Misno slavlje u katedrali Presvetog Srca Isusova u Sarajevu završnog dana trodnevnice, u četvrtak 26. lipnja, uoči proslave naslovnika katedralne župe predslavio je duhovnik Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa vlč. Marko Hrskanović.
Prije mise, kao i prethodna dva dana, molila se pobožnost Srcu Isusovu.
Vlč. Marko je na početku propovijedi istaknuo: „Za svetkovinu Srca Isusova i ovu pobožnost dugujemo zahvalnost mnogima prije nas koje je Gospodin nadahnjivao. Nezaboravne tragove pobožnosti božanskom Srcu Isusovu ostavili su: sv. Franciska Rimska, sv. Bonaventura (16. st.); sv. Ivan Eudes (17. st.); sv. Margareta M. Alacoque (16. 6. 1675. g. ,veliko ukazanje’ Srca Isusova prije 350 g.); papa Klement XII. – 1765. odobrio pobožnost onima koji s su tražili dopuštenje; papa Pio IX. – 1856. uveo pobožnost Srcu Isusovu za cijelu Crkvu. Dana 25. svibnja 1899. papa Lav XIII. objavio je encikliku ‘Annum Sacru’ za Jubilejsku 1900. godinu te je tada cijeli svijet posvetio Presvetom Srcu Isusovu. P. Jules Chevalier (1824.-1907.), sluga Božji, utemeljitelj reda Misionari Srca Isusova; sestre Misionarke Srca Isusova; Kćeri naše Gospe od Srca Isusova. I dakako, zahvalnost dugujemo i našim domaćim duhovnim velikanima: slugi Božjem Josipu Stadleru, bl. Alojziju Stepincu, mnogima iz Dl… Sada smo na redu mi!“
Propovjednik je podsjetio da je srce vitalni dio ljudskog tijela, ali i da srce možemo promatrati kao vitalnu duhovnu komponentu čitavog čovjekova bića, bez čega čovjek ne može biti čovjek. „Čovjek bez srca je nečovjek. Čovjek je stvoren za ljubav. On to zna i bez znanstvenih istraživanja. Čovjek zna da ne može živjeti bez ljubavi. Osnovni smisao njegovog postojanja je ljubiti i biti ljubljen. Ljubav mu je važna kao kruh, voda i zrak. Štoviše, čini se da ljubav ima prvo mjesto među svim potrebama i vrijednostima. Zato je sv. Majka Terezija znala reći da su mnogi njezini siromasi umrli sretni kad su doživjeli ljubav. Jer, najveća bijeda je ondje gdje nema ljubavi. Ni ispravne pobožnosti nema bez srca i ljubavi. A djelotvorna ljubav je najbolja pobožnost. Takva pobožnost čini vjeru vidljivom. Pobožnost u čast Srca Isusova je, slikovito rečeno, ‘kardiologija’ naše vjere“, kazao je vlč. Hrskanović.
„Isusovo Srce je simbol te neizmjerne Božje ljubavi. U Isusu Bog se objavio kao ljubitelj čovjeka bez premca. Sin Božji postao je čovjekom sa ‘Srcem’. Kakvo je to srce i kolika je ta ljubav, nemoguće je opisati ljudskim riječima“, kazao je vlč. Marko te vjernike podsjetio na riječi i primjere iz Svetog pisma.
„To je Srce dobrog pastira…To je Srce milosrdnog Samarijanca… To je Srce mjesto odmora za sve umorne od tuge, bolesti i siromaštva…To je božansko milosrdno Srce…Srce Isusovo je božansko zrno koje je posijala ruka Božja… Isus je božanski donor svoga Srca smrtnom čovjeku. On je darovao svoje Srce da smrtni čovjek vječno živi…“
Vlč. Marko je istaknuo da oboljelo ‘srce’ od raka grijeha i zloće pomoći može samo „liječnik“ koji ima vlast nad grijehom i smrću, onaj koji je ustanovio „bolnicu“ za liječenje svih „srčanih bolesti“ – Crkvu. „To je besmrtni, svemoćni, milosrdni Bog. On je savršeni poznavatelj ljudskog srca…On vidi najskrovitije kutke ljudskog srca… Poznat mu je uzrok svake naše tegobe. Svaki čovjek koji se Njemu obrati, može biti siguran u potpuno ozdravljenje. U Njegovim rukama svaki grješnik ozdravi. On ozdravlja korijen svake duhovne bolesti, i one nasmrt, svaki teški grijeh“.
Na kraju propovijedi vlč. Marko Hrskanović je poručio: „Dobrota je stanje zdravog srca. No nitko od nas nije tako zdrav da mu ne treba pomoć. Potrebna je trajna duhovna preventiva i terapija jer smo ranjeni i skloni grijehu kroz cijeli život. Lijekovi za zdravlje srca su ponajprije sveti sakramenti. U središtu svih je ispovijed i presveta Euharistija. Uz to, molitva i pobožnosti – osobito Srcu Isusovu i Srcu Marijinu. A ljubav je osnovni sadržaj svakog sakramenta, lijeka i svake pobožnosti.
Čovjek je u ‘srcu’ Isusovu! A je li Isus u našem ‘srcu’?! Čovjekovo ‘srce’ je stvoreno da bude prebivalište i Bogu i bližnjemu! Budimo ono za što smo stvoreni: ljudi sa ‘srcem’ po mjeri Isusa, Božji ljudi! Katedrale Srca Isusova i bazilike Srca Marijina. To je svrha i ove naše pobožnosti i posvete.“
Na kraju misnog slavlja, kao i prva dva dana trodnevnice, pred kipom Presvetog Srca Isusova, upućena je molitva Srcu Isusovu, a potom je katedralni župnik mons. Ivo Tomašević zahvalio svim vjernicima i svećenicima koji su sudjelovali na trodnevnoj duhovnoj pripravi za proslavu naslovnika katedrale.
(kta)
