U svom prvom službenom obraćanju Kardinalskom zboru nakon izbora, u subotu 10. svibnja, papa Lav XIV. otkrio je nadahnuće iza imena koje je odabrao – ono koje, prema njegovim riječima, odražava trajnu predanost Crkve ljudskom dostojanstvu i socijalnoj pravdi, izvještava Vatican News.
Pozdravljajući kardinale, Papa im je zahvalio na tome susretu, ali i na onima koji su mu prethodili, a koji su, kako je rekao, bili bolni zbog gubitka pape Franje, zahtjevni zbog zajedničke odgovornosti, ali i, prema obećanju koje je dao Isus, bili bogati milošću i utjehom u Duhu.
„Vi ste, dragi kardinali, Papini najbliži suradnici i to mi daje veliku utjehu u prihvaćanju jarma koji zasigurno daleko nadilazi moje ili bilo čije druge snage. Vaša me prisutnost podsjeća da me Gospodin, koji mi je povjerio ovo poslanje, ne ostavlja samog u izvršavanju te odgovornosti. Prije svega, znam da uvijek mogu računati na njegovu pomoć i, njegovom milošću i providnošću, na vašu blizinu i blizinu tolike braće i sestara diljem svijeta koji vjeruju u Boga, ljube Crkvu i podupiru Kristova namjesnika molitvom i dobrim djelima“, istaknuo je Papa.
Zahvalio je dekanu Kardinalskog zbora kardinalu Giovanniju Battisti Reu, istaknuvši kako im je njegova mudrost, koja je plod dugoga života i dugogodišnjeg vjernog služenja Svetoj Stolici, uvelike pomogla u ovom vremenu. Zahvalio je i komorniku Svete rimske Crkve kardinalu Kevinu Josephu Farrellu na, kako je rekao, dragocjenoj i zahtjevnoj ulozi koju je odigrao tijekom razdoblja „sede vacante“, tj. razdoblja između smrti pape i izbora njegova nasljednika, tj. saziva Konklave. Istaknuo je kako usmjerava svoje misli i na braću kardinale koji zbog zdravstvenih razloga nisu mogli biti prisutni te da im se pridružuje u zajedništvu ljubavi i molitve.
„U ovom trenutku, koji je istodobno tužan i radostan te providnosno obavijen svjetlom Uskrsa, želio bih da zajedno gledamo na odlazak pokojnog pape Franje i na Konklavu kao uskrsni događaj, etapu u dugom egzodusu kroz koji nas Gospodin nastavlja voditi prema punini života; i u toj perspektivi povjerimo ‘Ocu milosrđa i Bogu svake utjehe’ (2 Kor 1, 3) dušu preminulog pape i budućnost Crkve“, rekao je papa Lav.
Istaknuo je da je papa samo ponizni sluga Boga i svoje braće. „Papa, počevši od sv. Petra pa do mene, njegovog nedostojnog nasljednika, ponizni je sluga Boga i svoje braće, ništa drugo nego to. To je dobro pokazano primjerima mnogih mojih prethodnika. To vidimo i u primjeru samog pape Franje“, rekao je te dodao da se to očitovalo u njegovom stilu potpunog predanja Bogu tijekom službe, ali i spokojnog povjerenja u trenutku njegova povratka u Dom Očev. „Sakupimo ovu dragocjenu ostavštinu i nastavimo svoje putovanje, potaknuti istom nadom koja dolazi iz vjere“, istaknuo je Papa.
Dodao je da Uskrsli, prisutan među nama, štiti i vodi Crkvu i nastavlja je oživljavati u nadi, ljubavlju „razlivenom u srca naša po Duhu Svetom koji nam je dan“ (Rim 5, 5). „Na nama je da budemo poslušni slušatelji njegova glasa i vjerni službenici njegovih planova spasenja, sjećajući se da Bog voli komunicirati, više nego grmljavinom i potresom, ‘šapatom laganog i blagog lahora’ (1 Kr 19, 12) ili, kako neki prevode, ‘tihim glasom tišine’. To je važan susret koji se ne smije propustiti i za koji moramo odgajati i pratiti sav sveti narod Božji koji nam je povjeren“, istaknuo je.
Proteklih dana, dodao je, mogli smo vidjeti ljepotu i osjetiti snagu goleme zajednice koja je s toliko ljubavi i odanosti dočekala i oplakala svoga pastira, prateći ga vjerom i molitvom u trenutku njegova konačnog susreta s Gospodinom. „Vidjeli smo u čemu je istinska veličina Crkve, koja živi u raznolikosti svojih članova sjedinjenih s jednom Glavom, Kristom, ‘pastirom i čuvarom’ (1 Pt 2, 25) naših duša. To je utroba iz koje smo i mi rođeni, a ujedno i stado (Iv 21, 15-17), polje (Mk 4, 1-20) koje nam je darovano da ga čuvamo i obrađujemo, hranimo sakramentima spasenja i oplođujemo sjemenom Riječi“, rekao je Papa te dodao da je to potrebno kako bi vjernici mogli hodati poput Izraelaca u pustinji u sjeni oblaka i u svjetlu vatre Božje.
„I u tom pogledu želio bih da danas zajedno obnovimo našu potpunu privrženost, na ovom putu, putu koji je opća Crkva slijedila desetljećima nakon Drugoga vatikanskog sabora“, rekao je papa Lav te dodao da se papa Franjo prisjetio i aktualizirao njegov sadržaj u apostolskoj pobudnici „Evangelii gaudium“. Stoga je istaknuo neke temeljne primjere iz pobudnice kao što su povratak Kristovom prvenstvu u naviještanju (br. 11); misionarsko obraćenje cijele kršćanske zajednice (br. 9); rast kolegijalnosti i sinodalnosti (br. 33); pozornost na „sensus fidei“ (br. 119-120), pučka pobožnost (br. 123); briga s ljubavlju za najmanje i odbačene (br. 53); hrabar dijalog sa suvremenim svijetom u njegovim različitim sastavnicama i stvarnostima (br. 84).
„To su načela Evanđelja koja su oduvijek poticala i nadahnjivala život i djelovanje Božje obitelji, vrijednosti kroz koje se milosrdno lice Oca otkrivalo i nastavlja otkrivati u Sinu koji je postao čovjekom, krajnja nada svakoga tko iskreno traži istinu, pravdu, mir i bratstvo“, rekao je papa Lav, citirajući papu Benedikta XVI. i papu Franju.
Pojasnio je da je upravo zato što je osjetio poziv da nastavi ići tim putem, odlučio uzeti ime Lav XIV. „Postoji nekoliko razloga, ali glavni je taj što se papa Lav XIII. u povijesnoj enciklici ‘Rerum novarum’ bavio socijalnim pitanjem u kontekstu prve velike industrijske revolucije. Crkva i danas nudi svima svoju baštinu socijalnog nauka kako bi odgovorila na još jednu industrijsku revoluciju i na razvoj umjetne inteligencije, koji donosi nove izazove za zaštitu ljudskog dostojanstva, pravednosti i rada“, pojasnio je papa Lav.
Zaključujući susret s kardinalima, osvrnuo se na riječi koje je 1963. izrekao sv. Pavao VI. na početku svoje papinske službe u Poruci cijeloj ljudskoj obitelji, a kojima je potaknuo sve da prođu svijetom poput velikog plamena vjere i ljubavi koji će zapaliti sve ljude dobre volje, osvijetliti putove uzajamne suradnje i privući na čovječanstvo obilje Božje milosti i snage bez koje ništa nije valjano i sveto. Neka to, zaključio je papa Lav XIV., budu i naši osjećaji, da se uz Gospodinovu pomoć pretoče u molitvu i zalaganje. (kta/rv)
