Zagrebački nadbiskup mons. Dražen Kutleša predvodio je u subotu 10. veljače 2024. godine svečano euharistijsko slavlje na blagdan bl. Alojzija Stepinca ispred potresom ranjene zagrebačke katedrale, izvijestio je Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije.
Na misnom slavlju koncelebrirali su: nadbiskup metropolit vrhbosanski i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH mons. Tomo Vukšić, đakovačko-osječki nadbiskup mons. Đuro Hranić, biskup banjolučki u miru i apostolski upravitelj mons. Franjo Komarica, vojni ordinarij u Republici Hrvatskoj mons. Jure Bogdan, sisački biskup mons. Vlado Košić, bjelovarsko-križevački biskup mons. Vjekoslav Huzjak, varaždinski biskup mons. Bože Radoš, križevački vladika mons. Milan Stipić, porečki i pulski biskup mons. Ivan Štironja, zagrebački pomoćni biskupi mons. Ivan Šaško i mons. Mijo Gorski, tajnik Apostolske nuncijature u Republici Hrvatskoj preč. Alvaro Ernesto Izurieta y Sea, generalni tajnik Hrvatske biskupske konferencije preč. Krunoslav Novak, preč. Mišel Grgurić, izaslanik dijecezanskog upravitelja Gospićko-senjske biskupije, redovnički provincijali, kanonici Prvostolnog kaptola zagrebačkog, prebendari Prvostolne crkve zagrebačke te brojni svećenici.
Na početku misnoga slavlja nadbiskup Kutleša pozdravio je sve okupljene rekavši kako nas smo se večeras okupili na Trgu ispred ranjene zagrebačke katedrale kako bismo “dublje uronili u duhovnu baštinu koju nam je predao” blaženi Alojzije Stepinac. Dodao je kako je “blaženi Alojzije za nas čvrsto uporište, svjetionik vjere i hrabrosti. Njemu danas upravljamo svoj pogled i svoje molitve kako bismo njegovim primjerom nadahnuti crpili inspiraciju, snagu i utjehu za svoje živote. Njegovo svjedočanstvo poziv je svima nama da živimo svoju vjeru s dubokim uvjerenjem i neustrašivo se suočavamo s izazovima svijeta koji nas okružuju.”
Nadbiskup Kutleša započinjući homiliju kazao je kako je blaženi kardinal Alojzije Stepinac, razlog našeg okupljanja pred zagrebačkom prvostolnicom, povjeren “našem sjećanju s blistavim znamenjima mučeništva kako bismo se nadahnuli na primjeru njegova života i utekli mu se molitvom za zagovor i pomoć.”
“Crkva Alojzijeva vremena, kao i Crkva našeg vremena, Crkva je koja se obnavlja u povijesnom hodu svoga naroda”, istaknuo je nadbiskup i dodao: “Nije Crkva jedno, a vjerni narod drugo. Nevolje koje su pratile Crkvu i društvo Alojzijeva vremena odrazile su se i u njegovu životu. Jednako tako, ono što je bilo zalogom obnove Crkve i društva, na čemu smo nastavili graditi nakon njega, sažeto je u krepostima ovoga našeg Blaženika koji nije bio „samo pasivni podnositelj muka, nego aktivni borac žarke vjernosti Kristu i njegovu Evanđelju.“”
Nadalje, nadbiskup Kutleša istaknuo je kako od blaženog Alojzija možemo još puno toga naučiti. “On i danas pred nama stoji kao svjedok za Boga i Crkvu i poziva nas da s još većom zauzetošću razmišljamo o njegovu svjedočanstvu.”
Nadbiskup Kutleša u homiliji je posebno izdvojio Stepinčevu vjernost Isusu Kristu, Božjim zakonima i Katoličkoj Crkvi te o obranu istine nepokolebljivom čistoćom savjesti. Naglasio je kako je naš Blaženik u svim danima života imao “pred očima Kristov život i nije se dao prevariti od lažnih ideologija, političkih zamki, bezbožnih prijetnji, potajnih đavolskih ponuda. Takav je i danas pred našim očima i u našoj vjeri: kao čovjek koji je „sam postao živa slika trpećeg Krista s trnovom krunom i ranama njegove muke“. U našem hrvanju s Božjim protivnicima i zloćom ljudi, u borbi s grijehom i ljudskom slabošću, poručuje nam: „Ništa, ama baš ništa nije izgubljeno! Kao uvijek u povijesti zadnji će pobjednik i opet biti Krist“.”
“Uočavajući vjerničku ravnodušnost, blaženi Alojzije je svoje slušatelje upozoravao na opasnost polovičnosti i mlakosti u primjeni vjerskih istina u svagdanjem životu kao i na bolne posljedice koje nosi grijeh,” podsjetio je zagrebački nadbiskup i nastavio: “Danas se nažalost stječe dojam da ono što mrzimo nije grijeh, već posljedice grijeha jer su bolne i trpimo štetu zbog njih. Mnogi ljudi duboko žale zbog nereda u koji ih je grijeh doveo, ali bi ponovo učinili istu stvar kad bi bili sigurni da će izbjeći posljedicama. Po Stepinčevu smo primjeru pozvani razmisliti o vlastitom odnosu prema grijehu. Jesmo li skloni žaliti samo zbog posljedica naših grešaka, ili smo spremni duboko promijeniti svoje srce i um i mrziti sam grijeh zbog njegova razdvajajućeg učinka na naš odnos s Bogom i bližnjima?”
Nadbiskup Kutleša istaknuo je kako je blaženi Alojzije “bio svjestan da je duša, uljepšana Božjom slikom i otkupljena Božjom krvlju, najdragocjeniji čovjekov biser, pupoljak vječnosti, iskra osvijetljena Božjim dahom, bogati dijamant ugrađen u glineni prsten. Nije se samo teoretski suprotstavljao zlu već je to činio i konkretnim djelima ljubavi prema bližnjemu. Prihvaćao je grešnike i molio za neprijatelje, uvijek jasno razlikujući grijeh od grešnika. Time nas jasno poučava da prava ljubav ne znači blagoslivljanje grešnog stanja, već upravo suprotno – autentična ljubav zahtijeva iskrenu brigu za čovjeka i za spasenje njegove besmrtne duše koja uključuje poziv na obraćenje i zahtijeva promjenu života, tj. obraćenje kako bi se mogao spasiti.”
Govoreći o Stepinčevoj nepokolebljivosti nadbiskup je kazao kako ona “nije bila hladna ni daleka, nije bila plod naučenih uvjerenja i nerazumljivih načela, već je izvirala iz duboke povezanosti s Bogom i suživljenosti s čovjekom. U liku blaženog Alojzija, čvrstina postojanosti u istini i blagost milosrđa bili su u savršenoj ravnoteži.”
Nadbiskup Kutleša naglasio je da je samo “molitva brana pred poplavom ljudske sebičnosti. Samo narod koji moli moći će se oduprijeti trendovima koji rastaču obiteljske vrijednosti i njezino zajedništvo. Molitveni duh i stav poniznosti pred Bogom mogu spriječiti obnavljanje starih sukoba i netrpeljivosti. Samo vjera i molitva mogu nadvladati „strah od života“ u srcima kršćanskih majki i tako zaustaviti „bijelu kugu“ koja pustoši našu domovinu. Samo molitva i obraćenje mogu obnoviti međusobnu zahvalnost i povjerenje. Kao što lijek liječi bolesno tijelo, tako molitva liječi bolesnu dušu.”
Zaključujući homiliju nadbiskup Kutleša poručio je: “Utecimo se blaženom Alojziju da nam izmoli dar mudrosti koja će nas u ovim vremenima nadahnuti da stvarnost promatramo Božjim očima, te za srce velikodušno i čisto, sposobno prepoznati i odgovoriti na duhovne i materijalne potrebe naših bližnjih. Molimo mu se za čvrstinu savjesti koja spaja istinu i ljubav i po kojoj blaženi Stepinac i danas pred nama stoji kao snažan uzor i moćan zagovornik.”
Nakon popričesne molitve nadbiskup Kutleša predvodio je molitvu za proglašenje svetim blaženoga Alojzija Stepinca pred moćima Blaženika.
Liturgijsko pjevanje predvodio je zbor bogoslova Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu pod ravnanjem Dražena Kurilovčana i orguljaškom pratnjom Jelene Vuković. (kta)
