Obilježavanje »Dana pobijenih hercegovačkih franjevaca« ili 79. obljetnice njihova ubojstva, koje je započelo je u petak, 2. veljače 2024. na Trgu širokobrijeških žrtava u Širokom Brijegu, nastavilo se 4. veljače »Hodnjom sjećanja«, izvijestili su iz Vicepostulature postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće«.
Mještani Crnih Lokava, Dobrkovića, Grada, Knešpolja, Mokrog, Turčinovića i Uzarića uobičajeno su pješačili od spomenika svojim pobijenima do ratnog skloništa na Širokom Brijegu gdje je ubijeno i zapaljeno 12 hercegovačkih franjevaca. Jedna skupina njih trčala je iz Crnih Lokava. Kod ratnog skloništa u večernjim satima dočekao ih je vicepostulator fra Miljenko Stojić i skupina franjevaca te su ih pozdravili, nakon toga predstavnici skupina zapalili su svijeće, a fra Ivan Crnogorac predvodio je prigodnu molitvu. U subotu, 3. veljače, skupina framaša iz Mostara, gdje je ubijeno 7 franjevaca, na čelu s fra Tomislavom Crnogorcem također je pješačila na Široki Brijeg.
Nakon Hodnje sjećanja upriličena je molitva krunice, a potom je uslijedila sv. koju je predvodio fra Marin Karačić, župnik u Gorici-Sovićima odakle su dvojica ubijenih hercegovačkih franjevaca: fra Križan Galić i fra Melhior Prlić. Inače, u Drugom svjetskom ratu i poraću iz te župe su ubijene 233 osobe.
Fra Marin je u propovijedi govorio kako ne možemo služiti dvojici gospodara, „htjeli ili ne morat ćemo odabrati“. »Kada se sjetimo Isusova života, vidimo da ni njega nisu svi niti voljeli ni prihvaćali; štoviše i ubili su ga. Isus je bio provokacija, bio je čvrsti znak Onoga kome je pripadao. Bio je nepokolebljiv, postojan, bio je toranj kojeg se nije moglo skriti ni zataškati, nego jedino srušiti. Od dana kad je Isus hodao zemljom pa do danas imamo toliko primjera tih tornjeva i kula koje se nisu dale zataškati, koje se nisu dale ni kupiti, niti potplatiti, pa su ih nemilosrdno rušili, jer to je bilo jedino rješenje. Ti tornjevi su i naši pobijeni fratri i naš vjerni narod. Ali kaplje njihove krvi, kao cigle gradile su nove i još veće i tornjeve, i kule, i građevine, i još uvijek ih grade. Drukčije je sada, u ovom vremenu, govoriti o postojanosti, o progonima jer nemamo ih u tolikom razmjeru kao prije, ne na isti način. Danas je sve drukčije; i progoni, i kušnje; danas na manja vrata ulaze, ali nam zato kasnije otimaju i razaraju i tijelo, i dušu. Zato je bitno bdjeti nad svojim životom, njegovati ga i suobličavati ga životu Onoga koji nam ga je i podario«, kazao je fra Marin.
Pjevanjem i čitanjem sv. misno slavlje uveličali su framaši pod vodstvom fra Ivana Crnogorca.
I ove godine Vicepostulatura je raspisala natječaj na temu pobijeni hercegovački franjevci te su na kraju sv. mise podijeljene nagrade za uzrast mladež. Prvu nagradu dobio je Jakov Kraljević za pjesmu pod naslovom »Za one kojih nema«. Mia Musa dobila je drugu nagradu za rad »Tišina vjerom protkana«. Pjesmu »Svjedoci« napisao je, skladao za nju glazbu, otpjevao ju Mladen Mandžo koji je dobio treću nagradu.
HR Široki Brijeg prenosila je sve uživo putem zemaljskih valova i preko interneta. Činit će to i sljedećih dana.
Župa Humac na »Danima pobijenih hercegovačkih franjevaca«
Molitvu krunice, 5. veljače u večernjim satima predvodio je fra Željko Tomić s ministrantima, a Sv. misu predslavio i na njoj propovijedao fra Dario Dodig, gvardijan i župnik na Humcu. Iz župe Humac su inače dvojica ubijenih hercegovačkih franjevaca: fra Leonardo Rupčić i fra Kornelije Sušac. A u Drugom svjetskom ratu i poraću iz ove župe je ubijeno 940 župljana.
Fra Dario je kroz svoju propovijed prikazao mučeništvo tijekom povijesti kršćanstva, kao i mučeništvo ubijenih fratara. »Mučenici – po uzoru na Isusa i njegovom milošću – čine da nasilje postane prilika za ljubav u kojoj se ide toliko daleko da se oprašta mučiteljima. Sjetimo se samo sv. Stjepana koji je umro moleći: ‘Gospodine, oprosti im, ne znaju što čine’. To je ona najveća zapovijed što nam ju je Isus ostavio. Mučenici nam pokazuju da je svaki kršćanin pozvan na svjedočanstvo života, pa i kad ono ne uključuje prolijevanje krvi, po uzoru na Isusa Krista. Kroz ove dane spominjemo se franjevaca koji su ubijani po cijeloj Hercegovini. Ovo je bila krvava veljača 1945. Htjeli su Hercegovinu ‘očistiti od vjere’. Franjevci nisu bježali, nisu se bojali, nego su ispovijedali vjeru u Gospodina i hrabro ostali na svojim mjestima. Od onog starca, nepokretnog na bolesničkoj postelji, fra Marka Barbarića s 80 godina do najmlađega fra Ludovika Radoša od 20-tak godina. To je poruka i nama danas. Istina na drukčiji način, ali nam je poruka da budemo vjerni Gospodinu, Crkvi i hrvatskom narodu. Molimo da se ne umorimo svjedočiti Evanđelje ni u vremenima nevolje. Neka mučenici budu sjeme mira i pomirenja u iščekivanju objave Kraljevstva nebeskoga kada će Bog biti sve u svemu. … Duh ovoga svijeta ne podnosi mučeništvo, nego ga nastoji sakriti. A danas mnogi ljudi podnose, rekao bih, “tiho mučeništvo” i to na različite načine. Bilo osobno, u obitelji, zajednicama, u društvenim sredinama. Zato nam je potrebno sjediniti se s našim mučenicima koji su bili duhom jaki i nepokolebljivi, vjerni i posvećeni Gospodinu, koji su živjeli od svetosti Božje i za svetost Božju«, kazao je fra Dario.
Misna čitanja i molitvu vjernika čitali su ministranti. Na večerašnjoj sv. misi pjevao je dječji zbor »Anđeli« iz Dobrkovića pod vodstvom Marije Cigić,
I ove večeri dodijeljene su nagrade za natječaj na temu pobijeni hercegovački franjevci, za uzrast djeca. Prva nagrada pripala je Povijesnoj sekciji IX. razreda Osnovne škole Franice Dall’era iz Vira za video uradak »S ponosom čuvajmo uspomenu«. Nicole Glavaš, učenica 8. A r. Osnovne škole Antuna Branka i Stanislava Šimića iz Drinovaca dobila je drugu nagradu za literarni rad pod nazivom »Komadić hercegovačkog srca«. Treću nagradu osvojila je Anamarija Zovko, učenica 9 E r. Prve osnovne škole Široki Brijeg za likovni rad »66 križeva«.
Vicepostulator fra Miljenko Stojić u svom je govoru još naglasio kako je toga dana skupina učenika iz 2. OŠ Široki Brijeg, pod vodstvom prof. Irene Ratkić, pohodila ratno sklonište i samostansku crkvu da bi se bolje upoznala što se dogodilo toga nadnevka 7. veljače 1945. te da bi se pomolili za pobijene franjevce i članove vjernog puka Božjega. (kta)
