Unutarnja i vanjska nepokretnost u središtu je Papine kateheze koju je danas, 18. lipnja, održao na općoj audijenciji, petoj od početka njegova pontifikata. Kroz evanđeoski lik uzetog čovjeka, pozvao je da prevladamo svaku „fatalističku viziju“, potičući svakoga da ustane i preuzme odgovornost u izboru puta kojim želimo krenuti. Papa također potaknuo na molitvu za one koji ne vide izlaz, piše Vatican News.
Ozdravljenje slijepca iz Betsaide bila je tema današnje kateheze pape Lava XIV. za desetke tisuća hodočasnika okupljenih na Trgu sv. Petra.
„Isus dolazi u Jeruzalem na židovski blagdan. Ne ide odmah u Hram, nego se zaustavlja kod jednih vrata, uz koja su boravili i mnogi bolesnici koji nisu smjeli ući u Hram, jer su smatrani nečistima! I upravo u njihovoj patnji dolazi im sam Isus“, naglasio je Papa i podsjetio: „Ti su ljudi gajili nadu u neko čudo koje bi moglo promijeniti njihovu sudbinu; naime, pokraj vrata nalazilo se kupalište čije su vode smatrane ljekovitima. U određenim trenucima voda bi se uzburkala i, prema tadašnjem vjerovanju, tko bi prvi ušao u vodu, bio bi ozdravljen.“
Papa upozorava da se na taj način stvarala neka vrsta ‘rata među siromasima’: zamislimo tužnu sliku bolesnikâ koji se s mukom vuku da bi prvi ušli u kupalište. To se kupalište zvalo Betsaida, odnosno „kuća milosrđa“: može se promatrati kao slika Crkve, u kojoj se okupljaju bolesni i siromašni i kamo Gospodin dolazi ozdraviti i darovati nadu.
„Isus se ondje posebno obraća jednom čovjeku paraliziranom već trideset i osam godina. On je već očajan, jer nikada ne uspije ući u kupalište kad se voda uzburka. Uistinu, ono što nas često paralizira jest upravo razočaranje. Osjećamo se obeshrabrenima i riskiramo pad u duhovnu mlitavost“, rekao je Sveti Otac.
„Isus tog čovjeka pita želi li ozdraviti. Pitanje se može činiti suvišnim, ali zapravo je nužno, jer kada smo godinama blokirani, može oslabjeti i sama volja za ozdravljenjem. Ponekad radije ostajemo u stanju bolesti, prisiljavajući druge da se brinu za nas. To može biti i izgovor da ne odlučimo što želimo učiniti sa svojim životom. Isus, međutim, upućuje tog čovjeka na njegovu najdublju i najiskreniju želju. Taj čovjek odgovara Isusu opširnije, otkrivajući time i svoj pogled na život“, naglašava Papa i nastavlja: „Čovjek najprije kaže da nema nikoga tko bi ga spustio u kupalište: dakle, krivnja nije njegova, nego drugih koji se ne brinu za njega. Taj stav postaje izgovor za izbjegavanje preuzimanja vlastite odgovornosti. Potom dodaje da, kad god pokuša ući u kupalište, uvijek netko stigne prije njega. Taj čovjek izražava fatalistički pogled na život.“
„Mislimo da nam se stvari događaju zato što nemamo sreće, jer nam je sudbina protivna. Taj je čovjek obeshrabren i osjeća se poraženim u životnoj borbi“, podsjeća Papa i dodaje: „Isus mu, međutim, pomaže otkriti da njegov život nije u potpunosti izvan njegove moći. Poziva ga da ustane, da se podigne iz svoje kronične situacije i da uzme svoju postelju. Tu prostirku ne treba ostaviti ili baciti: ona predstavlja njegovu povijest bolesti, njegovu životnu priču. Dotad ga je ta prošlost blokirala i prisiljavala da leži poput mrtvaca. Sada on može uzeti tu postelju i ponijeti je kamo želi: može odlučiti što će učiniti sa svojom poviješću! Pozvan je hodati, preuzeti odgovornost i odabrati kojim će putem krenuti – sve to zahvaljujući Isusu!“
„Draga braćo i sestre, molimo Gospodina da nam podari milost spoznati gdje je naš život zapeo i pokušajmo izraziti svoju želju za ozdravljenjem. Molimo za sve koji se osjećaju paraliziranima, koji ne vide izlaz i molimo da se ponovno nastanimo u Srcu Isusovu, koje je prava kuća milosrđa“, zaključio je Sveti Otac. (kta/rv)
