Objavljena su Papina razmatranja za križni put koji će se održati na Veliki petak, 18. travnja u rimskom Koloseju, javlja IKA.
U uvodu u razmatranja postaja križnog puta u Koloseju, kojeg je u cijelosti objavio Tiskovni ured Svete Stolice na osam svjetskih jezika, Papa piše: “Križni put vodi ulicama naše svakodnevice. Mi, Gospodine, obično idemo u suprotnom smjeru od tvog. Upravo tako nam se može dogoditi da susretnemo tvoje lice, da nam se pogledi susretnu. Mi idemo svojim uobičajenim putevima, a ti ideš prema nama. Tvoje oči gledaju u naša srca. Tada oklijevamo nastaviti dalje kao da se ništa nije dogodilo. Možemo se okrenuti, pogledati te, slijediti te. Možemo se uživjeti u tvoju situaciju i osjetiti da bi bilo bolje promijeniti smjer.”
Via crucis je molitva onih koji su nemirna duha. Prekida naše uobičajene putove kako bismo iz umora prešli u radost. Istina je da Isusov put ima svoju cijenu, traži od nas žrtvu: u ovom svijetu gdje je sve proračunato, besplatnost ima visoku cijenu. Ali u sebedarju sve iznova cvjeta: grad rasjepkan i razdiran sukobima ide prema pomirenju; usahla pobožnost ponovno otkriva plodnost Božjih obećanja. Čak se i srce od kamena može pretvoriti u srce od mesa. Samo trebamo poslušati poziv: “Dođi i slijedi me!” i vjeruj tom pogledu punom ljubavi, piše Papa u svojim razmatranjima.
Tvoj križni put, Isuse, ne vodi samo uzbrdo. Njime silaziš do onih koje si ljubio, u svijet koji Bog voli. To je odgovor, prihvaćanje odgovornosti. To ima svoju cijenu, kao što najiskrenije veze i najljepše ljubavi imaju svoju cijenu. Teret koji nosiš govori o dahu koji te pokreće, o onom Duhu “koji je Gospodin i daje život”. Tko zna zašto se toliko bojimo pitati te o ovome. U stvarnosti smo mi ti koji ostajemo bez daha jer stalno izbjegavamo odgovornost. Bilo bi dovoljno ne bježati i ostati: s onima koje si nam dao; u okruženju u koje si nas smjestio. Vezati se i osjećati da je to jedini način na koji možemo prestati biti zarobljenici samih sebe. Egoizam je teži od križa. Ravnodušnost je stresnija od dijeljenja, napisao je Papa u jednom od svojih razmatranju.
Ono što mijenja naša srca je tvoje lice, koje želim gledati i čuvati, nastavlja se u Papinim razmatranjima uz Križni put u Kolosej. Daješ nam se iz dana u dan u lice svake osobe koja je živi spomen tvojega utjelovljenja. Jer svaki put kad se obratimo jednome od najmanjih, obraćamo pozornost udovima tvoga i ti ostaješ s nama. Tako u naša srca i u naš pogled unosiš vedrinu. Umjesto odbijanja, sad prihvaćamo. Na križnom putu naša lica mogu konačno zasjati poput tvojih i širiti blagoslov. Utisnuo si nam uspomenu na to, predokus svog ponovnog dolaska, kad ćeš nas prepoznati na prvi pogled, svakoga od nas. Možda ćemo tada biti slični tebi. I ući ćemo u neprestani dijalog licem u lice, u intimnosti od koje se, kao Božja obitelj, nikad nećemo umoriti.
Pad i ustajanje; pasti i opet ustati. Tako si nas ti, Isuse, naučio razumjeti pustolovinu ljudskog života. Ljudska zato što je otvorena. Strojevima ne dopuštamo da pogriješe: očekujemo da rade savršeno. Ljude međutim ne smijemo promatrati kao strojeve – oni su kao “ručni rad”: mi smo jedinstveni, mreža milosti i odgovornosti. Isuse, postao si jedan od nas; nisi se bojao posrnuti i pasti. Svakom onom kome je zbog toga neugodno, koji se hvali nepogrešivošću, koji skriva svoje padove i ne oprašta tuđe padove, poriče put koji si izabrao.
Ti si, Isuse, Gospodar radosti. Po tebi ćemo svi biti pronađeni i vraćeni kući, poput one jedne ovce koja je zalutala. Ekonomija u kojoj devedeset devet vrijedi više od jedne je nehumana. A ipak smo izgradili svijet koji tako funkcionira: svijet kalkulacija i algoritama, hladne logike i neumoljivih interesa. Zakon tvojega doma, Božja ekonomija, je drugačija, Gospodine. Okrenuti se tebi, koji padaš i opet se dižeš, znači učiniti zaokret i promijeniti svoj korak. To je obraćenje koje vraća radost i vraća nas kući, piše Papa u jednom svom razmatranju. (kta/ika)
