Misu večere Gospodnje, spomen ustanovljenja Euharistije, na Veliki četvrtak 17. travnja, predvodio je u dvorištu Pastoralnog centra katedralne župe u Sisku, biskup Vlado Košić. Koncelebrirali su biskupski vikar Marko Cvitkušić, kancelar Janko Lulić katedralni župnik preč. Marko Karača i župni vikar Ivan Sandrin.
Na početku, pozdravivši sve okupljene biskup je podsjetio kako ovim Svetim trodnevljem ulazimo u otajstvo Kristove muke, smrti i uskrsnuća.
U svojoj homiliji katedralni župnik Karača pozvao je vjernike da duboko urone u otajstvo Vazmenog trodnevlja i posebno razmatraju Kristovu ljubav iskazanu kroz euharistiju i čin služenja. „Kroz ova tri dana Vazmenog trodnevlja slijedit ćemo Gospodina od dvorane Posljednje večere, kad je sa svojim učenicima blagovao vazmenu pashu, pa sve do uskrsnog jutra, kad je uskrsnuo od mrtvih. U središtu današnjeg bogoslužja Velikog četvrtka je ono najvrijednije što nam je Krist ostavio, a to je euharistija. U liturgiji Crkve simboli imaju veliku ulogu, ali rijetko kad tako snažno kao danas na Veliki četvrtak. To vrijedi za misu posvete ulja koju je danas prije podne naš sisački biskup Vlado u bazilici svetog Kvirina slavio sa svojim svećenicima. Na toj misi biskup je blagoslovio ulje za slavlje skramenata, a mi svećenici obnovili smo svoja svećenička obećanja. Učinili smo to danas jer je na današnji dan Isus ustanovio svećenički red. Simboli ili znakovi u još većoj mjeri prisutni su u ovoj misi večere gospodnje koju sada slavimo. U njoj se obnavlja Isusova oproštajna večera s učenicima na kojoj je On svoj dragovoljni odlazak u smrt protumačio kao žrtvu vlastitog života za spasenje ljudi. A darove kruha i vina učinio je znakovima svoje prisutnosti u euharistijskoj žrtvi koja će se obnavljati njemu na spomen“.
U središtu propovijedi bio je Isusov čin pranja nogu učenicima, gesta kojom je, kako je rekao župnik, sluga postao gospodar, a gospodar pokazao kako se služi u ljubavi. „Pranje nogu vrlo je rječita gesta. Govori o poniznosti i poštovanju onoga koji pere noge prema onome komu pere noge. S druge strane, ova gesta zahtijeva poniznost i otvorenost onoga koji dopušta da mu se noge operu. U tome, dakle, izuzetno važnom trenutku, neposredno prije svoje muke i smrti Isus izvršava taj čin služenja. Čini učenicima ono što je u jednoj kući sluga činio gospodaru i njegovim gostima. Pranje nogu, čin služenja, naznaka je njegove žrtve kojom cijeloga sebe, po Očevoj volji, predaje za spas svih ljudi. Tako čini Isus! A što je nama činiti? Isus jasno progovara učenicima i svima nama: Primjer sam vam dao da i vi činite kao što ja vama učinih... Isusu je bilo jasno da su učenici još daleko od njegova duha, pa je iskoristio tu zadnju priliku da im to pokaže vlastitim primjerom“, istaknuo je Karača, pozivajući okupljene da dopuste Kristu da im „opere noge“, odnosno, da ih očisti i osnaži svojom ljubavlju.
Nakon propovijedi, a prema drevnoj tradiciji liturgije Svetog trodnevlja, biskup Košić oprao je noge dvanaestorici muškaraca, svećenicima i bogoslovima.
Po završetku pričesti, posvećene hostije su prenesene u svetohranište u Pastoralnom centru župe, nakon čega se biskup s koncelebrantima te okupljenim vjernicima zadržao u tišini i molitvi.
