Svečano misno slavlje s blagoslovom polja predvodio je u petak 13. lipnja na blagdan sv. Antuna Padovanskog kod svečeve kapele u selu Vakup koje pripada župi Bijelo Brdo kod Dervente vlč. Luka Pranjić, svećenik Riječke nadbiskupije, domaći sin. Okupio je taj događaj oko 150 Posavljaka, kako domaćih župljana koji su za tu prigodu došli iz raznih krajeva Europe u koje su izbjegli za vrijeme zadnjega rata, tako i njihovih prijatelja.
U prigodnoj homiliji vlč. Pranjić je vjernicima ukazao na važnost vjere, nade, ufanja i ljubav koju je sv. Antun živio u svom životu.
Tako je pojasnio kako je vjera bogoslovna krepost u kojoj vjerujemo u sve ono što je Bog stvorio, što je zapisano i što nas Katolička Crkva poučava. Pojasnio je kako je svatko od nas tu vjeru pozvan živjeti u konkretnom životu da ona bude prepoznatljiva, drugima na poticaj i na spasenje.
„Sveti Antun svetac je svega svijeta jer je bio bezazlen. Imao je pouzdanje u Boga unatoč svemu. Štovati sv. Antuna znači nasljedovati ga u konkretnom životu, učiti od njega. Kako doista vjerovati primjer nam je Marija – učiteljica vjere. Primjer su nam i naši preci koji su živjeli na ovim prostorima. Srcem smo pozvani vjerovati, živjeti i svjedočiti Evanđelje kako ga je živo sv. Antun“, rekao je vlč. Pranjić.
Nadalje je pojasnio kreposti ufanja i nade naglasivši kako smo pozvani oslanjati se na Gospodina, a ne na svoje sposobnosti. Dodao je kako je najvažnija krepost ljubav koju nam je po uzoru na Krista pokazao sv. Antun ljubeći bližnjega kao sebe. „Vrhunac ljubavi je praštanje čak i neprijateljima. To nije lako, ali u tome nam pomaže Isus koji je ljubio jer je u sebi imao apsolutni mir i zato ga je mogao davati drugima. Mnogo je u nama nemira koji su uzroci grijeha. Mi smo pozvani drugima željeti mir, a Bog će učiniti da ga drugi prihvate“, ustvrdio je vlč. Pranjić.
Iskazao je svoju radost što je mogao predvoditi misu u svom rodnom kraju. „Sve ove kapelice sagrađene na ovim našim brežuljcima su doista svete, one nas štite. Ovu ste 2014. godine dosita lijepo obnovili. Stoji ona ovdje ponosna. Čuvajte je, držite do svoje vjere i običaja, molite se svom nebeskom zaštitniku sv. Anti“, poručio je na kraju vlč. Pranjić i homiliju završio izmolivši molitvu predanja sv. Anti.
Veselo i raspjevano bilo je poslije mise na zajedničkom druženju koje su do kasnih popodnevnih sati nastavili pod šatorom uz zajednički ručak koji su domaćini pripremili za sve sudionike tog slavlja. (kta/b.l.)
