Napravio ih je vikarima svoje ljubavi. – Sveti Ambrose iz Milana
Posebna je milost biti u stanju prihvatiti poziv da postanete katolički svećenik, a čovjeku je potrebno puno hrabrosti i snage da nastavi put kroz šest do osam godina sjemeništa, a zatim da na dan zarede da dan “da” da služi Gospodinu i Crkvi. To je jedinstveni stručni poziv da čovjek ima upornost da živi svoj svećenički život samouvjeravanja gdje čini žrtvu da se odrekne snage, zadovoljstva i prestiža svijeta radi kraljevstva. Nadbiskup Timothy kardinal Dolan u Svećenici treći tisućljeće država:
Svećeništvo je poziv, a ne karijera; redefiniranje sebe, a ne samo novo ministarstvo; način života, a ne posao; stanje postojanja, a ne samo funkcija; trajna, cjeloživotna predanost, a ne privremeni stil usluge; identitet, a ne samo uloga. [1]
Katoličko svećeništvo nije za slabovidno srce. To je ozbiljna predanost u kojoj čovjek u potpunosti i u potpunosti postavlja svoj život u samo-praznoj ljubavi kako bi mogao potpunije živjeti u Kristu. Sveti Gregory iz Nazianzusa kada raspravlja o ministarskom svećeništvu uzvikne:
Moramo započeti pročišćavanjem prije pročišćavanja drugih; Moramo biti upućeni da možemo poučiti, postati svjetlost da osvjetljava, približim se Bogu kako bi ga približili drugima, posvetili se posvećenju, vođenju rukom i savjetnikom oprezno. Znam čiji smo ministri, gdje se nalazimo i tamo gdje težimo. Znam Božju veličinu i čovjekovu slabost, ali i njegov potencijal. [Who then is the priest? He is] Branitelj Istine, koji stoji s anđelima, daje slavu s Archangelsom, uzrokuje da se žrtve dižu na oltar na visokoj, dijeli Kristovo svećeništvo, stvaranje refera, obnavlja ga u Božjem imidžu, rekreira ga za svijet na visokom i, još većem, diviniziranom i diviniranju. [2]
Ljudi ili smatraju svećenicima budale zbog odustajanja od načina svijeta ili ih drže na pijedestalu kao da su već kanonizirani sveci, ali većina ljudi općenito ne prepoznaje čovječanstvo svećenika. Svećenik se sastoji od mesa i krvi baš poput vas i mene, a također dijeli i u patnji od posljedica izvornog grijeha zajedno s nama. Svećenici nisu u stanju pogriješiti, mogu učiniti loše pogreške u prosudbi i pasti na iskušenje baš kao i mi ostali. Nitko od nas nije bezgrešan, pa su svećenici također grešnici kao rezultat svoje čovječanstva. Istina je da nitko od nas nije besprijekoran zbog naše padajuće ljudske prirode. St. Josemaria escriva u svom radu Zaljubljen u crkvu država:
Svećenik nije više čovjek ili kršćanin nego bilo koja obična laika. Zbog toga je svećenik toliko važno biti duboko ponizan. Mora shvatiti da se te riječi svetog Pavla odnosi i na njega na poseban način: što imate što niste dobili? Ono što je primio … je Bog! Primio je moć da proslavi svetu euharistiju, svetu misu (glavnu svrhu svećeničkog zaređenja), da oprosti grijehe, upravljaju drugim sakramentima i propovijedaju autoritetom Božjom Riječ, upravljajući ostatkom vjernika u onim pitanjima koja se odnose na nebesko kraljevstvo. [3]
Kad čovjek primi sakrament svetih naredbi, njegova sposobnost grijeha ne nestaje, međutim, on dobiva neizbrisiv trag ili duhovni lik koji mu je Duh Sveti koji mu je omogućio da mu omogući da služi Božjem narodu kao Kristovu instrumentu za crkvu. [4] Svećenik Djela U Persona Christi Ne vlastitim autoritetom ili imenom, već snagom koju mu je dao sam Krist da promijeni kruh i vino u Kristovo tijelo i krv tijekom svete žrtve mise i oprosti grijehe. Svećenik, ako je svjesno bio svjestan vlastite nedostojnosti i nedostataka, koje dijeli s laičkim članovima vjernika, našao bi mnogo poteškoća u izgovaranju riječi “Ovo je moje tijelo … ovo je moja krv”, ali on je u stanju proslaviti misu zbog posebne milosti koju je Bog dao.
Ponekad katolici ili čak nekatolici kada držimo svećenika tako visokog standarda, čak i naizgled na gotovo natprirodnoj razini, sigurno ćemo se razočarati i čak povrijediti što nije uspio ispuniti naša očekivanja. Istina je da su i svećenici ljudi. Dijele iste emocije i osjećaje koje doživljavamo; Smijeh, sreća, radost, tuga, bijes, iscrpljenost, povreda, frustracija, strah itd. Kada očekujemo da svećenik nikada neće imati gore spomenute karakteristike, tada od njih tražimo da ne budu ljudi. Čak je i Isus Bog-čovjek s potpuno božanskom prirodom dijelio ljudsko iskustvo zbog svoje potpuno ljudske prirode. Nije li Isus plakao nakon što je čuo Lazarovu smrt ili se agonizirao dok se znojio kapi krvi u Getsemaneu?
Katolički svećenik nije “masovni stroj”, gdje djeluje poput robota kako bi nam iznio sakramente beskrajno i neumorno iz dana u dan. Svećenici su muškarci. Jednom kada muškarac primi naredbe sacerdotalnog svećeništva, on ne predaje svoju muškost i više ne doživljava osobne snage ili slabosti. Postoje svećenici koji su imali želju postati svećenik u dobi od pet godina, drugi su se osjećali zvanim odmah nakon srednje škole, a neki drugi nisu osjetili poziv tek kasnije u životu. Njihovo cijelo životno iskustvo sve dok ordinacija ne nestane pri polaganju ruku. To je dio njih i oblikuje tko su danas kao pripadnici svećenstva na isti način na koji nas je naše putovanje dovelo do onoga tko smo postali ovdje i upravo u današnjeg dana u današnjem životu.
Svećenik nije savršen poput Boga; Činjenica je da nitko od nas nije savršen. Kao pripadnici ljudske obitelji svi smo na putu prema svetosti ili savršenstvu dok se bliži Bogu. Ne bismo trebali idolizirati svećenika, čak i ako ga volimo i jako poštujemo jer se tada vrtimo svojim duhovnim životima oko čovjeka, a ne Boga. Svećenik je jednostavno instrument jednog savršenog svećenika, Isusa Krista.
Znamo iz Baltimore Katekizam da nas je Bog natjerao da “poznajemo ga, da ga volimo i da mu služimo na ovom svijetu i da u sljedećem budemo zadovoljni s njim.” Razlika u zvanju svećenika u usporedbi s zvanjem i brakom je u tome što je svećenik javni službenik za sve oči koje bi vidjeli … i kritiku. Sjećamo se Isusovih riječi u Novom zavjetu, Ivan 8: 7, tijekom priče o ženi preljuba, “Onaj koji je bez grijeha među vama, neka joj prvo baci kamen na nju.”
Lako je kritizirati svećenika kada je riječ o pitanjima na župnoj razini za to ili za to kada se sami ne promatramo poput uzorka pod mikroskopom. Moramo se podsjetiti da ne znamo cijelu priču i možda ne trebamo znati zašto svećenik donosi određene odluke za župnu obitelj. Pogotovo, kada je riječ o našim pastirima, koji trebaju znati puno više nego što trebamo znati i donositi određene odluke za dobro članova župe u cjelini jer su nam dali da budemo pastir naših duša.
Ne možemo pastirati vlastite duše, pa je važno da prihvatimo i iskoristimo svoju ulogu laika i ne pokušavamo preuzeti ono što pripada ulozi zaređenog ministra i prezbiterata. Ako nije stvar ozbiljnog grijeha koji treba riješiti, tada se možemo moliti za svećenika i ponuditi ga Bogu.
Unatoč žrtvi, preziru i nezahvalnošću koja okružuje zvanje prema svećeništvu, još uvijek postoje ljudi koji odlučuju dati sve Bogu i postati katolički svećenik. Od najveće je važnosti da se molimo za naše svećenike jer im jako trebaju naše molitve. Papa Franjo u svom Pismo svećenicima na 160. godišnjicu smrti Svetog lijeka Arsa, sveti Ivan Vianneypiše “bezbroj svećenika iz svog života čini milosrđe u područjima ili situacijama koje su često neprijateljske, izolirane ili zanemarene, čak i pod rizikom svog života.” [5]
Trebali bismo ponuditi molitve i pokore ne samo za svećenike koje volimo, već i za svećenike koje bismo mogli razmotriti trn u svojoj strani. Svećeništvo je zvanje žrtvovanja gdje iz dana u dan služe Crkvi; narod Božji. Odabrali su cijeli život celibata zbog braka i proveli svoje dane radeći toliko više od proslave mise za nas. Podržavamo ovo posebno zvanje moleći se za više dobrih, svetih i vjernih zvanja svećeništvu.
_ _ _ _ _ _ _ _
- Vidi Timothy Cardinal Dolan, Svećenici treći tisućljeće (Huntington, u: Naš nedjeljni posjetitelj, 2009).
- Sveti Gregory iz Nazianzusa, Orativno 2, 71, 74, 73: str. 35, 480-481.
- Josemaria escriva, Zaljubljen u crkvu (Strongsville, Ohio: SCEPTER, 2008), 40.
- Katekizam Katoličke crkve, §1581
- Papa Franjo, Pismo njegove svetosti Pape Franjo svećenicima na 160. godišnjicu smrti Svetog Curéa Arsa, St. John Vianney (Rim: Libreria Editrice Vaticana, 2019), https://www.vatican.va/content/francesco/en/letters/2019/documents/papa-francesco_20190804_lettera-presbiteri.html.
____
Izvorno objavljeno na MISIO DEI
