USKRS U SRCU
Kad jutro se spusti
s onih pitomih brda
kad razlije se pjesma ptica
kroz izlistale šume i rascvale voćnjake,
kad žubor bistrih potoka
s rijekama se združi
u trenutku svanjivanja
šumeći jutro doziva.
Tad tihi povjetarac
prepun mirisa behara
satkan od cvrkuta ptica
od zvonjave zvona i nečujne
molitve što povazdan Nebu se diže.
pronijet će povjetarac tih
skoro nečujan i nevidljiv,
pronijet će slavu zemlje ove;
vazda lijepe, vazda bogate,
nikad mirne;
obasjat će burnu prošlost njenu,
bremenitu sadašnjost i usnule uspomene.
Na krilima leptira nježnih
što livadama veselo lepršaju,
na proplancima gdje stada pasu
proći će tog jutra cjelov s Neba,
proći će kroz tu pitomu oazu
šapat božanski, pun mira.
Spustit će se na tu zemlju mi dragu,
na to sveto tlo,
na ta tako drukčija, a tako
slična lica;
Spustit će se cjelov blagi
uz zvonjavu crkvenih zvona,
Uskrs u srcu.
don Jozo Sebežević
