Na svetkovinu Presvetog Srca Isusova u petak 27. lipnja svečano pontifikalno euharistijsko slavlje s Činom posvete hrvatskog naroda i domovine Presvetom Srcu Isusovu u katedrali Gospe Velike u Dubrovniku predvodio je dubrovački biskup Roko Glasnović. Katedrala je bila prepuna vjernika koji su željeli biti dio ovog jedinstvenog događaja u jubilarnoj 2025. godini. S biskupom su suslavili katedralni i drugi svećenici i gradski redovnici, a nazočio je i veći broj redovnica.
„Danas pred nama stoji srce, ne simbol kao na slikama i kipovima, već živo srce našega Spasitelja, vječna ljubav Oca prema svakome od nas. Srce izranjeno kopljem vojnika otkriva najdublju istinu vjere – da Bog ne odustaje od čovjeka“, kazao je biskup u propovijedi te nastavio govoriti o srcu u čovjekovom životu navodeći poticajne misli pjesnika, filozofa, psalamske retke i riječi svetaca.
„Ova svetkovina nije samo plod privatne pobožnosti, ona nas vraća samom središtu Evanđelja, poruci da je Bog ljubav, da je Srce Isusovo izvor milosrđa, žarište svetosti i luka spasenja“, pojasnio je dubrovački biskup. Također je govorio o raznim zlim namislima u ljudskom srcu, o njegovoj prevrtljivosti i tvrdoći. Tvrdokornost srca bila je i razlog otpora prema Isusu.
Potičući vjernike da otkriju kakvo je njihovo srce biskup Glasnović je podsjetio na evanđeosku misao da ondje gdje je čovjekovo blago, tu će mu biti i srce. Nadalje je govorio o srcu u Starom i Novom Zavjetu kao i u porukama posljednjih papa.
Osvrnuo se biskup općenito na karakteristike modernog svijeta rekavši kako se čini da gubi moralni kompas te istaknuo kako „u današnjem svijetu čovjek riskira da izgubi vlastito središte“, kako je napisao i papa Franjo u enciklici o Srcu Isusovu.
„Pred takvim opasnostima sam Duh Sveti nas nastoji razbuditi i rasvijetliti preko poziva pastira da se vratimo svome središtu. Naše središte je duhovno srce“, poručio je dubrovački biskup te dodao: „Naše oduhovljeno srce, premda krhko, može primiti blago Božje ljubavi i ljubiti Boga sve više i više.“
Govoreći o tome kako ljudsko srce traži Boga i kako Božje srce izgara od želje da se susretne s čovjekovim, biskup je primijetio kako se neki ne uspijevaju otvoriti Božjoj ljubavi. Isus se ne da ograničiti našim okvirima, ustvrdio je, previše nas ljubi da bi nas ostavio u sljepoći.
Naglasio je biskup također potrebu živog odnosa sa živim Isusom Kristom koji vodi ljude kroz život i svijet te zaključio: “Jedino što nas može izvesti u dobro je činiti uvijek i u svemu po Isusovu srcu… Zato se zbližimo s tim srcem … i u svemu prihvaćajmo njegove poticaje.“
Nakon Popričesne molitve biskup je kleknuo ispred oltara te predmolio Čin posvete. Svećenici, đakoni i ministranti u prezbiteriju su također kleknuli okrenuti prema svetohraništu kao i vjernici u klupama i izvan njih. Mješoviti katedralni zbor s voditeljicom Petrom Potrebica predvodio je pjevanje zaziva „Isuse blaga i ponizna Srca, učini srca naša po srcu svome“ između dijelova molitve, čemu su se svi u katedrali pjevanjem pridružili. Po završetku posvetne molitve biskup je buket cvijeća položio ispred kipa Srca Isusova, a cijela crkva je zajedno otpjevala prvu strofu pjesme „Do nebesa nek se ori“.
Istoga dana u isto vrijeme molila se posveta Srcu Isusovu i u drugim crkvama i kapelama diljem biskupije čime se Dubrovačka biskupija pridružila ostalim hrvatskim biskupijama u zajedničkoj posveti hrvatskog naroda i domovine Presvetom Srcu Isusovu. Početak ovog misnog slavlja najavljen je dugom zvonjavom crkvenih zvona.
Angelina Tadić
Fotografije: Tea Kuzek Marević
