U nedjelju, 27. travnja, na Nedjelju Božanskog milosrđa, Rabljani su ponovno pokazali duboku vjeru i ljubav prema Djevici Mariji proslavom blagdana “Križi”. Ovaj osobiti dan okuplja otočane iz svih župa otoka Raba, koji tradicionalno, u molitvi i pjesmi, hodočaste kako bi svoja srca predali Majci Božjoj – da ih Ona čuva i prikaže svome Sinu, Isusu Kristu, koji je na drvu Križa podnio patnju za otkupljenje svijeta.
U vremenu kad sunce nježno kupa svaki korak i srce, Rab je disao u zajedništvu hodočasnika, koji su svojim molitvama, koracima i pjesmom svjedočili stoljetnu pobožnost i vjeru u zagovor Djevice Marije. Otočani su, prepoznajući snagu i ljepotu ove tradicije, i ove godine hodočastili k Majci Božjoj, donoseći svoje živote, radosti, tjeskobe i nemire, koji poput povjetarca prolaze i nestaju u tišini novoga dana.
Svečano misno slavlje predvodio je krčki biskup, mons. Ivica Petanjak, u koncelebraciji sa svećenicima otoka Raba. Svećenici su zajedno sa svojim župljanima koračali putevima vjere i milosti, prinoseći pred Gospodina živote svoje zajednice i čitavoga otoka. Biskup Petanjak u svojoj propovijedi ističe kako su ožiljci razapinjanja Kristov prepoznajni znak. Toma apostol koji se tad nije našao zajedno s drugim apostolima, kaže da neće vjerovati dok ne vidi tog raspetog i Uskrslog Krista i dok ne opipa Njegove rane. Da bi Bog pokazao svoju blizinu i da bi se učinio vidljivim i opipljivim u svijetu, utjelovio se i rodio kao čovjek. Bog je postao vidljiv i opipljiv. To su dvije potrebe koje na poseban način karakteriziraju nas kao ljude. Imamo potrebu vidjeti svojm očima ali puno puta čak ne vjerujemo niti svojim vlastitim očima nego ono što vidimo idemo provjeriti svojim rukama. Ruke su povlašteni govor ljubavi i mnoga umjetnička djela nastala su rukama. Pružena ruka na pozdrav, zagrljaj, dodiri tijela, govori više od stotinu riječi. Jedno je nekoga gledati a sasvim drugo je ruku mu pružiti, pozdraviti i zagrliti. Nije dovoljno samo misliti, samo vidjeti, samo čuti, nego i dotaknuti, djelovati i činiti. Sve ono što nosimo u svojoj glavi, u svome srcu, to svojim rukama ostvarujemo, u djelo dovodimo i provodimo. Sva ta divna djela koja smo ostvarili plod su naših ruku. Konkretiziraju naše misli i osjećaje, stvaraju, služe i njeguju. Ne bi bilo svijeta bez ruku i njihovih doticaja. Tomi je važno dotaknuti Isusa, a ne samo vidjeti, poput one žene koja je bolovala od krvarenja, i koja je bila uvjerena da će ozdraviti ako svojom rukom dotakne Isusa. Ruke su ostvarenje ljubavi.
Misno slavlje bilo je dodatno obasjano zajedničkim pjevanjem svih vjernika. U posebnom zajedništvu, pjesmom su animirali svi okupljeni vjernici predvođeni župnim zborom Župe Uznesenja Blažene Djevice Marije iz Raba. Pjesme, uzdignute u jedan glas, bile su molitva zahvalnosti za Kristov križ i uskrsnuće, za prazan grob koji svijetli nadom i novim životom.
Rab je tako, u ovoj svečanosti, ponovno pokazao svoje povjerenje Majci Božjoj, koja svojim majčinskim zagovorom čuva srca svih koji joj se s vjerom i ljubavlju obraćaju. U anđeoskim hvalospjevima života, pod blagoslovom novog dana, duše su poput klica donijele nove plodove vjere, mira i ljubavi. Kroz mirno more, nebeski plavi svod, četiri zvonika jarboli su lijepote a vjernici su putnici koji kreću na putovanje vlastitih života vjere i ljubavi koja je jedino u Isusu Kristu i Njegovom milosnom zagrljaju spasenja sigurna luka svakom putniku.
