U crkvi svetog Frane proslavljen blagdan svetog Ante. Slavlje je predvodio mons. Tomislav Subotičanec.

Blagdan svetog Ante Padovanskog svečano je proslavljen u Šibeniku u petak, 13. lipnja, u samostanu i crkvi svetog Frane kod  franjevaca konventualaca. Ova drevna šibenska franjevačka crkva stoljećima gaji duboku pobožnost prema svetom Anti, a na sam blagdan služeno je osam svetih misa.

Središnji dio proslave bilo je večernje euharistijsko slavlje koje je predvodio generalni vikar šibenske biskupije, mons. Tomislav Subotičanec. Vjernici su stoljećima prepoznavali svetog Antu kao uzor čovjekoljublja i bogoljublja. U njemu su pronalazili utjehu i pouzdanje, te ono što je čovjeku uvijek potrebno – oslonac, kazao je u homiliji mons. Subotičanec.

Istaknuo je da je naš temelj Isus Krist, a upravo nam to svojim životom posvješćuje i lik svetog Antuna Padovanskog. Kršćanska ikonografija prikazuje svetog Antu s Isusom u naručju u jednoj ruci, dok u drugoj drži kruh, knjigu ili ljiljan. To je ono što sveti Ante nudi: objeručke nudi Boga u osobi Isusa Krista kao snagu života. Ljiljan simbolizira čistoću i nevinost duše, knjiga je izvor mudrosti, a kruh održava čovjekov fizički život. Sveti Antun nudi čovjeku utjehu, pruža mu nadu i otvara oči za ono najvažnije u životu. Upravo u toj znakovitosti i poruci, sveti Antun je aktualan i danas, nudeći ono najvrjednije i najpotrebnije.

U nastavku homilije, mons. Subotičanec osvrnuo se na neizvjesnost i strah prisutne u čovjeku okruženom problemima i poteškoćama. “Gledamo svakodnevno oko sebe podijeljenost i sebičnost; svjedoci smo nesmiljenog izrabljivanja i ubijanja čovjeka; osjećamo ljudsku hladnoću i uskogrudnost; slušamo prepirke, podmetanja i svađe.” Sve se to, kazao je mons. Subotičanec, može svesti pod jedan nazivnik: čovjek nije spreman na ljubav i na žrtvu. Upravo tu nas sveti Antun uči i svojim primjerom zorno svjedoči – propovijedao je i učio ono što je vjerovao, a ono što je vjerovao, to je i živio: nesebično, potpuno i do kraja.

Ključno pitanje ljudske egzistencije, koje i današnja svetkovina stavlja pred nas, jest: “Jesam li spreman živjeti ono što vjerujem?! Jesam li se spreman žrtvovati za svoja uvjerenja?!” Sveti Antun je uistinu bio spreman na takav život i na žrtvu za uvjerenja. “Netko jednom reče da je ‘jedino vrijedno živjeti za ono – za što si spreman svakoga trenutka i umrijeti!’”  Neka to pitanje bude u našim mislima i molitvama dok stojimo pred likom svetog Antuna, a njegov sveti zagovor neka nas pomaže, prati i usmjerava na ispravne Božje puteve, zaključio je mons. Tomislav Subotičanec.