Fra. Gabriel Romanelli, župni svećenik Crkve Svete obitelji, kaže Vatikanskim vijestima o teškim humanitarnoj situaciji u Gazi, ali također izražava zahvalnost papi Leu XIV na “njegovim riječima mira”.
Roberto Cetera
U intervjuu za Vatikan News, župni svećenik Crkve Svete obitelji u Gazi, fra. Gabriel Romanelli, u ovom trenutku je opisao atmosferu u enklavi.
“Više od nedostatka hrane, čiste vode i lijekova, više od prijetnje našoj sigurnosti, ono što me najviše brine je da se nada možda izgubi”, fra. Objasnio je Romanelli.
Budući da se ljudi iz pojasa Gaze ne “tretiraju kao ljudska bića s pravima, već kao predmeti”, rekao je, “nada blijedi.”
Fra. Gabriel Romanelli drži fotografiju pape Franje
Nada da će se ovaj rat završiti, da će se mir vratiti, da će se domovi obnoviti i da će se „mala i otporna kršćanska zajednica“ i dalje i dalje održavati usred sukoba.
Župni svećenik naglasio je da su većina ljudi koji žive u Gazi civili i ni na koji način nisu dio oružanog sukoba.
“Naša zajednica mora se oduprijeti”, fra. Romanelli je rekao, “jer Gaza mora i dalje imati vidljivu kršćansku prisutnost.”
P: Otac Gabriel, kakva je situacija, posebno za kršćansku zajednicu, koja je u župnom spoju sklonila gotovo 20 mjeseci?
Zahvaljujući pomoći koju smo dobili od crkve i mnogih prijatelja širom svijeta, uspjeli smo pomoći ne samo našim župljanima, već i desecima tisuća obitelji – bez obzira na religiju ili podrijetlo – koji nam dolaze u potrazi za pomoć.
Ali već gotovo tri mjeseca, nismo dobili ništa izvan Stripa. Sva pomoć – bilo da je hrana, voda ili lijek – na ulazu blokirana od strane izraelske vojske. Srećom, imali smo zalihe zaliha i racionalno ih, uspjeli smo preživjeti. Međutim, više ne možemo pomoći ljudima izvan naše vlastite zajednice.
Još uvijek imamo malo brašna za pečenje kruha, ali moramo ga prosijati više puta jer je puna crva. Također moramo pročistiti svu svoju vodu kako bismo spriječili bolest. Povremeno možemo dobiti povrće od lokalnih poljoprivrednika ili improviziranih ulica, ali vrlo su skupe. Jedan luk košta oko 10 eura; Rajčice su nešto pristupačnije – više od 15 eura po kilogramu.
Sada moramo vrlo pažljivo upravljati našim preostalim zalihama za gotovo 500 izbjeglica koje sklonimo, uključujući oko 50 djece koje brinu sestre majke Tereze.
Ne možemo pronaći pelene bilo gdje u traci, iako su apsolutno nužne i za bebe i za starije osobe. Kad su bili dostupni, koštali su najmanje 3 eura.
Situacija s medicinom je očajna. Potpuno smo ponestali, što je posebno opasno za one s kroničnim stanjima – pacijentima, ljudi s visokim krvnim tlakom, dijabetičarima – koji sada nemaju pristup liječenju. Kamo god se okrenete, vidite potrebu.
Ali iznad svega, nitko ne zna što budućnost vrijedi za 2,3 milijuna ljudi koji ovdje žive. I upravo ta neizvjesnost dovodi do gubitka nade. Ljudi se svi osjećaju napušteno. Osjećaju da se samo Bogu još uvijek brine o svojoj sudbini.
P: Čujete li eksplozije u blizini?
Da, često. [On Tuesday morning, ed.]bilo je manje, jer se činilo da su udari više usredotočeni na sjever. Ali čujemo ih stalno, a često i šrapnene – ponekad prilično velike – padaju u blizini.
Postoji nadrealni osjećaj “normalnosti”. Dok govorimo, djeca se igraju vani u župnom dvorištu. Kad bi čuli eksploziju, čak i blizu, vjerojatno bi nastavili igrati. Opasnost je prepuštena sudbini.
Palestinci red da dobiju porciju kuhane hrane iz dobrotvorne kuhinje u Jabaliji u sjevernoj traci Gaze (AFP ili davatelji licenci)
Kad izraelski avioni lete iznad glave, ljudi žure u zatvorenom prostoru, pričekaju nekoliko minuta u slučaju da padne šrapneli, a zatim se vratite vani i nastavite svoj svakodnevni život. Užas je postao rutinski.
Isto se događa i u crkvi: molimo se zajedno, a odjednom Srapnel udara na krov ili se prozori otvaraju iz vala eksplozije – ali molitva se nastavlja. Ova rutina daje nam više sigurnosti nego bježanje.
P: Već mnogo mjeseci tješilo vas je dnevne večernje pozive pape Franjo. Sada imamo papu Leo XIV. Što očekujete od novog pape?
Poziv pape Franjo u 20:00 postao je poznat kao “Papin sat”. Čak i sada, svake večeri u 8, zvonimo zvona s Angelusom kako bismo se prisjetili tih poziva. Neki ljudi, kad čuju zvona, još uvijek viču: “Dobra večer, sveti Oče!” Jer se njegova prisutnost još uvijek osjeća među nama.
Ono što je papa Franjo učinio za nas bilo je apsolutno izvanredno – neočekivano u povijesti.
Papa Franjo je svake večeri u Gazi zvao Svetu obiteljsku župu u Gazi
S papom Leom XIV -om, odmah smo osjetili novo ohrabrenje da ustrajemo, pogotovo kad smo – postavili ekran u crkvi i, srećom, imali i struju i internet te večeri – započeo je svoju službu molitvom za mir.
Svi smo bili zajedno – Katolici, pravoslavni i mnogi muslimanski prijatelji – koji su se uputili da čuju kako se novi papa moli za mir: za Gazu i za svijet.
P: Oče Gabriel, želite li iskoristiti ovu priliku da pošaljete poruku papi Leu?
Apsolutno. Želim mu reći koliko smo zahvalni na njegovim riječima mira i da se cijela naša zajednica moli za njega. I ne samo mi – katolici, pravoslavni i muslimani osjećaju da imaju oca.
Bliskost pape Franje bila je bliskost cijele Crkve. I nastavljamo osjećati tu bliskost s papom Leom. On je nasljednik Petra, oca crkve i oca svih. Od svih.
Hvala vam što ste pročitali naš članak. Možete biti u tijeku tako što ćete se pretplatiti na naš dnevni bilten. Samo kliknite ovdje
