Kardinalski zbor sastaje se svakodnevno u Vatikanu. Otkad je papa Franjo umro na Uskrsni ponedjeljak, sastaju se kako bi raspravljali o praktičnim pitanjima koja treba riješiti prije izbora njegova nasljednika. Od Papinog sprovoda 26. travnja raspravlja se o sve više temeljnih pitanja, izvješćuju Kathpress i KNA.
Sastanci skoro 200 kardinala u vatikanskoj sinodalnoj dvorani nisu javni, ali nisu baš tako hermetički zatvoreni kao sama konklava koja će započeti u Sikstinskoj kapeli 7. svibnja. Već sada se, na takozvanoj predkonklavi, neke stvari naziru.
Kontakti s novinarima
Neki sudionici predkonklave razgovaraju s novinarima koji ih čekaju dok ulaze ujutro ili kada se završe kongregacije. Drugi kardinali imaju dobre kontakte u svijetu medija i organiziraju sastanke daleko od očiju javnosti gdje otkrivaju određene stvari u „četiri oka“, dakle, povjerljivo. A tu su i oprezne izjave vatikanskog glasnogovornika Mattea Brunija te propovijedi nekolicine kardinala koji ovih dana predsjedaju misnim slavljima.
Sve to stvara mozaik tema i indicija koje mogu nagovijestiti smjer konklave, pa čak i nadolazeći pontifikat. U utorak, 28. travnja, odgovarajući na pitanja nekoliko novinara, Bruni je objasnio da napeta financijska situacija Vatikana nije obrađena kao zasebna tema. Međutim, spomenuta je u nekim prilozima kada je riječ o poslanju Crkve u svijetu.
Nema pritužbi na Rimsku kuriju
Ovaj put, međutim, nema teme koja je dominirala predkonklavom 2013.: pritužbe na Rimsku kuriju koja se često doživljava kao neučinkovita i arogantna. Ovdje se čini da su dvanaest godina učenja skromnosti pod papom Franjom i velika reforma Kurije koju je proveo, trajno promijenila „krajolik“ na vrhu Crkve. Prema Bruniju, o temi sinodalnosti, koja se pod Franjom širila kao sinonim za novu kulturu širokog sudjelovanja u Crkvi, samo se marginalno spomenula na sastancima kardinala.
Umjesto toga, često su se spominjale teme koje su se odnosile na vrlo različite događaje u raznim dijelovima svijeta. Nije objasnio koje su to teme i događaji. Ali i tu postoje istaknuti elementi. Na primjer, jedan kardinal iz srednje Europe istaknuo je da se rastuća dezorijentacija mnogih ljudi i njihova ravnodušnost prema vjerskim pitanjima trebaju riješiti kao izazov za Crkvu. Drugi kardinal iz Afrike je rekao da su neki kardinali iz Afrike i Bliskog istoka pozvali na veću jasnoću u odnosu prema drugim religijama. Ekstremno prilagođavanje Crkve “bratstvu” s islamom i drugim religijama pod papom Franjom dovelo je do zbunjenosti među dijelom vjernika.
Cijena promjene
Kontrast između „konzervativaca“ i „liberala“ u Crkvi, koji mediji često ističu, očito je također odigrao ulogu. Kanadski kardinal Michael Czerny, koji se smatra dijelom „liberalnog tabora“, citiran je sa zanimljivom analizom. Rekao je, u biti, da je jedinstvo Crkve na koje se poziva u nekim govorima (za razliku od često vrlo žive rasprave i „kulture rasprave“ unutar Crkve pod papom Franjom) zapravo samo poziv da se vrate „satovi unatrag“ kako bi se ponovno umirili „konzervativci“.
Ali oni koji žele reforme moraju prihvatiti razlike u mišljenjima.
Vikar Rimske biskupije kardinal Baldassare Reina jedan je od rijetkih kardinala u Rimu koji prema kanonskom pravu nastavljaju obnašati dužnost unatoč Papinoj smrti. U ponedjeljak navečer, u propovijedi pred kardinalima zauzeo je sličan stav: „Ne možemo se predati duhovnoj inerciji koja nas veže za iskustva Boga i crkvene navike iz prošlosti (…) koju diktiraju strahovi od gubitka pred nužnim promjenama.“
Mnogi su zabrinuti zbog toga što će se dogoditi s procesima reformi koje je pokrenuo papa Franjo. Reinin odgovor bio je jasan, iako s dozom opreza na kraju. „Petrovom brodu potrebna je ova široka, granična i iznenađujuća orijentacija“, iznio je svoju viziju. Dužnost kardinala je sada „pregledati i organizirati ono što je započeto u svjetlu naše misije“.
(kta)
