Na svetkovinu Srca Isusova biskup Ivica Petanjak u krčkoj je katedrali predvodio svečano euharistijsko slavlje.
Okupljenima je uputio prigodnu propovijed, oslanjajući se na prispodobu o izgubljenoj ovci ali je ostalim čitanjima koja nam sva govore o neizmjernoj Božjoj ljubavi i skrbi koju Bog ima za svakoga od nas.
„Odgovarajući na prigovaranje, bolje rečeno mrmljanje pismoznanaca i farizeja koji mu zamjeraju što se druži i blaguje s carinicima, grešnicima i preljubnicima, Isus donosi prispodobu o izgubljenoj ovci.
Pastir traži izgubljenu ovcu jer ona ima jedinstvenu vrijednost. Jedino što ga u traženju pokreće je ljubav koja ne poznaje računice ni kalkulacije. Isus aludira na Boga samoga koji ne prestaje misliti na sve one koji su izgubljeni: bilo zato što su sami to izabrali bilo zato što ih je drugi zaveo. I neće se umoriti dok ih ne pronađe. Pronađenoj ovci Bog se raduje neizmjerno i nju, u slici pastira, nosi na ramenima. Ne priječi ga u tome ni umor jer i tako pokazuje kako mu je njezin teret i težina nagrada za uloženi trud i ljubav ili možda trofej pobjednika, a pobijede nema bez borbe, muke i rizika.
A što je s onim pastirima koji ne traže izgubljeno i ne raduju se pronađenom? Jesu li oni izgubljeniji od onih koji su im povjereni? Uvijek će biti onih koji će mrmljati i koji će pametovati, a prstom svojim neće maknuti. Lako je moguće da smo u ovom izgubljenom svijetu u kojemu je nestala objektivna istina i objektivno dobro i u kojem se svatko drži pametnim, potrebno moliti i za izgubljene pastire, za izgubljene roditelje, političare i državnike. Čini se da smo se svi pogubili i od Boga udaljili i da nas samo njegova neizmjerna ljubav, strpljenje i upornost mogu obratiti i povratiti na pravi put.
Ezekiel nam još više donosi i razlaže sliku pastira i način na koji se Bog brine za sve nas. Najprije skuplja svoje stado da budu svi jedno i svi zajedno i tako pokazuje kako nitko ne izmiče njegovoj brizi. Drugi korak je u tome da ih vodi na sočne pašnjake gdje se mogu hraniti i živjeti. Treći korak je najznakovitiji: »Potražit ću izgubljenu, dovesti natrag zalutalu, povit ću ranjenu i okrijepiti nemoćnu, bdjeti nad pretilom i jako – past ću ih pravedno.«
Prorok ispravlja naše krivo shvaćanje da je Bogu stalo samo do izgubljenih ovaca. Stalo mu je do svih i pravedan je pastir svima.
Božja briga dobro zabilježena u starozavjetnim tekstovima, pronalazi svoju potvrdu u novozavjetnim odlomcima. Apostol Pavao u poslanici Rimljanima pokazuje kako Bog za naše spasenje ulaže svega sebe. Sam Bog u svoj svojoj punini i biti upregnut je za naše dobro.
Duh Sveti ima zadatak izliti svu Božju ljubav u srce vjernika, kako bi svi mogli iz dubini svoga bića iskusiti ljubav Božju. Tu ljubav je na najsavršeniji način očitovao Isus Krist u muci i smrti na križu. Po križu Isus svjedoči koliku ljubav Otac ima za sve nas, a Otac to potvrđuje uskrsnuvši svoga Sina od mrtvih i proslavivši ga.
Svetkovina Srca Isusova je svetkovina radosti, jer u nju nisu uključeni samo grešnici i izgubljeni, nego i svi oni koji nikada nisu odlutali od Krista, kao i sam Isus Krist koji je došao na zemlju radi svih nas i na križu za sve.“
Nakon popričesne molitve, biskup Petanjak, u pratnji svećenika, u kapelici Srca Isusova predvodio je Čin posvete hrvatskog naroda i hrvatske domovine Presvetom Srcu Isusovu. Pjevane zazive predmolilo je katedralni zbor.
