MEĐUGORJE (TU) – Hodočašće osoba s invaliditetom i djece s teškoćama u razvoju po 11. puta održalo se u Međugorju, od 23. do 25. svibnja 2025. Okupilo se oko šestotinjak sudionika iz raznih krajeva Hrvatske i BiH, a najviše zajednica “Vjera i svjetlo” odazvalo se iz Đakovačko-osječke nadbiskupije i to: “Vjera i svjetlo” iz Đakova – zajedno s Terapijskom radionicom sv. Josipa, tri zajednice “Vjera i svjetlo” iz Vinkovaca te 
tri zajednice “Vjera i svjetlo” iz Osijeka, Slavonskog Broda i Valpova.
Većina slavonskih zajednica uputila se prema Međugorju u petak u jutarnjim satima te su stigli na večernji molitveni program u međugorskoj župnoj crkvi. Misu je predvodio međugorski župni vikar fra Ivan Hrkać, koji je srdačno pozdravio sve hodočasnike, a posebno sudionike ovoga hodočašća, ističu ći kako upravo oni “žive Evanđelje“ – oni svijetle. Nažalost, u današnjem svijetu punom buke i sebičnog života, obitelji koje imaju osobe s invaliditetom ili djecu s teškoćama najčešće ostaju po strani, na marginama, nevidljivi. Ipak ni svjetlost se ne čuje, ali svijetli i to je ohrabrenje koje Majka, Kraljica Mira, pruža svima – da će jednom i ove, sada nevidljive svjetlosti, u vječnosti zasjati punim sjajem, poručio je fra Ivan.
U subotu je program hodočašća započeo zajedničkom molitvom krunice kod Gospina kipa na Brdu ukazanja, a za one koji se nisu penjali na Brdo, molitva krunice bila je kod Plavog križa. Krunicu s razmatranjima, prilagođenu hodočasnicima s posebnim potrebama, pripremila je s. Rastislava Ralbovsky, redovnica Milosrdnih sestara sv. Križa iz Đakova. Od 7 sati ujutro mladići iz Cenacola i drugi volonteri i očevi, neumorno su do Gospina kipa nosili nepokretne ili slabo pokretne osobe. Kao i uvijek to je bilo posebno blagoslovljeno vrijeme u kojem su oni nošeni – osjećali ljubav i žrtvu onih koji ih nose; a ti koji su ih nosili iskusili su snagu blagoslova, težinu života koji se napokon isplati ako ga se provede ljubeći.
Subotnje popodne obilježio je zajednički susret svih sudionika u dvorani Ivana Pavla II. Prisutnima se obratio fra Jozo Grbeš, provincijal Hercegovačke franjevačke provincije te ih ohrabrio i potaknuo da se utječu Gospi, majci koja ih najbolje razumije, jer je i sama bila svjedok patnje vlastitoga Sina. Uslijedilo je predstavljanje sudionika uz pjesmu, svirku i pokrete te zajedničko druženje uz gozbu ljubavi i zajedništva. Veliku gozbu za sve prisutne pripremile su majke iz Čitluka, Međugorja i Čapljine.
U nedjelju ujutro program se odvijao u dvorani u Majčinom selu, a započeo je s predavanjima Željke Šemper, povjerenice za osobe s invaliditetom Sisačke biskupije na temu „Važnost odvajanja djeteta od roditelja“. Molitvu križnoga puta animirala je Udruga 
Ruah, odnosno roditelji koji su zajedno sa svojom djecom s invaliditetom nosili postaje, a lica tih roditelja – njihova bol i neisplakane suze, odbačenosti, usamljenom, tjelesna slomljenost i umor – govorili su o Isusovom križnom putu više od bilo koje riječi ili slike.
Vrhunac hodočašća bilo je misno slavlje i klanjanje 
koje je predvodio vlč. Ivica Tolla, uz koncelebraciju vlč. Leonarda Šardija i vlč. Dragutina Goričanca.
Osnaženi i ohrabreni spoznajom da su ljubljena djeca Božja, sudionici su posebno zahvalili koordinatorici Pauli Tomić, djelatnici Majčina sela – koja se angažirala oko organizacije programa te se zauzela da sve zajednice i udruge, sve hodočasnike, po jedanaesti puta dovede u okrilje i zagrljaj Kraljice Mira.
Za sve sudionike bila je to prilika za povezivanje, umrežavanje i učvršćivanje prijateljstava, razmjenu iskustava te ostvarenje želje da se ukaže Crkvi i društvu o vrijednosti svake osobe te da su osobe s invaliditetom ravnopravni članovi zajednice i imaju pravo biti prihvaćeni i voljeni. Tihomila Viljetić
