Na svetkovinu Presvetoga Srca Isusova, u petak 27. lipnja 2025. u 19 sati u svim crkvama diljem Hrvatske oglasila su se zvona i petominutnom zvonjavom najavila euharistijska slavlja tijekom kojih je održan Čin posvete hrvatskog naroda i hrvatske domovine Presvetom Srcu Isusovu. Euharistijsko slavlje u požeškoj Katedrali predvodio je požeški biskup Ivo Martinović uz sudjelovanje svećenika djelatnih u središnjim biskupijskim ustanovama te svećenika i vjernika grada Požege.
Uvodeći u slavlje podsjetio je kako su biskupi Hrvatske biskupske konferencije na svom plenarnom zasjedanju u Zagrebu od 12. do 14. studenoga 2024. godine odlučili da u jubilarnoj 2025. godini posvete hrvatski narod i hrvatsku domovinu Presvetom Srcu Isusovu. Pozvao je prisutne vjernike da dok posvećuju sebe i domovinu Srcu Isusovu, mole za mir u svijetu, za prestanak ratova te na nakane Svetoga Oca.
U homiliji biskup Ivo kazao kako naviještena čitanja predstavljaju Srce Božje u liku Dobroga Pastira, Isusa Krista Sina Božjega. Osvrnuo se zatim na čitanje iz Knjige proroka Ezekiela koji govori da je Bog pastir koji brine za svoj narod i vodi ga pravim putem. „Prva je briga pastira da stado drži na okupu, jer će samo tako biti u stanju voditi ga i čuvati. Kad je stado raspršeno, kao što je tada bio narod Izraela, sam se Bog odlučuje pobrinuti za svoje ovce i skupiti ih iz svih mjesta u koja su raspršena. Dobar je dio izraelskog naroda bio u ropstvu, ali i njih će Gospodin osloboditi i dovesti u njihovu domovinu i pobrinuti se za njih da žive u izobilju i miru“, poručio je biskup. Kazao je potom kako u slici Dobrog Pastira Isus pokazuje da Bog ne ljubi samo one koji su njemu vjerni, jer on želi spasenje svih ljudi. „Za Krista nitko nije isključen i osuđen. On sve čini da sve ljude privede k sebi i ljubavi Očevoj.“ Podsjetio je zatim kako slika Dobrog Pastira u vjeri i 
pobožnosti Crkve kroz povijest otkriva duboku tajnu Presvetoga Srca Isusova koja je utkana u otajstvo Isusova života, muke, smrti i uskrsnuća. „Ta slika nam otkriva jedinstvo Očeve i Isusove ljubavi koja se ostvaruje u zajedništvu Duha Svetoga i daje svim ljudima. Dopustimo da nas sve privuče ljubav i milosrđe Kristova srca, kao što je privlačila carinike i javne grešnike, dok je hodao po zemlji. Pokušajmo mu se približiti da ga još bolje upoznamo i čujemo. Silna je moć njegove blage i milosrdne riječi. Ona nas sve više privlači k njegovu Srcu. Krist ne samo da prima grešnike i blaguje s njima, nego još više, samoga sebe daje za jelo i piće“, rekao je biskup ističući kako se Kristova ljubav daje u otajstvu euharistije. „Krist Dobri Pastir ljubi nas kao svoje stado, ali očekuje i naš odgovor ljubavi koji ostvarujemo kao pojedinci i Crkva, iskrenom vjerom u njega i ljubavlju prema njemu i ljudima.“ Potkrijepio je svoje misli riječima sv. Justina iz 1. stoljeća: „Mi smo uklesani u Srce Kristovo kao kamenje iz stijene (…) on koji izlijeva vodu živu u srce onih koji, u njemu, ljube Oca u svemu i utažuju žeđ onih koji hoće piti na vrelima Života.”
Podsjetio je sudionike slavlja kako je papa Franjo u svojoj enciklici „Dilexit nos“ o božanskoj i ljudskoj ljubavi Presvetog Srca Isusova pozvao vjernike da u probodenom Kristovu srcu čitaju sve izričaje ljubavi koje su ispisane Isusovim nesebičnim darivanjem. „Naši ljudski napori u izgradnji boljega svijeta, humanijega i bratskijega, vrijedni su divljenja, ali izgradnja civilizacije ljubavi zahtijeva duhovnost, dušu, smisao koji će joj dati snagu i neumornu kreativnost. Ona treba Srce Kristovo kojoj će joj dati život, vatru i svjetlo“, poručuje papa Franjo. Nastavljajući govoriti o Srcu Isusovu, biskup je citirao riječi sv. Ivana Pavla II.: „Iz Srca Kristova, doista, čovjekovo srce uči upoznavati pravi i jedini smisao svoga života i svoga određenja, uči razumjeti vrijednost autentičnog kršćanskog života, i čuvati se od izvjesnih izopačenosti ljudskoga srca, te sjediniti sinovsku ljubav prema Bogu s ljubavlju prema bližnjemu.”
Pri svršetku homilije biskup Ivo se ponovno osvrnuo na citiranu encikliku pape Franje te poručio: „Molimo Gospodina Isusa da iz njegova Presvetoga Srca za sve nas poteku potoci žive vode, da izliječi rane koje si nanosimo, da ojača naša sposobnost ljubavi i služenja, da nas potakne da naučimo zajedno kročiti prema svijetu pravde, solidarnosti i bratstva. I to sve dok zajedno ne prispijemo radosnoj gozbi nebeskog kraljevstva.”(Dilexit nos, br. 220.) Sve nakane vjernika povjerio je na kraju Blaženoj Djevici Mariji: „Neka njezino Bezgrješno i majčinsko Srce primi molitve naših srdaca i ovaj čin posvete našeg naroda i domovine, Presvetom Srcu njezinog Sina, kojeg iskreno i ponizno molimo: Isuse blaga i ponizna srca, učini srce naše po srcu svome.“
Nakon popričesne molitve uslijedio je Čin posvete Presvetom Srcu Isusovu. Biskup je pristupio pred lik Srca Isusova gdje je klečeći predvodio Molitvu posvete koja je bila isprekidana pjevanim zazivima solista i vjernika: „Isuse blaga i ponizna Srca, učini srce naše po Srcu svome!“, a Čin posvete zaključen je pjesmom „O Srce Sina Božjega“. Biskup je na kraju pozvao prisutne da u svojim svakodnevnim životima odvoje vrijeme za osobnu i zajedničku molitvu, da se u duhu Srca Isusova otvore ljubavi, milosrđu i solidarnosti prema bližnjima te je na sve zazvao Božji blagoslov.
