U utorak, 17. lipnja 2025., u 21 sat, na trgu ispred mostarske katedrale Marije Majke Crkve, bit će upriličeno glazbeno-scensko djelo „Rex Croatorum“, nastalo u povodu 1100 godina od krunidbe prvoga hrvatskog kralja Tomislava. Tom smo prigodom razgovarali s autorom ovoga vrijednoga glazbenog djela maestrom don Draganom Filipovićem.
Poštovani don Dragane, nije prošlo puno vremena otkako smo posljednji put s Vama razgovarali, a povod je bila druga obljetnica djelovanja Zbora liječnika „Rafael“. Ponovno ste nas iznenadili najavom praizvedbe glazbeno-scenskoga djela „Rex Croatorum“ za koje Vas molimo da nam ga predstavite.
Prošle sam godine pisao glazbu za soliste, zbor i orkestar, a sve u povodu 600 godina od rođenja kraljice Katarine Kosače. Praizvedba je bila u Mostaru 25. listopada 2024., u mostarskoj katedrali. Dan poslije, djelo je ponovljeno na Kupresu, u župnoj crkvi Svete obitelji. Nakon ovih uspješnih izvedbi i obilježavanja važnoga spomenutog datuma iz naše povijesti, počeo sam razmišljati o važnoj sljedećoj obljetnici iz naše povijesti koja se obilježava u ovoj godini, a to je 1100 godina od krunjenja prvoga hrvatskoga kralja Tomislava. Naravno da mi je bio važan tekst za to glazbeno-scensko djelo. Savjetovao sam se s nekoliko profesora povijesti. Rekli su mi kako su podatci iz toga povijesnog razdoblja dosta siromašni, a da je netko pisao libreto na tu temu, nije im bilo poznato, kao ni meni. No, nešto sam ipak našao. Razgovarao sam s jednim pjesnikom na tu temu, a on mi je dosta pomogao i napisao stihove za tri, rekao bih povijesne pjesme. To je gospodin Antun Nadomir Tadić Šutra.
Osim gospodina Tadića Šutre, koje ste još autore izabrali za ovo djelo?
Pri čitanju tekstova i skiciranju notnih zapisa, sjetio sam se Berhmane Nazor, svoje profesorice hrvatskoga jezika još iz splitskih gimnazijskih dana, a bilo je to 1974. godine. Tako mi je njezino živo sjećanje i pričanje iskustava iz studentskih zagrebačkih dana, nekad kao gimnazijalcu, a sada za ovu prigodu dobro došlo. Riječ je sveučilišnim raspravama o analizama pjesama Dobriše Cesarića i Vladimira Nazora „Na novu plovidbu“ i „Zvonimirova lađa“ koja pripada zbirci „Hrvatski kraljevi“, iz 1912. godine. Motiv lađe poznat je leitmotiv u svjetskoj književnosti još od grčkoga pjesnika Alkeja koji je napisao istoimenu pjesmu – „Lađi“. Nazorova pjesma o lađi predstavlja alegoriju države, a nastaje u vrijeme njegove okrenutosti povijesnim i narodnim događajima, a ovdje kao temu uzima događaje iz stvarne hrvatske povijesti.
Pjesnik Cesarić svojom pjesmom „Na novu plovidbu“ naravno pjesnički produbljuje, nastavlja Nazorovu alegorijsku temu o državi gledajući je kao lađu koja stidljivo isplovljava. Za mene je ovo izvrstan pogled na lađu koja simbolizira našu Domovinu, u kojoj su svoju egzistenciju pronašli Hrvati. Ovdje je pojam lađe realan, ali i simboličan. Stoga, pišući glazbeno-scensko djelo o kralju Tomislavu, gledam lađu kao Domovinu koja je isplovila i plovi pod sigurnim kormilarom kraljem Tomislavom.
Na službenome letku pripremljenom za ovaj događaj spominju se mnoga imena. Možete li nam nešto reći i o njima? Tko sve čini ovaj zahtjevni glazbeno-scenski mozaik?
Zaista je mnogo izvođača. Tu je u svim zahtjevnim projektima nezaobilazni Akademski zbor „Pro musica“, zatim Zbor Glazbene škole Ivana pl. Zajca, klapa „Signum“ iz Čapljine, Zbor mladih Župe Gradina koji vodi don Luka Cvitanović, Hrvatsko kulturno-umjetničko društvo Rodoč koji vodi gosp. Danijel Vidović te Simfonijski orkestar mladih „Pro musica“. Svakako treba istaknuti i soliste. Glavna uloga, tj. uloga kralja Tomislava, pripala je Mostarcu s osječkom adresom Karlu Milićeviću (bariton), uloga splitskoga biskupa Ivana pripala je Mati Akrapu iz HNK-a Split (bas), splitske saborske oce pjevaju Matic Zakonjšek, Igor Krišto, Blaž Galojlić, Alan Marinić i Miloš Milojević iz Osijeka, a ženski vokali su Anita Ljubić, Lidija Bošković i Gloria Mihić. Simfonijskim orkestrom će ravnati Filip Milošević. Naravno, osobita zahvala ide i mojim pomagačima profesorima Emilu Bevandi i Mateju Periću bez kojih bi sve ovo bilo puno teže napraviti.
Vaše ime je nezaobilazno kad je riječ o ozbiljnome glazbeno-kulturnom djelovanju u gradu Mostaru. Zašto ste smatrali važnim da se djelo ovakve tematike izvede upravo ovdje?
Proslavu tisućite obljetnice Hrvatskoga Kraljevstva u Mostaru, 1925. godine, zasjenila je nesloga tadašnjih dviju najjačih hrvatskih političkih stranaka, HSS-a i HSP-a. Ipak, proslava se održala čak dvaput, jednom u organizaciji Crkve i HSP-a, drugi put u zajedničkoj organizaciji svih gore spomenutih aktera. Inače, prva ideja o obilježavanju ove velike obljetnice nije stigla iz Zagreba, kako bi se očekivalo, nego upravo odavde, iz Mostara. U tome kontekstu treba posebno istaknuti Antu Jukića, učitelja gradske pučke škole u Mostaru, koji se već 1901. godine zalagao za početak priprema oko proslave obljetnice nadajući se tako napretku narodne hrvatske misli u Bosni i Hercegovini.
Mostar je za tadašnje proslave dobio i Ulicu kralja Tomislava, a proglašenje je obavio povjerenik Grada Smail Ćemalović, održavši prigodan govor i otkrivši ploču na kojoj je zlatnim slovima bilo urezano „Ulica Kralja Tomislava.“ Po završetku Drugoga svjetskog rata Ulica kralja Tomislava preimenovana je u Ulicu braće Fejića, tako da je jedini spomen na veliku obljetnicu privremeno nestao iz Mostara. Hrvati grada Mostara su u Domovinskome ratu najveću gradsku ulicu nazvali Ulicom kralja Tomislava. Na taj je način simbolično vraćeno sjećanje na veliku obljetnicu Hrvatskoga Kraljevstva iz 1925. godine.
Poštovani don Dragane, iskreno zahvaljujemo na ovome razgovoru, čestitamo Vam i želimo Božji blagoslov u otkrivanju svježih ideja i stvaranju novih kulturnih projekata.
Ja iskreno zahvaljujem Vama što nađete vremena, ali i mudrosti i poštovanja prema svemu onome što se događa, posebice na području kulture. Jer prema onoj: „Nije se dogodilo, ako nije zapisano!“, Vi i Vaš portal u potpunosti uvažavate i provodite u djelo ovu mudru i životnu izreku. Ja se doista osjećam dijelom jedne privilegirane generacije koja se devedesetih uključila i borila na svoj način za slobodu svoga naroda. Vjerujem da je i ovo glazbeno-scensko djelo jedan kamenčić u velikom mozaiku naše kulture i naše povijesti. I doista smo ponosni da pripadamo kršćanskomu kulturnom svijetu već 1100 godina. Ponosni smo i zbog toga što obilježavamo ovaj događaj koji se dogodio na našim prostorima, što nam potvrđuje i papa Ivan X., 925. godine svojim pismom: „Vjernom sinu Tomislavu, kralju Hrvata.“ I to je nepobitan znak kako smo na ovim prostorima autohtoni narod.
(kta)
