Zagrebačka nadbiskupija – Održan završni susret Trajne formacije svećenika

Završni susret Trajne formacije svećenika ove pastoralne godine održan je u ponedjeljak 9. lipnja 2025. u Župi Pohoda Blažene Djevice Marije u Čučerju. Polaznicima Trajne formacije na susretu se pridružio zagrebački nadbiskup Dražen Kutleša. Susret je započeo molitvom Srednjeg časa, a potom se koordinator TFS-a preč. Ivan Lukić osvrnuo na susrete održane u ovoj pastoralnoj godini. Posebno je zahvalio Nadbiskupu na njegovoj brizi za svećenike, izrazio je radost što bi se programu formacije na jesen trebalo priključiti deset novih svećenika te je svima zahvalio na svemu što čine u svećeničkoj službi. “Ljepota svega što živimo i što jesmo proizlazi iz poziva, iz prvog susreta s Bogom u kojem smo bili potaknuti i osjetili da nas Bog zove u svoju službu. To je temelj našega života, svećeništva i svake službe koju vršimo”, istaknuo je.

Povjerenik za pastoral mladih vlč. Filip Šešek predstavio je ovogodišnji program za ljetne susrete mladih u Malom Lošinju. Zahvalio je svima koji su proteklih godina sudjelovali te je pozvao svećenike da se odazovu na susrete i da pozovu mlade iz svojih župa.

Ove godine program Trajne formacije napuštaju četvorica svećenika zaređenih 20. lipnja 2015.: vlč. Dominik Glasnović, vlč. Matija Knok, vlč. Martin Krizmanić i vlč. Marko Torbar. Oni su, opraštajući se od programa, uputili prigodnu riječ, pohvalili što je u ovih deset godina bilo dobro te su iznijeli prijedloge za poboljšanje i obogaćenje ovih redovitih svećeničkih susreta.

Nadbiskup Dražen Kutleša potaknuo je svećenike da iskoriste susrete formacije kako bi se ukorjenjivali u Gospodinu koji jedini može biti sigurnost života svećenika. Pozvao je svećenike da žive od Gospodina i Njegove riječi i tako budu svjedoci narodu koji je u potrebi za blizinom Božjih ljudi.”Naše predanje Bogu mora biti stvarno, vidljivo, utjelovljeno u svakodnevici. Ako naša prisutnost ne unosi mir, nadu i jasnoću u ljudsku stvarnost, postajemo irelevantni. Ako u nasljedovanju Krista nalazimo zadovoljstvo i bez prestanka razmišljamo samo o tome kako ugoditi Bogu, tada se za drugo ne moramo tjeskobno brinuti. Svijet ne treba idealne svećenike u teoriji, nego one koji se svakodnevno trude biti Božji ljudi. To znači da smo pozvani svijetliti i onda kada nitko ne gleda. Biti pastiri, a ne profesionalci. Biti prisutni, a ne samo zauzeti.”

Nadbiskup je kao posebno važne trenutke života svećenika istaknuo stav svećenika prema ljudima koje susreće, odnos prema hijerarhiji i bratskom zajedništvu te predanost u svakodnevici. Sve potaknuo na rast u svetosti i pastoralnom zalaganju.

Susret je završen zajedničkim objedom.