,,strastvene misionarke i misionari koji nastavljaju dopuštati da ih Krist očara i koji naprosto ne mogu ne prenositi ljubav koja je promijenila njihov život” (papa Franjo, Dilexit nos, br. 209)“- zaključio je homiliju mons. Hranić.
Samostanska crkva u Đakovu prva je crkva koja je na području Đakovačko-osječke nadbiskupije posvećena Presv. Srcu Isusovu. U njoj je također jedan od vitraja na kojem sv. Margareta Marija Alacoque kleči pred Srcem Isusovim. U večernjim satima sestre koje su u mogućnosti također će se priključiti zajedništvu slavlja Posvete Srcu Isusovu u đakovačkoj prvostolnici. s. Nada Martinković
