Izložba ‘Reinterpretacija povijesnog kostima anžuvinske kraljice Elizabete Kotromanić’ svečano je otvorena u Stalnoj izložbi crkvene umjetnosti (SICU) u Zadru u ponedjeljak, 19. svibnja.
Izložba je dio projekta ‘Kulturna baština kao inspiracija’ kojeg drugu godinu ostvaruju SICU i Škola primijenjene umjetnosti i dizajna u Zadru, a ove godine pridružio im se i Etnološki odjel Narodnog muzeja u Zadru.
Na izložbi su posjetitelji prvi put vidjeli reinterpretaciju kostima kraljice Elizabete koja je donatorica Škrinje sv. Šimuna i vrijednih zavjetnih darova koji su bili položeni u toj škrinji. Reinterpretacija se temeljila na originalnoj sačuvanoj građi koja je pripadala kraljici Elizabeti, a taj inventar iz Škrinje sv. Šimuna čuva se u SICU-u Zadar.
„U Škrinji sv. Šimuna nalazili su se zavjetni darovi anžuvinske obitelji: anžuvinska kruna, dio vezenog vela (prevjesa) koji je ukrašen zlatovezom s motivima šesterokuta, na kojem su figure kraljice i kralja, kalež s anžuvinskim grbovima i prsten. Kruna je izvedena u 14. st. u duhu srednjoeuropske gotike. Izrađena je od pozlaćenog srebra, dragog kamenja i bisera. Kruna se nosila s velom koji je kao zavjetni dar krajem 14. st. položen u Škrinju sv. Šimuna.
Kalež s anžuvinskim grbom zavjetni je dar anžuvinske kraljevske obitelji za kojeg se pretpostavlja da ga je kraljica Elizabeta poklonila oltaru kapele sv. Šimuna u crkvi sv. Marije Velike. Izrađen je od pozlaćenog srebra u tehnici iskucavanja, graviranja i emajla i ukrašen stiliziranim biljnim ornamentima, amblemima anžuvinske obitelji i poprsjima svetaca.
Prsten kraljice izrađen je od pozlaćenog srebra u tehnici graviranja i emajla, ukrašen biserima. Na emajliranoj površini prstena je natpis: ‘To je sve što želim’, koji se povezuje s kraljičinom željom za muškim potomstvom“, rekla je dr. sc. Ana Jordan Knežević, kustosica SICU-a i idejna pokretačica projekta čiji je cilj educirati javnost, osobito mlade, o povijesnim osobama koje su ostavile veliki trag u bogatoj povijesti srednjovjekovnog Zadra, kao i o vrijednim umjetničkim predmetima. U Škrinji sv. Šime čuvalo se još oko 20 gotičkih prstenova te tekstilni predmeti nastali kao zavjetni dar uglednih svjetovnih osoba iz razdoblja 15. do 17. stoljeća.
Elizabeta Kotromanić naručila je i dala izraditi Škrinju sv. Šime 1377. kao zavjetni dar i uz to je poklonila svoju krunu, kalež i kraljevski veo, što pokazuje kako je bila važna i velika donatorica u ondašnje vrijeme. Škrinja sv. Šimuna je najvrjednije zlatarsko umjetničko djelo iz 14. st. u Hrvatskoj i u europskim razmjerima.
Na Izložbi je prikazana stilizirana kraljičina kruna čiji se originalni primjerak čuva u postavu SICU-a. Krunu je dizajnirao i izradio scenograf Darko Petković iz Kazališta lutaka u Zadru. „Ideja je prikazati kako se nosila kraljevska odjeća toga vremena. Na veo se postavljala anžuvinska kruna, to smo interpretirali na suvremeni način te spojili prošlost i budućnost“, rekla je Knežević.
„Veliki dio anžuvinskog nasljeđa povezan sa Zadrom čuva se u SICU-u gdje jedna cijela dvorana obuhvaća umjetnine iz anžuvinskog razdoblja 14. st., koje je jako važno, jer je u tom vremenu Zadar imao veliki prosperitet. Zadar je bio glavno kulturno, povijesno i gospodarsko središte. Postojale su brojne zlatarske radionice koje su proizvodile te predmete“, rekla je Knežević, istaknuvši važnim da je sve to proizvod domaćih radionica, lokalnih majstora, što govori o moći Zadra u tom vremenu. Izložba se radila na temelju arhivskih istraživanja i nastojanju da se dođe do originalnog izgleda u reinterpretaciji kostima iz doba gotike 14. stoljeća.
Na Izložbi su izloženi učenički radovi s prizorima različitih kostima, nadahnuti povijesnim kostimom, likom i djelom kraljice Elizabete iz srednjovjekovnog razdoblja, na čijem je dvoru tekstil bio znak ugleda i moći.
„Kraljičin kostim sastoji se od gornje i donje haljine koju su učenici izradili od brokata, čija je osobina da nakon krojenja i oblikovanja stoji kao skulptura te ima traženi oblik, s oker-zlatnim efektom i cvjetnim uzorkom. Originalna kraljevska odjeća u Srednjim vijeku izrađivala se od svile i lana, ručnim tkanjem“, rekla je Knežević.
Marija Šarć Ban napravila je idejni koncept haljine koji je uključio istraživanje povijesnih podataka i meditativni proces. Pritom su krenuli od važnog muzejskog predmeta te razvili priču i dizajn. Stilizirani kostim kraljice nije replika, jer ne postoji haljina, odjeća kraljice u originalu, osim reljefa na škrinji sv. Šime na kojem se može vidjeti i istražiti razdoblje gotike, iz kojeg razdoblja postoji dosta slika i autora, rekla je Ban. Povezujući se s tim vremenom, u projekt su uključili i šivače, „što je jako važno jer je to zanimanje koje izumire, a Škola primijenjene umjetnosti ima i krojače, šivače, jer nije jednostavno uključiti se u rad na povijesnom kostimu“, rekla je Ban.
Stilizirana je tipična gotička odjeća koja se sastoji od gornje i donje haljine u zagasito crvenoj (grimiznoj) i zlatnoj boji, kao bojama kraljevskog statusa.Učenici su za potrebe Izložbe opisali rituale moći i odijevanja, istaknuvši da je odjeća u srednjovjekovnim ceremonijama imala važnu ulogu. Zlatni vez, boje i heraldički simboli isticali su božanski legitimitet vladarske uloge.
Govoreći o razvoju tekstilne umjetnosti i tkanine, na Izložbi je istaknuto da u 14. st. tekstil postaje jedno od ključnih obilježja kraljevskog dvora. Haljine, plaštevi i unutarnji slojevi odjeće izrađuju se od luksuznih materijala: svile, brokata, damasta, baršuna, često s utkanim zlatnim i srebrnim nitima. Ornamentika tkanina prikazuje heraldičke simbole: ljiljane, lavove i geometrijske oblike, dok se prirodni motivi: vinove loze, cvjetni vijenac ili šipak povezuju s vjerskom simbolikom i plodnošću. Tkanine se uvoze iz Italije, osobito iz Genove i Venecije, gdje su se razvijali najsofisticiraniji uzorci i tehnike bojenja.
Učenica Lana Dragaš koja je radila na haljini i bila model, za editorijal je uprizorila kraljicu Elizabetu ispred zadarske crkve sv. Šime kojem se zavjetovala za dobivanjem muškog potomka.
Izložene su i vizualne interpretacije kostima iz 14. st., računalno generirane modne kreacije koje predstavljaju spoj povijesnog i suvremenog dizajna. Učenici su na Izložbi predstavili informacije o vezenju i dvorskoj umjetnosti ruku, koje je bilo važan dio svakodnevnice žena na srednjovjekovnim dvorovima, ukrasima i funkcijama u modnim detaljima koji su imali dekorativnu i praktičnu funkciju: pojasevi, kopče, mrežice za kosu i rubovi rukava. Ornamente sa Škrinje sv. Šimuna učenici su reinterpretirali izradivši i bookmarkere.
Opisali su značenje boja kraljevskog dostojanstva: modra, purpurna, zlatna, crvena, bijela i srebrna te motiv ljiljana, simbol kraljevskog podrijetla i božanskog prava na vlast. Kombinacija boja je govorila o ulozi, porijeklu i statusu osobe koja je nosila. Kraljica Elizabeta i njene kćeri nosile su haljine s uzorkom ljiljana u zlatnom i plavom tonu, naglašavajući svoj status i duhovnu ulogu. Naime, ljiljan se u 14. st. pojavljuje na grbovima, tekstilu, nakitu, krunama i relikvijarima i često je bio istaknut na haljinama kraljevskih osoba, kao znak pripadnosti svetoj i vladarskoj lozi, poručili su učenici.
U projektu su sudjelovali učenici Škole primijenjene umjetnosti i dizajna Zadar iz 3. a razreda (smjer: slikarski dizajn); 3. c raz. (smjer: slikarski i grafički dizajn), 4 a. i 4.c raz. (smjer: dizajn odjeće) uz stručno vodstvo mentorica Sandre Bačić, Ane-Marije Juričev Morinić, Ivane Vitlov, Kate Prskalo i Marte Tokić. Izradu povijesnog kostima radili su učenici 2. b razreda (smjer šivaći) pod mentorstvom i uz idejni projekt kustosice Etnološkog odjela Narodnog muzeja u Zadru dr. art Marije Šarić Ban. Voditeljice procesa izrade bile su Vilma Mazija i Nada Mijaljević.
Muzejske pedagoško-edukativne radionice doprinijele su međuinstitucionalnoj suradnji u razvoju kreativnog mišljenja kod mladih, osmoškolaca i srednjoškolaca i valorizaciji kulturne baštine.Ta Izložba, čija je inspiracija povijesna osoba Elizabete Kotromanić, a dionici mladi, dio je projekta SICU-a u znanstvenom i stručnom vrednovanju povijesti i doprinosa Anžuvinaca Hrvatskoj i Zadru, odnosno značenju i vrijednosti predmeta iz anžuvinskog doba.
U tom kontekstu, kustosica Knežević je suautorica knjige „Škrinja sv. Šimuna i njeno blago“, a u četvrtak, 15. svibnja, s Arijanom Koprčina Knežević je održala izlaganje „Inventar Škrinje sv. Šimuna u Zadru“ na znanstvenoj konferenciji „Plemeniti metali i vješte ruke: umjetnost i obrt od Srednjeg vijeka do modernog doba“ na Sveučilištu u Zadru.
Ivan Šimunić, pročelnik Upravnog odjela za obrazovanje, kulturu i šport Zadarske županije, izrazio je zadovoljstvo suradnjom tri kulturne institucije u Zadru u tom projektu i svima zahvalio na trudu, rekavši da nismo svjesni koliko bogatstvo vrijednih predmeta iz crkvene i društvene povijesti Zadra se nalazi u SICU-u te da smo pozvani upoznavati i poštovati to blago.
Izložba koja je sufinancirana sredstvima Ministarstva kulture i medija RH organizirana je povodom Međunarodnog dana muzeja koji se obilježava 18. svibnja, kada muzeji diljem svijeta skreću pozornost javnosti na kulturnu baštinu i ulogu muzeja u njenom komuniciranju.
Ines Grbić
Više slika pogledajte u Foto-galeriji, klikom na sliku / Foto: I. Grbić
