Na dan kada se u u Italiji slavi svetkovina Tijelova, u nedjelju 22. lipnja 2025., papa Lav XIV. predvodio je misu ispred bazilike sv. Ivana Lateranskoga, izvijestio je Vatican News.
Misa je prethodila euharistijskoj procesiji do bazilike svete Marije Velike. Trenutak je to tradicije i pobožnosti u kojemu Papa nosi ulicama Rima posvećenu hostiju da bi ju – kako je rekao – ponudio srcu onih koji vjeruju kako bi jače vjerovali, i srcu onih koji ne vjeruju, kako bi se propitali o gladi koju imamo u duši i o kruhu koji ju može utažiti.
„Krist, odgovor na vječnu glad čovjeka. Krist, spas i nada za svijet obilježen sjenama i siromaštvom čitavih naroda poniženih pohlepom drugih, neopravdanim rasipništvom, rasipanjem plodova zemlje i rada“, kazao je Papa u homiliji koja je bila u potpunosti usredotočena na stvarnu Isusovu prisutnost u euharistiji.
Glad čovjeka
Prva dva čitanja preuzeta su iz Knjige postanka i iz Poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima, a Evanđelje je Lukino, o čudu množenja kruha i riba. U homiliji se Papa osvrnuo upravo na odlomak iz Evanđelja te govorio o gladi, ne samo materijalnoj, nego prije svega duhovnoj.
„U tom času, u vremenu siromaštva i sjena, Isus ostaje među nama.“
Poniženi čitavi narodi
Na apel naroda Isus odgovara znakom dijeljenja, gestama koje jednostavno svjedoče o zahvalnosti Ocu, sinovskoj Kristovoj molitvi i bratskom zajedništvu koje podupire Duh Sveti – objasnio je Papa te istaknuo kako umjesto mnoštva koje se spominje u Evanđelju danas postoje čitavi narodi, poniženi pohlepom drugih čak i više nego vlastitom glađu.
„Suočeni s bijedom mnogih, gomilanje nekolicine znak je ravnodušne oholosti, koja stvara bol i nepravdu. Umjesto dijeljenja, bogatstvo rasipa plodove zemlje i ljudskog rada.“
Siromaštvo nahranjeno milošću
Krist je Božji odgovor na čovjekovu glad, jer njegovo je tijelo kruh vječnoga života – napomenuo je Papa. Isusov poziv obuhvaća naše svakodnevno iskustvo: da bismo živjeli, moramo se hraniti životom, uzimajući ga od biljaka i životinja. Ipak, jesti nešto mrtvo podsjeća nas da ćemo i mi, iako jedemo, umrijeti. Naprotiv, kada se hranimo Isusom, živim i istinskim kruhom, živimo za Njega.
„Prinoseći cijelog sebe, Uskrsli Raspeti daje se nama, koji tako otkrivamo da smo stvoreni da se hranimo Bogom. Naša gladna priroda nosi znak bijede koja je nahranjena milošću Euharistije.“
U procesiji kako bismo svima donijeli Presveti Oltarski Sakrament
Na kraju je Sveti Otac vjernicima objasnio značenje procesije koja se održala odmah nakon mise. Zajedno, pastiri i stado, hranimo se Presvetim Oltarskim Sakramentom, klanjamo mu se i nosimo ga ulicama. Čineći to, nudimo ga pogledu, savjesti, srcu ljudi.
„Osvježeni hranom koju nam Bog daje, donosimo Isusa u srce svih, jer Isus uključuje sve u djelo spasenja, pozivajući svakoga da sudjeluje za njegovim stolom.“
(kta)
