Svetkovina Presvetog Srca Isusova svečano je proslavljena u petak 27. lipnja u kapeli Navještenja Gospodinova, kapeli Družbe sestara Presvetog Srca Isusova na Donjoj Drenovi. Misno slavlje i čin posvete Presvetom Srcu Isusovu predvodio je riječki nadbiskup i metropolit Mate Uzinić u zajedništvu sa svećenicima Riječke nadbiskupije. Misnom slavlju je prisustvovala i zajednica sestara Družbe Presvetog Srca Isusova koje su obnovile posvetu Presvetom Srcu Isusovom.
Na početku misnog slavlja sve je prisutne pozdravila vrhovna predstojnica Družbe, s. Dobroslava Mlakić. Okupljenima se obratila riječima: „Ova svetkovina nosi poruku o neizmjernoj božanskoj ljubavi. Osobito radosna srca pozdravljam našega nadbiskupa Matu Uzinića. Oče nadbiskupe, zahvaljujem Vam u ime svih sestara Družbe Presvetog Srca Isusova, i u svoje ime, što ste nam se odazvali. Uvijek nam je drago kad ste s nama. Posebno pozdravljam našeg župnika Michelea, vas, drage redovnice i vas drage vjernike naše župe Majke Božje Karmelske. Želja nam je da ova proslava Srca Isusova i 350. obljetnica objave sv. Mariji Margareti Alacoque sve nas nadahne na promišljanje kršćanskog poziva, a onda svećeničkog i redovničkog poziva i poslanja te na promjenu osobne duhovnosti koja nas poziva na suobličenje Kristu Raspetome. Mi sestre obradovale smo se kada su se hrvatski biskupi odlučili za posvetu hrvatskog naroda Presvetom Srcu Isusovu, jer naša zajednica od vremena majke utemeljiteljice Marije Krucifikse Kozulić, prema konstitucijama na ovaj dan obnavlja posvetu Presvetom Srcu Isusovu. Naša je družba utemeljena mjesec dana nakon što je papa Lav XIII., 11. lipnja 1899. posvetio cijeli svijet Srcu Isusovu. Tom prilikom naša je majka utemeljiteljica zabilježila: ‘Samo jedna je stvar važna na ovoj zemlji: tražiti Boga, voljeti ga i služiti mu. To se postiže sa sjedinjenjem sa Srcem Kristovim. Tako se sjedinjujemo s njegovim životom.’ Svima čestitam svetkovinu Božje ljubavi, svetkovinu Presvetog Srca Isusova!“
Čestikama se u svojoj uvodnoj riječi pridružio i riječki nadbiskup Mate Uzinić, posebno čestitajući svetkovinu sestrama Presvetog Srca Isusova i ističući da je „štovanje Presvetog Srca Isusova, štovanje Božje ljubavi, koja nam se posebno daruje u euharistiji.“
Propovijed je započeo mišlju Marije Krucifikse Kozulić: „Nema u svijetu zadovoljstva koje bi se moglo usporediti s radošću srca koje je puno ljubavi prema bližnjemu.“ Nastavivši sa spomenom enciklike pape Franje „Dilexit nos“ o ljudskoj i božanskoj ljubavi Srca Isusova, poručio je: „Ovu misao majke Marije Krucifikse Kozulić nije poznavao blagopokojni papa Franjo. Ali da jest, vjerujem da bi našla mjesto u njegovoj enciklici Dilexit nos. Dilexit nos nastavlja misao sadržanu u njegovim socijalnim enciklikama – Laudato si’ i Fratelli tutti – ali ovaj put počinjući od temelj svega: otajstva Božje ljubavi, odnosno božanske i ljudske ljubavi Kristova Srca, koje je izvor na kojemu se treba nadahnjivati i napajati naša ljubav prema bližnjima, koji nam trebaju biti svi braća i sestre.“
Pojasnivši simboliku srca u kontekstu Božje ljubavi, nadbiskup Uzinić se osvrnuo na evanđelje i sliku pastira koja je zrcali: „Da bi progovorila o Božjoj ljubavi prema nama, današnja liturgija ne koristi sliku srca, premda ono u Bibliji ima duboko značenje – ne samo kao mjesto osjećaja, nego i odluka, savjesti, središta osobe. Današnja liturgija koristi sliku pastira. Prorok Ezekiel snažnim glagolima opisuje Boga kao pastira koji traži, brine se, skuplja, pase, daje počinak, povija, krijepi, bdije. Psalmist mu pjeva kao pastiru koji ni u čem ne uskraćuje, odmara na zelenim poljanama, vodi na vrutke tišine, krijepi dušu, štiti od zla, pomazuje, prelijeva čašu. Sve su to slike blizine. Boga koji nije daleki, odsutni Bog, nego Bog koji je s nama, koji je za nas. Bog koji ljubi. Koji suosjeća. Koji ima srce. Bog kojega raduje sve ono što nas raduje. I koji se žalosti nad svime što nas ranjava – osobito kad se udaljimo od punine i radosti koje nudi njegova ljubav. Ali – Bog se ne predaje. On je pastir koji ne odustaje. Zato je u Isusu Kristu svoju božansku ljubav učinio i ljudskom ljubavlju. I to je ono što Srce Kristovo simbolizira: to sjedinjenje – božanskog i ljudskog, neizmjernog i bliskog.“
„Kristova pastirska ljubav ide onkraj granica zamislive ljubavi i ljudske logike. Ostavlja devedeset i devet ovaca da bi potražio jednu izgubljenu. Računica, gledano ljudski, nikako nije povoljna. Ali, gledajući božanski, itekako je povoljna: da bi je našao, zagrlio, stavio na ramena, spasio, ljubav tog Srca je spremna na svaki rizik.“
Kako ispravno odgovoriti na božansku ljubav, upitao je nadbiskup te istaknuo da je odgovor „jednostavan, ali ne i lak: ‘Na ljubav – odgovoriti ljubavlju’. Papa Franjo u Dilexit nos piše: ‘Najbolji odgovor na ljubav njegova Srca je ljubav prema našoj braći i sestrama. Nema veće geste kojom mu možemo uzvratiti.’ (br. 167) I dodaje: ‘Ljubiti bližnje – znači živjeti Evanđelje. To ne traži od nas savršene organizacije i strukture, nego širenje mreže radosne ljubavi koja služi. Kristovo Srce, piše papa Franjo, nadahnjuje: ‘nježnost vjere, radost predanog služenja, revnost za poslanje među ljudima, očaranost Kristovom ljepotom, dirljivu zahvalnost za prijateljstvo koje on daruje i za konačni smisao koji daje životu.“’ (br. 88).
„Razmatranjem Kristova Srca – u određenom trenutku vjerničko srce mora čuti dramatičan poziv Gospodnji: ‘Tješite, tješite moj narod’ (Iz 40,1). Jer – ‘Bog nas tješi, da bismo i mi sve koji su u nevolji mogli tješiti onom utjehom kojom nas same tješi Bog’ (2 Kor 1,4) (br. 162). Ljubav prema braći i sestrama zahtijeva preobrazbu našeg sebičnog srca. Zato se spontano rađa ona poznata prošnja: ‘Isuse, učini srce moje po Srcu svome.’ Ne činiti tek dobra djela – nego misliti Kristovim umom. Zato Pavao ne kaže: ‘Trudite se činiti dobro.’ Nego: ‘Neka u vama bude isto mišljenje kao i u Kristu Isusu’ (Fil 2,5) (br. 168).“
Obrativši se posebno sestrama Družbe Presvetog Srca Isusova, nadbiskup je podsjetio kako je rođena njihova karizma: „Sestre Presvetog Srca Isusova pozvane su ljubavlju Kristova Srca ljubiti Boga i bližnjega, te svojim predanjem, molitvom i apostolskom djelatnošću, u duhu naknade i zadovoljštine, pridonositi rastu Kraljevstva Božjega na zemlji i spasenju svih ljudi (Konstitucije II/6). Ta se karizma nastavlja i danas – tražeći nove odgovore na isto poslanje: ljubav Boga, u ljubavi i služenju braći i sestrama. Neka vas ponovno dotakne i potakne na novo služenje u skladu s našim vremenom i vašim mogućnostima božanska i ljudska ljubav Kristova Srca. Neka dotakne sve nas. I neka i u svima nama potakne poslanje da se brinemo za zemlju i svu svoju braću i sestre, a osobito one kojima se zbog potrebe ili izgubljenosti u kojoj se nalaze trebamo učiniti bližnji, biti im pastiri, ne oni koji ih prokazuju, upiru prst u tuđe grijehe, nego koji ih traže da ih zagrle i spase – da svi osjetimo i svjedočimo ono što je svjedočila naša Riječka Majka, ‘majka siročadi, siromaha, napuštenih’ i što je izrazio papa Franjo u enciklici Dilexit nos – da je najbolji odgovor na ljubav Kristova Srca ljubav prema braći i sestrama i da doista ‘nema u svijetu zadovoljstva koje bi se moglo usporediti s radošću srca koje je puno ljubavi prema bližnjemu.’“
Nakon Popričesne molitve, uslijedio je „Čin posvete hrvatskog naroda i hrvatske domovine Presvetom Srcu Isusovu“. Nadbiskup Mate Uzinić predvodio je molitvu u deset molitvenih strofa na što su vjernici odgovarali pjevanim zazivom: „Isuse blaga i ponizna Srca, učini srce moje po Srcu svome!“ Čin posvete zaključen je pjesmom „O, Srce Sina Božjega“.
Nakon euharistijskog slavlja, vjernici su se mogli zadržati u Kristovoj prisutnosti u Presvetom Oltarskom Sakramentu u pobožnosti klanjanja.
Eva Marković
Objavljeno: 27. lipnja 2025.
