Isusovačka služba za izbjeglice (JRS) uputila je poruku sućuti i zahvale povodom smrti pape Franje, ističući ga kao dosljednog branitelja izbjeglica, proroka nade i neumornog zagovaratelja svijeta utemeljenog na bratstvu, solidarnosti i jednakom dostojanstvu za sve ljude.
„Papa Franjo, koji je dosljedno pozivao na svijet utemeljen na bratstvu, solidarnosti i jednakom dostojanstvu za sve, više nije među nama. Isusovačka služba za izbjeglice pridružuje se ljudima dobre volje diljem svijeta u žalovanju zbog njegova gubitka i izražava odlučnost da sačuva njegovo nasljeđe nade“, poručili su iz JRS-a.
Iz organizacije ističu kako su izbjeglice smrću pape Franje izgubile „nepokolebljivog i strastvenog branitelja“. Od samog početka pontifikata poticao je svijet da preuzme odgovornost, suosjeća s patnjom izbjeglica, tuguje nad njihovim preranim smrtima na granicama i da ima hrabrosti prihvatiti ih.
Posebno se prisjećaju njegova putovanja na otok Lampedusu 2013. godine, na samom početku pontifikata. Tamo je osudio „globalizaciju ravnodušnosti“ i uputio snažan apel: „Gdje ti je brat? Njegova krv viče k meni, kaže Gospodin. Ovo nije pitanje upućeno drugima; ovo je pitanje upućeno meni, tebi, svakome od nas.“
Lampedusa je postala simbol puta na koji je papa Franjo pozivao – puta prema „svijetu mira, u kojem živimo kao braća i sestre“, oslobođenom „granica sramote“, obilježenom gostoprimstvom i otvorenošću. Često je isticao primjer Dobrog Samaritanca kao uzor ljubavi koja stvara bratstvo bez iznimke.
„Njegova poruka bila je jednostavna: kao braća i sestre, odgovorni smo jedni za druge. Izbjeglice nisu teret koji narušava našu udobnost, nego dio nas, s licima, imenima i osobnim pričama“, ističe JRS.
Papa Franjo nije ostajao samo na riječima – svjedočio je primjerom. Neposredno nakon izbora za papu posjetio je pučku kuhinju JRS-a u Rimu, gdje se susreo s izbjeglicama. Pozvao je redovničke zajednice da otvore vrata i pruže konkretan znak solidarnosti, rekavši: „Trebamo zajednice solidarnosti koje doista provode ljubav u djelo.“
Njegov vodič za djelovanje sažeo se u četiri glagola: prihvatiti, zaštititi, promicati, integrirati – postavivši ih kao temelje djelovanja prema osobama u pokretu.
Papa Franjo oštro je osuđivao sve što priječi istinsko bratstvo među ljudima. Upozoravao je da ne treba strahovati od različitosti, nego od „zatvorenosti i predrasuda koje sprječavaju istinski susret“. Kritizirao je uska zaokupljanja nacionalnim, skupinskim ili osobnim identitetima koji potkopavaju zajedničku ljudskost, nazivajući ih „iskrivljenim načinima razmišljanja“ koji nas udaljavaju jedne od drugih i pretvaraju u neprijatelje.
„Svaka nasilna smrt umanjuje nas kao ljude“, govorio je Papa, a njegovi apeli uvijek su bili potkrijepljeni konkretnim smjernicama, osobito u enciklici Fratelli tutti, gdje je ponudio viziju pomirenja i poručio: „Istina je nerazdvojna pratilja pravde i milosrđa. Sve troje zajedno nužni su za izgradnju mira.“
Do kraja svog života papa Franjo bio je blizu izbjeglicama. U pismu američkim biskupima u povodu vladine kampanje masovne deportacije, osudio je diskriminaciju i upozorio na štetne narative koji uzrokuju nepotrebnu patnju migrantima i izbjeglicama. U tom je pismu ostavio snažnu poruku: „Ono što je izgrađeno na sili, a ne na istini o jednakoj ljudskoj dostojanstvenosti, loše počinje i loše će završiti.“
U zaključku poruke, međunarodni ravnatelj JRS-a, brat Michael Schöpf, istaknuo je:
„U ovim nesigurnim vremenima, koja ostavljaju mnoge ljude u iznimno krhkim situacijama, pronašli smo sigurnost i smjernice u svjedočanstvu pape Franje: mir se može graditi samo na prepoznavanju ljudskog dostojanstva svakog čovjeka, bez ikakvih dodatnih uvjeta. To je jedino što nam može jamčiti budućnost, za razliku od narativa koji se temelje na dominaciji, uništenju ili isključenju.“
JRS ostaje predan njegovoj ostavštini, nastavljajući graditi sve „šire mi“ i radeći za „zajednicu koja, unatoč ljudskim ograničenjima, utjelovljuje Božji san“. (kta/rv)
