“Napravimo mjesta svjetlu Uskrsloga! I postat ćemo graditelji nade za svijet” – poticaj je kojim završava propovijed pape Franje za Vazmeno bdijenje u bazilici svetoga Petra koje je 19. travnja predvodio kardinal Giovanni Battista Re, a u kojemu su koncelebrirala 34 kardinala, 24 biskupa i 260 svećenika, piše Vatican News.
Papa, koji je nekoliko sati prije početka liturgije otišao u baziliku kako bi se sabrao neko vrijeme u molitvi te kako bi bio blizu vjernicima koji će sudjelovati na bdijenju, tako je “duhovno prisutan” te u tekstu, koji je pročitao dekan Kardinalskoga zbora, daje ohrabrenje kako bi u nama boravilo pouzdanje u Onoga koji pobjeđuje svaku tamu.
U prisutnosti pet tisuća vjernika, u bazilici i na Trgu svetoga Petra, tijekom ove svete noći, majke svih bdijenja, troje katekumena, dva Talijana i jedna Albanka, primilo je sakramente kršćanske inicijacije. Među molitvenim nakanama bilo je onih za vladajuće, da budu nadahnuti u traženju istinskoga mira, te za žrtve rata, da im se vrati nada.
Bog nas oslobađa apstraktne religioznosti
Sjaj Gospodinova uskrsnuća događa se s prvim svjetlom svitanja, kada tama još obavija zbunjenost i strah učenika – podsjeća Papa u homiliji. Daleko od sve galame, polako se pojavljuju zrake svjetla. U apsolutnoj diskreciji, evo svjetlosti, odraza Božjega stila, koji je sposoban u tišini uzdrmati povijest, preokrenuti ljudske sudbine. Ništa nije jednostavno, ništa se ne podrazumijeva. Jer u pitanju je upravo čovjekova sloboda i sjene smrti koje se često nadvijaju nad svijetom. Stoga je to senzacionalan događaj po svom opsegu, ali nije bučan; utjelovljenjem se povjerava na čuvanje i skrb stvorenjima. Stil, onaj Božji, koji nas oslobađa od apstraktne religioznosti, zavedene mišlju da uskrsnuće Gospodinovo sve rješava na čudesan način.
„Gospodinov Uskrs nije spektakularan događaj kojim se Bog ističe i primorava nas da vjerujemo u njega; nije cilj do kojega Isus dolazi lakim putem, zaobilazeći Kalvariju; a ni mi ga ne možemo živjeti s lakoćom i bez unutarnjeg oklijevanja. Naprotiv, Uskrsnuće je poput malih izdanaka svjetla koji se malo-pomalo, bez ikakve buke, probijaju, katkada još uvijek ugroženi tamom i nevjerom.“
Rane nasilja peku, ali novi život nas čeka
Papa nas poziva da duboko osjetimo, “osobito u jubilarnoj godini”, poziv da jačamo nadu. Mora ispuniti srce – piše papa Franjo – uvjereni da smo sigurni u Božjim rukama, iako su unutarnja svjetla i svjetla čovječanstva još prigušena. Važno je postati “vjerodostojni svjedoci” te, u Kristu već ostvarene, nade koja za nas ostaje cilj kojemu težimo.
„Kada još osjećamo teret smrti u svojem srcu, kada vidimo kako sjene zla nastavljaju svoj bučni marš svijetom, kada u vlastitom tijelu i u društvu osjećamo kako gore rane sebičnosti ili nasilja, nemojmo klonuti duhom, vratimo se navještaju ove noći: svjetlo polako blista iako smo u tami; čeka nas nada u novi život i u napokon oslobođeni svijet; novi početak može nas iznenaditi premda se katkada čini nemoguće, jer Krist je pobijedio smrt.“
Donositi nadu Uskrsa svakomu
Biti graditelji nade dok toliki vjetrovi smrti još uvijek pušu na nas – ističe ponovno Papa, citirajući svetog Augustina i njegov savjet da svatko u vlastitom životu oživi misterij Isusove smrti i uskrsnuća. Riječ je o donošenju odluka nadahnutih evanđeljem kako bismo svakomu donijeli nadu Uskrsa.
Papa Franjo se pritom prisjetio stiha mističarke iz trinaestog stoljeća, Hadewijche iz Antwerpena, koja, nadahnuta „Pjesmom nad pjesmama“ i opisujući patnju zbog odsutnosti ljubljenoga, zaziva povratak ljubavi kako bi ona bila prekretnica u njezinoj tami. Uskrsli Krist je ta definitivna prekretnica – objašnjava Papa te na kraju citira neke odlomke iz Molitvi iz tišine H. Nouwena: „[…] iako se čini da je Bog vrlo daleko a mi ostajemo zaokupljeni mnogim malim stvarnostima, naš Gospodin hodi uz nas. […] Mnogo je zraka nade koje osvjetljavaju naš životni put”.
„Možemo to činiti svojim riječima, svojim svakodnevnim malim gestama, svojim odlukama nadahnutima evanđeljem. Cijeli naš život može biti prisutnost nade. Želimo to biti za one kojima nedostaje vjera u Gospodina, za one koji su zalutali, za one koji su se predali ili su pognuli leđa pod teretom života; za one koji su sami ili su se zatvorili u vlastitu bol; za sve siromašne i potlačene na Zemlji; za žene koje su ponižene i ubijene; za nerođenu i zlostavljanu djecu; za žrtve ratova.“ (kta/rv)
