Sisački biskup Vlado Košić predvodio je svečano misno slavlje na svetkovinu Kristova uskrsnuća, u nedjelju 20. travnja 2025. u bazilici sv. Kvirina u Sisku. Koncelebrirao je domaći župnik Robert Jakica, a služio đakon Croat Balija.
U svojoj uskrsnoj homiliji, biskup Vlado Košić naglasio je kako čestitka „Sretan Uskrs“ nije samo želja za radošću i blagoslovom, već izraz dublje nade da Kristovo uskrsnuće donese mir, obnovu i novi život svakome osobno, kao i obiteljima, Crkvi i našem narodu. „Još više – da mi sami doživimo svoj Uskrs, naše vlastito uskrsnuće iz staroga u novi život, prijelaz – jer to je značenje hebrejske riječi Pasha – iz ovoga u božanski svijet. To je moguće, u tome je zapravo središte naše kršćanske nade. A upravo je nada temeljno raspoloženje, krepost i značajka Uskrsa“.
U Godini jubileja 2025., koju je papa Franjo proglasio godinom „hodočasnika nade“, biskup je podsjetio kako kršćani ne žive samo od očekivanja zemaljskog boljitka, već nade utemeljene u Kristu i njegovoj pobjedi nad smrću. Ta nada, kazao je, nije puki optimizam, nego duboka vjera u život vječni koji je započeo Kristovim uskrsnućem. „Događaj je to tako velik i snažan da je uzdrmao duše mnogih… Od ovoga je dana sve to počelo, ta duboka nova nada“.
Nadovezujući se na uskrsna čitanja, poručio je kako su apostoli bili stvarni svjedoci uskrsnuća, a sveti Petar jasno svjedoči: „S njime smo zajedno jeli i pili pošto uskrsnu od mrtvih“. Iskustvo uskrsnuća Kristova nije tek pobožna želja ili možda umišljaj nekolicine. Ne! Riječ je o dubokom iskustvu svih apostola koji o tome svjedoče. Dapače, upravo je to bio kriterij kad su – na mjesto otpalog Jude – birali njegovog zamjenika, da on bude onaj koji je bio s njima i koji može biti svjedok Isusova uskrsnuća“.
Posebnu pažnju biskup je u homiliji posvetio ženama u uskrsnom događaju, ističući njihovu ključnu ulogu u navještaju Kristova uskrsnuća. Iako su u židovskom društvu žene bile isključene iz kruga službenih svjedoka, Isus se prvo ukazao upravo njima. „Žene su uvijek imale posebno mjesto u Crkvi, premda to nije bila hijerarhijska pozicija, jer apostoli i muškarci – svećenici nositelji su apostolskog poslanja i crkvene strukture vlasti. Žene su međutim uvijek više predstavljale ono bitno kršćansko a to je srce, to je ljubav i osjećaj koji je kršćanski puk uvijek osjećao prema Gospodinu koji je svoj život dao za nas ljude. Tako bismo mogli reći – s papom Benediktom – da su žene u konkretnom obliku života Crkve uvijek one koje Gospodinu otvaraju vrata, koje ga prate sve do križa te ga tako mogu susresti i kao Uskrsloga. (Benedikt XVI., Isus iz Nazareta II, 251). Na taj način Uskrs je pohvala ulozi žena u Crkvi, njihovoj nezamjenjivoj snazi prenošenja vjere u Kristovo uskrsnuće“, rekao je biskup.
Biskup je također pozvao na zahvalnost ženama koje „i kada se dogodi u obitelji neko trpljenje, neka nenadana teška situacija, znaju zagrliti i prenijeti osjećaj da nikad nije sve izgubljeno jer Bog je uvijek tu“. Iskazao je i divljenje onima koje, i kad se čini da više nemaju snage, ponovno ustaju i trče – više nego muškarci – da susretnu Uskrsnuloga i drugima donesu radosnu vijest. Pozvao je i na poštivanje žene kao supruge i majke, ali i redovnica kao duhovnih majki: „O kada bi se uzdigla i u našem narodu žena koja želi biti supruga i majka, i to brojne djece koju jedino ona može s tolikom ljubavlju podizati i biti im putokaz prema Bogu“.
Na kraju je biskup poručio kako su „prave su žene uvijek bile nositeljice poruke o uskrsnuću. Svijet ne može propasti kad je među nama Uskrsnuli Spasitelj. I kad njegova Majka i tolike svete žene svjedoče da je Život jači od smrti, da Gospodin pobjeđuje smrt“.
Na kraju slavlja u ime župe biskupu i svim okupljenima Uskrs je čestitao župnik Jakica.
Misno slavlje animirao je Zbor bazilike „Matija pl. Ivšić“ pod ravnanjem Katarine Mandić i orguljašku pratnju Dijane Skrbin Kovačić, a vazmenu posljednicu „Svetoj Žrtvi uskrsnici“ otpjevali su Koralisti sv. Kvirina.
