Riječka nadbiskupija proslavila je 4. nadbiskupijski susret obitelji, odnosno Jubilej obitelji u perivoju svetišta Majke Božje Trsatske. Geslo susreta bilo je: Obitelj- budućnost ispunjena nadom i molitvom.
Bogat program uključio je katehezu o obitelji, „Kršćanska nada u bračnom i obiteljskom životu“, Nikole Vranješa, tri svjedočanstva obitelji osoba s invaliditetom i djecom s teškoćama u razvoju, dva motivacijska predavanja o udomiteljstvu predstavnica i djelatnica Obiteljskog centra, psihologinje Klaudije Segnan-Bilović i socijalne radnice Maje Ferenčina te Klaudije Juranić-Klarić, predsjednice Udruge udomitelja i posvojitelja iz Rijeke „Damodom“. Sudionici su također imali priliku za svetu ispovijed uz zadobivanje potpunog oprosta u jubilejskoj godini. Susret je glazbeno animirao dječji zbor „Nebeske iskrice“ iz župe sv. Mateja, Viškovo.
Nadbiskupijski susret obitelji započeo je pozdravom i zahvalom voditelja Ureda za obitelj Riječke nadbiskupije Ivana Nikolića koji je podsjetio da mjesto održavanja susreta nije slučajno, jer je trsatsko svetište već bilo mjesto 2. nacionalnog susreta obitelji, a ima „sedam stotina dugu povijest i mjesto je nacionalnog okupljanja, u mnogočemu povezano s obitelji“. Spomenuvši da je Trsat „hrvatski Nazaret“, mjesto gdje je po predaji u prošlosti boravila Nazaretska kućica, „ovamo dolaze brojni parovi, supružnici s djecom tražeći mjesto ljubavi ustrajnosti i pomirenja, u nadi i molitvi, mjesto oproštenja grijeha, ostvarenja želja i nadanja.“ Okupljene je pozdravio i riječki nadbiskup i metropolit Mate Uzinić koji je istaknuo kako je ovo pripremni susret za završni susret hrvatskih katoličkih obitelji 19. i 20. rujna sljedeće godine u Osijeku i Aljmašu. „Ovim susretom dajemo priliku kako bi u Crkvu mogle biti uključene osobe s invaliditetom i njihove obitelji. U trenutku ovog susreta, želim iznijeti dvije molitve: prvo, da mi kao Crkva u Rijeci naučimo od vas, obitelji, pogotovo osoba s invaliditetom, biti Crkva obitelji, i sama obitelj. Druga želja je zamolba vama, drage obitelji, da od Crkve učite kako obitelj može biti Crkva, da u središtu bude Isus. Središnja točka je obiteljska molitva, okupljanje i slavlje pa stoga na sve vas zazivam Božji blagoslov,“, rekao je nadbiskup.
U katehezi na temu „Kršćanska nada u bračnom i obiteljskom životu“ dr. sc. Vranješ je govorio o nadi kao temeljnoj kreposti koja, uz vjeru i ljubav, čini obiteljske odnose boljima. Govorio je i o patnji u kontekstu nade, naglasivši da „nada pomaže gledati dalje od križa“, te da je „u životu Isusa Krista bila prisutna isprepletenost nade i križa“. Govoreći o važnosti usavršavanja nade kao kreposti kroz život, rekao je da je u obitelji „bitni i presudni čimbenik prenijeti poruku nade. Ukoliko se u životu ističe negativno, budućnost će biti obojana ‘sivim bojama’.“ Kao što je i papa Franjo naglasio, „nada nije utjeha bez pokrića. Smisao nade je u uskrsnuću, promjeni i novim prilikama u životu. Kada se dogodi smrt u obitelji, kada se dogodi invaliditet, onda ove poruke zadobivaju smisao. Krepost nade nam pokazuje uporišta i smisao života. Nada nam otkriva pravu sliku Boga.“
Povjerenica Odsjeka za pastoral osoba s invaliditetom i djece s teškoćama u razvoju Riječke nadbiskupije, Klara Labinac, predstavila je sudionicima rad Odsjeka te je poručila da je „smisao izgradnja mostova i rušenje mentalnih i duhovnih barijera u radu s osobama s invaliditetom. Crkva je tijelo s mnogo udova. Samo u našoj županiji imamo 13 posto osoba s invaliditetom, a dodajmo na to i njihovu braću, sestre, roditelje i prijatelje. Osobe s invaliditetom nisu objekt pastorala i života Crkve, nego subjekt, jer mogu kao i svi mi, samo im nekada treba prilagoditi pristup i način komuniciranja.“ Uslijedilo je svjedočanstvo 24-godišnje studentice s cerebralnom paralizom, Darije Ljevar, o životu u obitelji osobe s invaliditetom. U društvu svog dečka Mladena, Daria je poručila: „Postoji jako puno osoba s invaliditetom koje ne dopuštaju da im itko pomogne osim mame i tate. Shvatila sam da to nije dobro, zahvaljujući ovom svetištu, Frami „Trsat“ i Centru za mlade ‘Bl. Miroslav Bulešić’ te ljudima koje sam tamo susrela. Moje roditelje je trebalo naučiti što mogu ja, a gdje može priskočiti netko drugi. Shvatila sam da mogu funkcionirati i bez mame i tate te da želim da mi to bude stil života. Mama je shvatila da želim biti samostalna te mi je rekla da želi da budem sretna i budem dobro. U Crkvi, mnogi misle da smo mi došli da ozdravimo, ali zapravo smo došli naučiti kako živjeti tu stvarnost. Ako smo samostalni, znači da ste kao roditelji napravili dobar posao. Potičem vas da se susrećete s obiteljima osoba s invaliditetom i da njima i osobama s invaliditetom budete podrška.“ Asja Maslak, majka Rafaela (20 godina) s poteškoćama u razvoju, svoje svjedočanstvo je uklopila u Darijino riječima: „Mi smo obitelj koja voli sve što vole i druge obitelji: druženja, putovanja, nogometne utakmice. No, razlika moje obitelji i drugih je što kod nas sve ide polako. Puno vremena nam treba za spremanje u školu i na autobus. Ne treba nam sažaljenje. S ovoga mjesta vas molim za potrebe osoba s invaliditetom, pogotovo u prometu i pronalasku parkirnog mjesta za invalide. Ono što nas sputava u komunikaciji s osobama s invaliditetom je strah koji trebamo prevladati te graditi mostove. Naš Rafo je sve nas promijenio na bolje, naučio nas je o jednostavnosti života. Njemu predstavljaju sreću ljudi koji ga vole.“ Progovorio je i Josip Kurelić, otac Emanuela (16 godina), djeteta s poteškoćama iz spektra autizma: „Sve je upućivalo na to da je Emanuelova poteškoća iz spektra autizma. Bilo je potrebno puno snage nama roditeljima da Emanuel ostvari ona prava koja svi imamo iz sustava iz socijalne skrbi. Bila nam je potrebna edukacija i usvajanje novih načina života. Polaznik je Centra za odgoj i obrazovanje. Komunikacija mu je otežana, pogotovo u doba školovanja. S vremenom, njegovo je razumijevanje i komunikacija porasla. Bez Božje pomoći i zagovora Blažene Djevice Marije ne bi uspjeli izdržati naše izazove. Djecu nije teško pripremiti za svete sakramente, koje Emanuel sve ima. U tome sam zahvalan svećenicima i vjeroučiteljicama. Pronalazimo vremena i za kraću obiteljsku molitvu. Naš Emanuel u 15 minuta do 3 poslijepodne uključuje televizor i želi moliti krunicu Božanskom Milosrđu. Zahvalni smo Bogu što nam pomaže, te svima koji mole za nas. Emanuel je naš križ i naš blagoslov.“
Prije završetka susreta djelatnice Obiteljskog centra progovorile su o praksi udomiteljstva. Obiteljski centar postoji od 2007. godine, a od 2023. godine je potpuno samostalan. Nalazi se na Turniću. Ondje se može potražiti pomoć, njeguju se obiteljske vrijednosti i provode različite radionice. Napomenule su kako nemaju sva djeca sreću odrastati u obitelji, a skrb udomiteljske obitelji je kod alternativnih obitelji najbolji izbor. Maja Ferenčina je istaknula kako biti udomitelj znači biti mentor i prijatelj. „To je prilika za stvaranje pozitivnih promjena. Ne pružamo samo korisne informacije, nego podršku u znanjima i vještinama. Potičemo vas da otvorite vrata svog doma i postanete udomitelji“, zaključila je. Predsjednica Udruge udomitelja i posvojitelja „Damdom“ iz Rijeke, Klaudia Juranić-Klarić, je također prisutne motivirala na udomiteljstvo. „Od nas kršćana se očekuje da budemo posebno osjetljivi na potrebe drugih. U domu na Potoku odrastaju trenutno 23 bebe koje nitko ne želi. Meni kao vjerniku je to neshvatljivo. No, tri su stvari ključne kad govorimo o udomiteljstvu. Prvo je predrasuda da nemamo uvjeta. Udomitelj mora biti punoljetan, da nije kažnjavan, da ima srednju stručnu spremu te mora biti spreman pružiti djetetu jednu sobu. Važno je i da dijete živi u istini, u kontaktu sa svojim roditeljima. Treće, ljudi se boje da će dijete otići iz obitelji koja ga udomljava. Kažem da je svaka ljubav, pa i ta, rizik. Sud na kraju odlučuje u koju će obitelj dijete otići.“
Uslijedilo je euharistijsko slavlje koje je predvodio riječki nadbiskup i metropolit Mate Uzinić u zajedništvu sa svećenicima Riječke nadbiskupije. U propovijedi, krenuo je od Isusovih riječi iz evanđelja: „Što zaištete u moje ime, učinit ću!“ „Isus će učiniti sve što ga zatražimo“, rekao je nadbiskup, „no, često primjećujemo da nam molitve nisu baš uslišane. U čemu je ‘caka’? U tome: moje ime. Da bismo molili u Isusovo ime, moramo razmišljati kako on razmišlja, željeti što on želi, mora nam se dogoditi ono što je govorio papa Lav XIV. da ‘moramo nestajati, kako bi mogao biti prisutniji Isus Krist’. To vrijedi na svim razinama, pa i u obitelji. Što smo manje ‘mi’, a više Krist, bit ćemo bliže planu koji ima s nama i Crkvom. Ako Isusa stavimo na prvo mjesto, onda će nam svatko biti na mjestu na kojem treba biti. Isus ima svoju viziju života, obitelji, vjere i Crkve koju Crkva propovijeda. Tu viziju života – od začeća do prirodne smrti, mi možemo nuditi, ali ne i nametnuti svijetu i društvu oko nas. Mi ovome svijetu i našem društvu želimo najbolje. Zato mu nudimo Kristovu viziju obitelji. Nudimo mu svoju viziju života i njegovu vrijednost u svim fazama: kad smo zdravi, bolesni ili osobe s invaliditetom. Želimo mu ponuditi svoju kršćansku vjeru koja polazi od Isusovog uskrsnuća. No, to se može samo nuditi. I ne smijemo samo govoriti o obitelji i braku, o zaštiti života od začeća do prirodne smrti, ne smijemo samo propovijedati o tome. Mi to moramo živjeti. Omogućiti drugima da, gledajući nas, naše ostvarenje i sreću, požele i sami odabrati takav način života. Požele i sami štititi život, ispovijedati vjeru. Današnjem svijetu nisu potrebni učitelji i propovjednici nego svjedoci. Ako su mu potrebni učitelji i propovjednici, potrebni su kao svjedoci.“
Nakon misnog slavlja, voditelj Ureda za obitelj Ivan Nikolić zahvalio je svima prisutnima na dolasku i sudjelovanju te svima koji na bilo koji način pomogli u ostvarenju programa Dana obitelji.
Međunarodni dan obitelji obilježava se svake godine 15. svibnja. Proglasili su ga Ujedinjeni narodi 1993. godine. Godine 1994. je u Rimu, uz podršku pape Ivana Pavla II., održan Svjetski susret obitelji pod geslom „Obitelj – srce civilizacije ljubavi“. Od tada se Dan obitelji obilježava na svjetskoj, nacionalnoj, metropolijskoj i nadbiskupijskoj razini.
Eva Marković
Objavljeno: 18. svibnja 2025.
