Teološka tribina „S radošću ćete crpiti vodu na izvorima Spasiteljevim“ održana je u srijedu 18. lipnja u dvorani Ivana Pavla II. u Dubrovniku. Poticaj za organiziranje ove tribine bila je velika posveta hrvatskog naroda Presvetom Srcu Isusovu koja će se održati na samu svetkovinu Srca Isusova, a željelo se dublje upoznavati s nastankom i razvojem pobožnosti Srcu Isusovu. Predavačice na tribini bile su dr. sc. s. Pija Herman i Tea Kuzek Marević obje članice Vijeća za katehizaciju i novu evangelizaciju Dubrovačke biskupije, koje je ujedno i organizator tribine.
Predavačica Herman započela je svoje izlaganje s primjerima biblijskog poimanja srca kao središta osobe. Pitajući se što Crkva slavi kada časti i štuje Presveto Srce Isusovo istaknula je i posebnosti korištenja pojma srce na primjerima nekih starozavjetnih i novozavjetnih tekstova. Naglasila je riječi pape Pija XII. iz enciklike Haurietis aquas: „Nema sumnje da u Svetim knjigama nikada nema sigurnih naznaka kulta posebnog štovanja i ljubavi koji se iskazuje fizičkom Srcu Utjelovljene Riječi, kao znaku njegove žarke ljubavi. Dužnost nam je ovu činjenicu otvoreno priznati.
Ipak, ljubav, koja je glavni razlog ovog kulta, kako u Starom tako i u Novom zavjetu opisana je takvim slikama da snažno potresa dušu.“
Primjetna je različitost poimanja srca u današnjem mentalitetu od poimanja srca u onom biblijskom smislu. Predavačica se posebno se osvrnula na tekst iz Evanđelja po Ivanu koji govori o ljubljenom učeniku koji se prislanja na prsa Gospodinova da ga upita tko je taj koji će ga izdati na Posljednoj večeri. Taj isti učenik Ivan, kasnije spominje trenutak kada su iz Isusovog probodenog boka potekle krv i voda.
Predavačica Herman istaknula je da je probodeni bok i eshatološki znak (Otk 1,7) te poručila da iako nema izravnog spomena srca, upravo je znak Probodenog znak ljubavi i znak života, što u daljnjem razvoju pobožnosti ne predstavlja poteškoću niti diskreditira valjanost upotrebe riječi srce u pobožnosti. Predstavivši misli crkvenih otaca i razvoj pobožnosti u srednjem vijeku, dala je i poseban osvrt na obećanja sv. Mariji Margareti Alacouque.
Predavačica Kuzek Marević prvo se osvrnula na sam pojam pobožnosti i njegov suodnos s liturgijom nastavljajući tumačiti razvoj same pobožnosti Srcu Isusovu te dodatno naglasila važnost slavlja sakramenata i liturgije Crkve, osobito pri tom misleći na nedjeljno euharijstijsko slavlje jer ispravna pobožnost treba uvijek upućivati prema tome i nadahnjivati se na tome.
Istaknula je kako postoje razni oblizi štovanja Srca Spasiteljeva, a neki od njih su odobreni i preporučeni. To su: osobno posvećenje, posveta obitelji, Litanije Presvetog Srca Isusova odobrene 1891. godine, čin zadovoljštine, kao obdržavanje devet prvih petaka u mjesecu, što je možda najpoznatije nakon ukazanja sv. Margareti Mariji Alacouqe čije se 350. obljetnice Crkva prisjeća. Upravo je taj oblik štovanja Srca Isusova, kroz ispovijed i pričest devet prvih petaka u mjesecu, u ono vrijeme imao izrazit doprinos oživljavanju sakramenata pokore i euharistije.
Osvrnuvši se na biblijski temelj koji je prethodno protumačila predavačica Herman, pojasnila je kako ponekad ikonografski prikazi koji se koriste u pobožnosti štovanja Srca Isusova ne otkrivaju svu dubinu teološkog sadržaja te je upravo prikazivanje raspetog Krista s kopljem probodenim bokom iz kojeg izlaze krv i voda korisno za povezivanje ove pobožnosti s onim njezinim dubljim sadržajem koji se temelji na Svetom pismu.
Ukratko predstavivši neke naglaske enciklike Dilexit nos pokojnog pape Franje, usporedno je i predstavila poticaje papa od 18. stoljeća do danas koji su osobito isticali da je pobožnost Srcu Isusovu hvalevrijedna vjerska praksa (Pio XII.), škola božanske ljubavi (Pio XII.), sinteza cijelog kršćanstva (Pio XI) te je citirala papu Franju koji kaže da se „u plodovima služenja, bratstva i poslanja koje po nama rađa Kristovo Srce, ispunja volja Očeva“. Izlaganje je zaključila s pregledom štovanja Srca Isusova u Dubrovniku koje je počelo još prije službene uspostave blagdana, kao i na događaj posvete hrvatske mladeži 1900. godine.
Okupljenima se na kraju obratio dubrovački biskup Roko Glasnović pozvavši sve da se pridruže velikoj posveti hrvatskog naroda na svetkovinu Srca Isusova 27. lipnja na misama u 19 sati u svojim župnim zajednicama. Također je pozvao na molitvu za dvojicu ređenika koji će nakon posvete Srcu Isusovu u petak 27. lipnja u 20.30 sati u katedrali Gospe Velike predvoditi klanjanje ususret svećeničkom ređenju koje će se slaviti u subotu 28. lipnja u 11 sati na istom mjestu.
Angelina Tadić