Obrede Velikoga petka u katedrali svetog Jakova u Šibeniku, 18. travnja predvodio je šibenski biskup Tomislav Rogić uz sudjelovanje katedralnog župnika don Krešimira Mateše, župnog vikara don Šime Pleadina i biskupa u miru Ante Ivasa. Nakon prostracije i šutnjom iskazane počasti Kristu umrlom na križu za spas svijeta, uslijedila je služba čitanja i pjevanje Muke. Prije poklona križa koje je pratilo pjevanje tradicionalne tužaljke „Puče moj“ i obreda pričesti, uslijedila je homilija koju je izrekao biskup Tomislav Rogić.
Pod križem raspetog Spasitelja osluškujemo njegove posljednje riječi, Isusove riječi s križa izgovorene su na vrhuncu boli i patnje, izgovorene u posljednjim trenucima njegova čovještva koje dovršava misiju koju mu je povjerio Otac nebeski. Izgovorene su u trenucima potpunog predanja kada Božji Sin –Svemoćni – učini sebe bespomoćnim, dopusti da ga razapnu, ponize i osramote do kraja. Te riječi odjekuju neusporedivom težinom i značenjem, kazao je biskup Rogić.
Raspeti progovara najprije oproštenjem: „Oče, oprosti im, ne znaju što čine!“. Za oproštenjem dolazi spasenje i ponuda živjeti zauvijek s Gospodinom. Dolazi druga riječ: „Zaista ti kažem: danas ćeš biti sa mnom u raju!“.
Treća riječ: Novo rađanje dobiva Majku za svu djecu koja će se po vjeri pod križem rađati: : „Ženo! Evo ti sina!“ Zatim reče učeniku: „Evo ti majke!“ Još jednom, posljednji put, treba zaći u svu dubinu patnje i grijeha što obuzima čovjeka kad se odijeli od Boga. Četvrta riječ: „Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?“.
Pustinja je slika smrti. Pustinja će procvjetat novim životom kad Spasitelj izlije rijeke milosti. Na križu žeđa za ljubavlju čovjeka, čeka odgovor čovjeka: peta riječ: Žedan sam!
Šesta pretposljednja riječ označit će da je ispunjeno što je u Božjoj promisli i volji za spas svijeta odlučeno i ispunjeno. Sin je ispunio volju Očevu: Dovršeno je! Na koncu sedma riječ – poput Dana Gospodnjega na svršetku prvog stvaranja – „Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!“ Nanovo se sjedinjuje ljudsko i Božansko, zauvijek. Dozvolimo da nas dotakne novo stvaranje s križa, po muci do nebeskog sjedinjenja u Božjoj ljubavi koja nema granica, kazao je biskup Rogić.
Po drvu križa, kad je ljudskim očima Isus na križu izgledao posve nemoćan, Bog nam je pokazao svoju svemoć jer je od križa – koji je bio znak sramote, osude i najstrašnije smrti – učinio novi znak, znak ljubavi i spasenja. Od simbola najveće sramote i strahote Bog čini simbol ljubavi. Žrtvu pretvara u blagoslov. Očitovala se mudrost Božja i posvjedočila nam da naše misli nisu Božje misli, da naša shvaćanja nisu jednaka Božanskim, jer Bog i od sramote može učiniti svoju slavu, i od smrti učiniti život, od izgubljenoga učiniti spašeno. Bog ne može biti pobijeđen, ničim, pa ni ljudskim grijehom. Nema druge mogućnosti tumačenja, niti otkrivanja drugog značenja ili smisla, križ je konačni izraz Božje ljubavi za čovjeka. Križ je konačni izazov Božji čovjeku da odgovori na ljubav Božju, kazao je u homiliji biskup Rogić.
Obredi Velikog petka u katedrali svetog Jakova završili su procesijom sa križem oko katedrale.
