Zagrebačka nadbiskupija – Mladomisnici 2025. – Dominik Čaušić

Desetorica mladomisnika Zagrebačke nadbiskupije zaređeni su za svećenike u subotu 21. lipnja 2025. godine po rukama zagrebačkog nadbiskupa mons. Dražena Kutleše u sjemenišnoj crkvi Srca Isusova na zagrebačkoj Šalati.

Više o mladomisnicima Dominiku Čaušiću, Ivanu Čusu, Matku Filipoviću, Krešimiru Haramiji, Ivanu Ivičeku, Kristijanu Koloniću, Grgi Markoviću, Franji Pišteleku, Pavlu Prusini i Luki Žeželju saznajte na internetskim stranicama i društvenim mrežama Zagrebačke nadbiskupije.
 

Dominik Čaušić

Dominik Čaušić rođen je 27. veljače 1988. godine. Ima dva mlađa brata. Dolazi iz Župe Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije u Valpovu. Pohađao je Elektrotehničku školu u Valpovu, nakon čega završio je diplomirao na Elektrotehničkom fakultetu u Osijeku, smjer računarstvo. Radio je oko pet godina u struci kao programer. U bogosloviju je ušao 2019. godine. Za đakona ga je zaredio zagrebački nadbiskup Dražen Kutleša 19. listopada 2024. godine u crkvi Ivana XXIII., pape u Zagrebu. Đakonski pastoralni praktikum vršio je u Župi Svih svetih u Sesvetama.
 
Mladomisničko geslo: “Tražite najprije Božje Kraljevstvo i sve drugo bit će vam dodano.” (usp. Mt 6, 33)
Datum mlade mise: 28. lipnja 2025.

Kako ste se odlučili za svećenički poziv?
Nakon što sam doživio iskustvo živoga Boga u svom životu, jedan duži period (oko pet godina) borio sam se s pozivom. Sve to vrijeme sam radio, imao sam posložen život i zato si prvotno nisam dopuštao o tome ni razmišljati. No, nakon nekog vremena Bog mi je vrlo jasno pokazivao kako je taj poziv najdublja stvarnost moga srca. Tada sam shvatio da bi daljnje odbijanje te istine o meni značilo da se borim protiv samoga sebe. Nakon te sam spoznaje, uz Božju milost, puno molitve i dijeljenja svega što prolazim s duhovnikom, prelomio sve druge opcije i odlučio sam se otisnuti u nepoznato s Bogom.
 
Kako su na Vašu odluku reagirali obitelj i prijatelji?
Što se tiče roditelja, oni su to dosta dobro prihvatili, ali više-manje, kao i prijatelji, nekako su to svi zapravo mogli i očekivati s obzirom na to kakav sam život živio nakon Božjeg zahvata u svom životu tijekom tih nekoliko godina prije bogoslovije.

Kako biste opisali svoju dosadašnju formaciju? Što Vam je bilo najljepše? Što Vam je bilo najteže?
Najljepše uspomene iz bogoslovije vežem za period kad se između nas bogoslova u kući stvorila atmosfera gdje smo svi disali kao jedno, sve smo zajedno dijelili, kao jedna velika obitelj. Najteže mi je bio period odluke i prilagodbe na nov način života u bogosloviji, kao i prilagodba na drugačiji tip fakulteta, a time i učenja i poimanja stvari na predavanjima.

Proteklu godinu proveli ste na đakonskom praktikumu. Gdje ste bili? Kako biste opisali to iskustvo? Što ste naučili?
Svoj đakonski praktikum sam proveo u Župi Svih svetih u Sesvetama. Iskustvo je bilo jako lijepo i korisno za daljnji svećenički život. Mogao sam puno toga naučiti i vidjeti kako jedna velika župa treba funkcionirati i koji su zahtjevi i izazovi u svakodnevnom pastoralu.
 
Kako zamišljate svoj svećenički život? Čemu se radujete, a od čega strepite?
Radujem se svakoj istinskoj promjeni koju Bog napravi u ljudima. Svakom čovjeku koji u ovom surovom vremenu dobije od Gospodina u srcu nadu i priliku za novi život, kao što sam ju i ja sam dobio i iskusio. Naravno, raduje me i podjela sakramenata preko kojih Bog, između ostalog, sve to i radi.

Kako prepoznati svećenički poziv u životu?
Ne postoji neka čarobna formula ili opći recept za odgovor na ovo pitanje jer Bog svaku osobu vodi na poseban i drugačiji način. Međutim, ono što sigurno mogu reći je to da je Bog milosrdni Otac i da više od nas samih želi da ostvarimo Njegovu volju i da budemo sretni. Zato sam uvjeren da će svakom tko Ga traži iskrena srca, Bog sigurno progovoriti na način koji će on moći razumjeti i s dovoljnom jasnoćom da uistinu prepozna Njegov poziv.

Što biste poručili mladima koji se dvoume oko odluke za svećeništvo/posvećeni život?
Ne boj se! Ako u srcu osjećaš poziv, makar ti još bio nejasan, nemoj ga ignorirati. Bog ne traži savršene, nego samo tvoje „da“. Nećeš odmah možda imati sigurnost i snagu za razlučiti je li to sigurno za tebe, ali važno je znati da te Bog vodi malo po malo, korak po korak. Zato ne trebaš gledati previše unaprijed, već samo svakoga trenutka traži Božju volju i spremno odgovaraj na svaki poticaj koji dobiješ. To je način kako Bog vodi svakog čovjeka. Pažljivo traži duhovnika koji te može razumjeti u tom procesu razlučivanja i moli Gospodina da ti pokaže put. Važno je znati da nisi ti taj o kojemu sve ovisi, već je najvažnije da se iz dana u dan oslanjaš na Božju milost koja će ti davati snage da ostaneš vjeran i ustrajan. Nije tvoja savršenost ono što Bog traži, nego tvoje povjerenje u Njega. Nemoj pristajati na prosječan život, nego traži da ti Bog pokaže ono za što si stvoren!