Svijet nas prečesto izdaje, predaje radi ekonomske koristi i moći. Toj logici, koja naoružava sukobe našeg vremena, suprotstavljena je nova moć, moć služenja utjelovljena u Isusu, konkretan izraz dinamike blizine. To su riječi kardinala Maura Gambettija, nadsvećenika bazilike svetog Petra, u propovijedi na Misi večere Gospodnje na Veliki četvrtak. Tijekom na misi Večere Gospodnje koje je u četvrtak 17. travnja navečer na oltaru Katedre vatikanske bazilike predvodio kardinal Gambetti, a koncelebrirao, među ostalima, Papin državni tajnik kardinal Pietro Parolin, održan je i tradicionalni obred pranja nogu, piše Vatican News.
Prvi Uskrs između nasilja i patnje
Kardinal Gambetti se na početku osvrnuo na prva slavlja Uskrsa, najprije u Egiptu kada je svijet živio vrijeme ropstva, ugnjetavanja, patnje. Podsjetio je na hebrejski izraz iz kojeg potječe riječ Pasha, a to je „pasach“, što se može prevesti kao „prijeći, zaštititi“.
„Bog pleše pred kućama kako bi zaštitio anawime, odnosno ponizne, siromašne koji se uzdaju u njega, dok smrt prolazi.“
Isusova Pasha, „ljudsko u kušnji“
Kardinal je istaknuo da se i Isusova Pasha dovršila u kušnji, usred nepravde, zlostavljanja, kleveta, bolesti, nasilja, straha, samoće. Ipak, u takvom mračnom kontekstu, on čezne blagovati u intimnosti i bliskosti domaćeg ognjišta. Njegova dvorana Posljednje večere raznolik je mozaik čovječanstva. Osobine učenika vrlo su različite: impulzivnost i strastvenost, promišljenost i dubina, ambicioznost i naglost, iskrenost i poniznost. S druge strane, zajedničke su im karakteristike žeđ za slavom, slabost, sposobnost skrivanja vlastite krhkosti.
„Duboko sam dirnut Isusovom odlučnošću da podijeli kruh i vino sa svima koje mu je Otac dao. To je tako ljudski kada smo u kušnji. I razmišljam o tome koliko sam prilika propustio da životnim nedaćama pristupam na tako ljudski način, jer sam bio zaokupljen traženjem rješenja ili izlaza.“
Uskrs današnjice u kojoj nedostaje suosjećanja
Kardinal je sa Svetoga pisma prešao na razmišljanja o sadašnjosti koja nije ništa manje kušana zbog prisutnosti mnogih „Juda“ koji kradu vrijednosti, inteligenciju, savjest, ljudsku ljubav.
„Svi smo mi na prodaju, po principu isplativosti za neki ekonomski profit i za moć.“
Kardinal Gambetti je progovorio i o vezama koje postoje u različitim kontekstima svakodnevnog života gdje nedostaje suosjećanja. Svijet „izdaje“ u potrazi za dobitkom, a čak i religijske prakse riskiraju upasti u tu logiku kada traže neki oblik slave, neko materijalno dobro ili neku moć: tada prodajemo svoju vjeru.
„Ratovi nisu ništa drugo nego rezultat propadanja, stvaranja sukoba i zla koje je u svijetu. A koliki su zbog svega toga raspeti!“
Dvorana Posljednje večere iz Evanđelja nije tako daleka od stvarnosti današnjih obitelji. I tamo još uvijek postoje krhkost, nisko samopoštovanje, ljutnja, ali i žeđ za slobodom, pravdom, mirom.
„Jedino do čega mu je stalo je ljubav“
Isusov je lik suprotnost ranama antičkih i modernih vremena jer ne želi pobijediti, tražiti ljudsku hvalu ili se obogatiti.
„Jedino do čega mu je stalo je ljubav. To je jedino svećeništvo. Pere noge čak i Judi. On meni pere noge. On i tebi pere noge. Živi dinamiku uzajamne blizine, živi davanje i primanje, živi snagu služenja i nemoć prihvaćanja.“
„Daruje sebe kako bi narod živio“
Sagnut nad svojim učenicima, Isusovo srce postaje jedno s ljudskim siromaštvom i jedno s božanskim veličanstvom, dajući život svim ovcama svoga stada. To je gesta koja se proteže kroz stoljeća i nastavlja se utjelovljivati. Kardinal se tako prisjetio don Giuseppea Berardellija, svećenika iz Bergama koji je preminuo tijekom pandemije jer se odrekao vlastitog respiratora kako bi ga mogao upotrijebiti netko drugi.
Kardinal Gambetti zaključio je svoje razmišljanje nadajući se novom vremenu za Crkvu, u kojem ona može otkriti svoju narav svećeničkog naroda. To je revolucija koja nastaje kada slijedeći Isusa postajemo euharistija, pokazujući tako božansku ljudskost koja nam dana krštenjem.
Obred pranja nogu
Tijekom slavlja održao se i obred pranja nogu. Kardinal je sagnuo glavu pred laicima, muškarcima i ženama koji rade u bazilici svetog Petra. Svakodnevna lica, svako sa svojim slabostima, živi simboli velike scene čovječanstva koju je kardinal istaknuo u svojoj homiliji. Nakon završne molitve, u procesiji koju je predvodio kardinal Gambetti, nazočni su ispratili Presveti Sakrament do kapelice vatikanske bazilike pripremljene za klanjanje, a pjesmu Pange lingua pjevao je povijesni zbor Cappella Giulia koji prati ceremonije u bazilici svetog Petra koje ne predslavi Papa nego vatikanski kaptol. Ta glazbena baštine potječe iz 1513. godine, kada je papa Julije II. reorganizirao taj zbor koji i danas svojim notama čuva ljepotu liturgije. (kta/rv)
