Povodom obilježavanja 80. obljetnice Maceljske tragedije i Križnog puta hrvatskog naroda u svibnju 1945., u subotu 7. lipnja 2025., u crkvi Muke Isusove u Macelju svetu misu su slavili franjevci iz Bosne i Hercegovine. Na poseban način molili su za sve ubijene franjevce svećenike, bogoslove i sjemeništarce i druge svećenike koji su mučki ubijani po maceljskim šumama početkom lipnja 1945., izvijestio je portal Svjetlo riječi.
Svetu misu je predvodio fra Zdravko Dadić, provincijal Bosne Srebrene, zajedno sa fra Jozom Grbešom, provincijalom Hercegovačke franjevačke provincije, i sa članovima uprava obje franjevačke provincije u BiH, drugim franjevcima svećenicima i bogoslovima iz BiH, Hrvatske i Austrije, te nekoliko članova udruge Macelj 1945. Liturgijsko pjevanje animirali su bogoslovi provincije Bosne Srebrene.
Prije svete mise pročitana su imena 21 ubijenog svećenika i bogoslova čiji su posmrtni ostaci pronađeni u maceljskim šumama i sahranjeni u zajedničku grobnicu pored crkve Muke Isusove zajedno s još 1226 žrtava, te imena ostalih ubijenih franjevaca na Križnom putu čije mjesto stradanja i grob nisu poznati.
Na početku svete mise provincijal fra Zdravko je podsjetio: “Okupili smo se danas u Macelju, na ovom tragičnom mjestu sjećanja čije tlo čuva tužnu istinu o stradaju tolikih nevinih ljudi. Ovdje odajemo počast žrtvama komunističkog režima, posebno franjevcima naših dviju provincija, Bosne Srebrene i Hercegovačke franjevačke provincije, kao i svim drugim svećenicima i vjernicima koji su pobijeni ovdje i na svim križnim putevima diljem bivše države.”
U svojoj homiliji fra Zdravko je naglasio: „Došli smo danas ovdje da bismo se pomolili za duše stradalih i za sebe izvukli poruke iz prošlosti. Krist nas uči da opraštamo, ali oprostiti ne znači zaboraviti čestit život i stradanje svojih predaka. Mi se sjećamo i pamtimo kako bismo gradili bolju budućnost utemeljenu na istini, pravdi i poštovanju ljudskog dostojanstva.” Potaknuo je također prisutne: „Neka nas njihova žrtva podsjeća na vrijednost slobode savjesti i vjere. Neka nas njihova vjernost nadahne da i mi ostanemo postojani u svojim uvjerenjima i dosljedni u ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Molimo danas za vječni pokoj svih žrtava totalitarnih režima, a posebno za duše svećenika i redovnika. Neka njihova žrtva donese plodove mira i pomirenja u našem društvu, a njihov primjer vjernosti neka nas vodi kroz izazove današnjice.” Potom je fra Zdravko zaključio: „U evanđelju Gospodin nas uči: Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje. Oni koji su ovdje stradali svjedočili su upravo tu najveću ljubav, ostajući uz svoj narod i svoju vjeru do kraja. Neka svjetlo njihove žrtve obasjava naš put i neka počivaju u miru Božjem.”
Na kraju svete mise fra Jozo Grbeš, provincijal Hercegovačke franjevačke provincije, poručio je da ne smijemo zaboraviti žrtvu koju su podnijeli mnogi ljudi u nedavnoj prošlosti, to nam je obveza da se sjećamo. A jednu stvar je fra Jozo posebno naglasio govoreći: „Svi mi činimo neke kompromise u životu. Ali, u mojoj ljestvici vrijednosti, jedan kompromis je zabranjen učiniti, a to je kompromis istine. Zbog ove naše ubijene braće mi smo danas ovdje, i moramo ovu istinu prenositi sljedećim generacijama.”
Nakon svete mise, ispred križa i zajedničke grobnice, prisutni franjevci i članovi udruge Macelj 1945. izmolili su molitvu opijela i zapalili svijeće za duše svih ubijenih a posebno za one čija tijela počivaju u zajedničkoj grobnici. Nažalost, od 1247 žrtava ukopanih u zajedničku grobnicu, samo su potvrđena i identificirana imena 21 svećenika i bogoslova zahvaljujući jednom preživjelom svjedoku. Ostalim žrtvama nije bilo moguće utvrdit identitet ni mjesto odakle dolaze jer su ubijani putpuno goli, bez nakita, dokumenata ili bilo kakvih drugih osobnih stvari, vezani samo žicom. Kod nekoliko žrtava pronađena je jedno krunica u rukama.
Nakon molitve kod zajedničke grobnice i zajedničkog fotografiranja, svi prisutni obišli su i obljižni lokalitet Lepa Bukva te izmolili opijelo i zapalili svijeće. Inače na tom lokalitetu pronađene četiri tri jame – masovne grobnice, a u jednoj od njih su pronađeni posmrtni ostaci spomenutih 21 svećenika i bogoslova. Upravo na tom lokalitetu prvu misu za žrtve Bleiburga i Križnog puta slavio je kardinal Franjo Kuharić na današnji dan, 7. lipnja 1991. još prije bilo koje ekshumacije.
Na kraju komemoracije ugledni član udruge Macelj 1945. predstavio je prisutnima ukratko rad udruge ali i probleme i izazove s kojima se udruga neprestano suočava. Zabrinjavajuća je apsolutna nezainteresiranost državnog vrha Republike Hrvatske, ali i tihi glas Crkve, da se ovo područje potpuno istraži i sve žrtve ekshumiraju te da ovo područje proglase spomen-područjem i izgrade dostojan komemorativni centar. Oko svega ovoga istinski se trudi udruga Macelj 1945.
Važno je podsjetiti da se nakon završetka Drugoga svjetskog rata maceljskom dolinom kretalo prema Krapini više tisuća hrvatskih vojnika i civila, zarobljenika koji su preživjeli tragediju Bleiburga i mnogobrojna stratišta po Sloveniji (Huda Jama, Tezno i dr.), i koji su se nadali povratku svojim domovima. Umjesto povratka domovima za njih je počeo Križni put, krvava osveta Titove vojske i bešćutno iživljavanje nad zarobljenim civilima i vojnicima. Na ovom prostoru bila su formirana tri sabirna logora, dva u Mirkovcu pored Sv. Križa Začretja i jedan u Oroslavju. Odatle su ih izvodili u manjim grupama i strijeljali na brojnim lokacijama u šumama u blizini Macelja i Đurmaneca.
Tako su krajem svibnja i tijekom lipnja 1945. u maceljskim šumama kod Krapine pripadnici partizansko-komunističkih postrojbi, bez ikakvoga suđenja i dokazivanja bilo kakve krivice, pobili više od 12 000 zarobljenih hrvatskih vojnika i civila, među kojima su bili i neki svećenici, bogoslovi i sjemeništarci. Nakon toga strašnog zločina maceljska je šuma proglašena državnim (Titovim) lovištem, kojem je potom bio zabranjen pristup, a spominjanje bilo kakvih informacija o tim događajima bilo je strogo kažnjivo. Taj zločin ima sve karakteristike genocida. Do danas od strane hrvatskoga pravosuđa nisu pokrenute istrage, optužnice ili sudski postupci protiv odgovornih osoba i zločinaca koji žive u Republici Hrvatskoj, i od kojih su neki sami govorili o svojem sudjelovanju u zločinima.
Vjeran dokaz toga strašnog vremena je kronika franjevačkoga samostana u Krapini u kojoj tadašnji gvardijan fra Ostijan Ostrognaj, riskirajući vlastiti život, svjedoči istinu za ubijene svećenike i bogoslove koji su se sklonili u samostan, popisujući imena i prezimena, godine i mjesta rođenja i crkvenu pripadnost, kao i okolnosti odvođenja u smrt, te jasno piše: „XXI. veri martyres pro fide et patria” (lat. 21 pravi mučenik za vjeru i Domovinu). Iz samostana su odvedeni na ispitivanje i potom u smrt. U kronici je ostalo zabilježeno: Svi naši logoraši pozvani su oko 9 sati ujutro na Oznu, neki prijepodne, a neki poslije zbog „saslušanja”. Morali su ponesti stvari, ako su htjeli, to je bio znak da se više neće vratiti. (…) Navečer u 10 sati ugasila se sva električna rasvjeta, čuo se štropot motora njihovog kamiona, te je odjurio putem Maclja, u klaonicu tolikih nevinih žrtava. Prema podacima i okolnostima tamo su pogubljeni u noći između 4. i 5. lipnja. Svećeničke žrtve su iz četiri biskupije: Vrhbosanske, Đakovačko-osječke, Krčke i Zagrebačke te iz dvije franjevačke provincije iz BiH: Bosne Srebrene i Hercegovačke provincije.
Crkva Muke Isusove i grobnica maceljskim žrtvama trajni je spomenik mučenicima koje su protivno Ženevskoj konvenciji nakon završetka Drugoga svjetskog rata okrutno pogubili partizansko-komunistički zločinci. Za ovaj zločin nitko nije odgovarao.
Popis ubijenih svećenika i bogoslova prema Kronici franjevačkoga samostana u Krapini
IZ FRANJEVAČKE PROVINCIJE BOSNE SREBRENE
- fra Ante Katavić, župnik, r. 1902.
- fra Karlo Grabovičkić, vikar, r. 1912.
- fra Ivan Ivanović, kapelan, r. 1916.
- fra Vitomir Mišić, bogoslov, r. 1921.
- fra Domagoj Ćubela, bogoslov, r. 1924.
- fra Alfons Katavić, maturant, r. 1924.
- fra Paškal Vidović, brat laik
IZ HERCEGOVAČKE FRANJEVAČKE PROVINCIJE
- fra Metod Puljić, župnik, r. 1912.
- fra Darinko Mikulić, mladomisnik, r. 1919.
- fra Julijan Petrović, bogoslov, r. 1923.
IZ VRHBOSANSKE NADBISKUPIJE
- don Jozo Perčinlić, kateheta, r. 1909.
- don Marijan Ivandić, župnik, r. 1902.
- don Miroslav Radoš, župnik, r. 1910.
- don Nikola Duvančić, bogoslov, r. 1923.
- don Dragutin Turalija, bogoslov, r. 1923.
IZ ĐAKOVAČKE BISKUPIJE
- don dr. Josip Gunčević, ravnatelj gimnazije u Brodu i kateheta, r. 1895.
- don Vjekoslav Terzić, župnik, r. 1906.
- don Dragan Čapo, bogoslov, r. 1917.
IZ KRČKE BISKUPIJE
- don Nikola Ilijić, svećenik, r. 1913.
IZ ZAGREBAČKE NADBISKUPIJE
- don Stjepan Štromar, svećenik i kapelan u Mariji Bistrici, r. 1915.
- don Branko Kukolja, bogoslov iz Marije Bistrice, r. 1921.
Drugi ubijeni svećenici franjevci Bosne Srebrene na Bleiburgu i Križnom putu – većinom u Maceljskim šumama, Sloveniji i Zagrebu:
- Fra Dobroslav Božić
- Fra Anđeo Ćurić
- Fra Berislav Glavadanović
- Fra Tvrtko Gujić
- Fra Ignacije Idžotić
- Fra Zvonko Lipovac
- Fra Pavao Radoš
- Fra Anto Tepeluk
+21 svećenik na drugim mjestima u BiH i Hrvatskoj za vrijeme i nakon Drugog svjetskog rata
Drugi ubijeni studenti bogoslovi Bosne Srebrene na Križnom putu na nepoznatom mjestu, većinom u Maceljskim šumama, a ne zna se gdje im je grob:
- Fra Bartol Barišić
- Fra Mladen Čaja
- Fra Krešimir Krnjić
- Fra Eugen Ljubas
- Fra Tomislav Petrušić
- Fra Vladimir Vuković
Drugi ubijeni đaci sjemeništaraci Bosne Srebrene na Križnom putu na nepoznatom mjestu, većinom u Maceljskim šumama, a ne zna se gdje im je grob:
- Danijel Briševac
- Ivan Kozina
- Jozo Kurtušić
- Franjo Ljubas
- Franjo Marić
- Nikola Perković Mato Zovkić (Zovko)
POKOJ VJEČNI DARUJ IM GOSPODINE!
POČIVALI U MIRU.
(kta/svjetlorijeci.ba)
