U organizaciji Caritasa Biskupije Krk i zajednice Vjera i svjetlo „Sv. Nikola – otok Krk“ u subotu 3. veljače 2024. godine održao se prvi susret volontera župnih Caritasa i članova zajednice Vjera i svjetlo. Susret je započeo u 15 sati pozdravom i molitvom vlč. Ivan Milovčić, ravnatelj Biskupijskog Caritasa, nakon čega je Irena Žužić, članica zajednice Vjera i svjetlo, upoznala Caritasove volontere s radom i misijom njihove zajednice. Potom je uslijedio skeč kojim su članovi zajednice Vjera i svjetlo na slikovit način uprizorili bogatstvo koje imaju i šire njihovi članovi. Susret se nastavio u ugodnoj atmosferi kroz upoznavanje i druženje, pjesmu i glumu, što je izazvalo mnogo iskrenog smjeha i prepoznavanja koliko svi zajedno imamo zajedničkih dodirnih točaka i interesa. Uz druženje i interaktivni dio susreta Sara Kosić, članica zajednice Vjera i svjetlo, kroz prezentaciju i diskusiju upoznala je Caritasove volontere s temom osoba s invaliditetom te važnosti uloge obitelji i vjere u životu ovih osoba. Bila je to i prilika otvoreno razgovarati o izazovima s kojima se volonteri susreću u svojim župama. Program je završio uz okrjepu i neformalno druženje nakon čega je uslijedila sv. misa koju je predvodio biskup Ivica Petanjak. Sv. misu sviranjem i pjesmom pratio je dječji zbor župe Krk „Kapljice“, a sudionici susreta također su sudjelovali sviranjem i pjevanjem, te čitanjem i oživljavanjem Evanđelja.
Pripadnost, ljubav, prijateljstvo…
Biskup Ivica u propovijedi je istaknuo Isusove riječi da nema veće ljubavi negoli dati život za nekoga, jer time čovjekovo davanje nije djelomično niti proračunato, već je ono cjelovito jer daje sve što ima iz ljubavi. Uz poziv na takvo davanje bez „fige u džepu“ poslužio je i primjer svetoga Blaža čiji je bio blagdan toga dana. Upravo on bio je veliki prijatelj siromaha i bolesnika, vršio je svoju službu sa žarom, te je pomagao druge ne samo kao liječnik, a poslije i kao biskup, već prvenstveno kao kršćanin koji je u drugima gledao i susretao samoga Krista.
Na edukativnom djelu susreta mogli smo čuti kako veliki broj osoba s invaliditetom čini naše društvo (prema statistici iz 2023. godine 17% stanovništva), primjećujemo li ove osobe u svojem životu?! Čuli smo i neke konkretne životne priče, koje su poteškoće kada izostaje obiteljska pa i organizirana podrška, a koji plodovi prihvaćenosti, podrške, molitve… Mogli smo zaključiti kako su roditelji najviše potrebni socijalne podrške, a osobe s invaliditetom pripadanja.
Vjera i svjetlo je duhovni međunarodni pokret zajednica koji okuplja osobe s intelektualnim teškoćama, koje mogu imati i neke druge vrste invaliditeta, kao što je tjelesni ili iz područja mentalnog zdravlja, a uz njih okuplja i njihove roditelje i prijatelje. Želja članova tj. prijatelja, kako se međusobno nazivaju, je pomoći osobama s intelektualnim teškoćama, njihovim roditeljima i obiteljima, pronaći svoje mjesto u društvu i Crkvi.
Može se reći da Caritas u svijetu, kao znak i glas Crkve u suvremenom društvu, ima istu viziju, doprinositi životu u punom dostojanstvu svake osobe, promicanju mira te stvaranju civilizacije solidarnosti. Ranjivi članovi društva posebno su važni u Isusovim očima te upravo milosrđe i ljubav koju im je Isus iskazivao na poseban nas način nadahnjuju i snaže u službi djelotvorne ljubavi prema drugima.
Susret je bio obostrano obogaćujući i već na njemu rodila su se nova prijateljstva, radost i želja za ponovnim susretom. U nastavku donosimo nekoliko dojmova volontera župnih Caritasa (ŽC) i članova zajednice Vjera i svjetlo (VIS).
Robert Brozić, koordinator projekata za Caritas Biskupije Krk
Dojmovi:
Željela bih posvjedočiti, koliko me je ovo edukativno druženje, kroz stručnu prezentaciju, interaktivno u igri, pjesmi i razgovoru, ispunilo ljubavlju i radošću koju su nam darovali članovi i štićenici duhovne zajednice Vjera i svjetlo. Otvorile su mi oči i uši za osobe, koje najčešće ne vidimo ili okrećemo glavu od njih i njihovih obitelji. Druženje je završilo u radosnom zajedničkom euharistijskom slavlju koje je predvodio naš biskup. Neka sjeme koje je palo na zemlju naših srdaca urodi plodom za širenjem zajednice V i S, također i u našim zajednicama u župama.
Inga Tibljaš, ŽC Njivice
Susret s članovima zajednice Vjera i svjetlo za mene je bilo jedno novo iskustvo koje me dodatno ispunilo i obogatilo. Nedavno sam slušala propovijed jednog svećenika koji je naglasio kako smo svi svjetlost ovoga svijeta, tj. nositelji mira, dobrostivosti i ljubavi. Zato trebamo ispuniti svjetlošću, toplinom i mirom sredinu u kojoj živimo kako bismo bili nositelji radosti svojim bližnjima i prijateljima jer mi to možemo ako stvarno i želimo. Iskreno se nadam da smo jučerašnjim druženjem bar malo topline, ljubavi i radosti donijeli našim novim velikim prijateljima zajednice Vjera i svjetlo. Oni nama sigurno jesu jer su nam srca ispunjena radošću, bogatiji smo za vrijedna nova znanja i veselimo se ponovnom susretu.
Anamarija Čubranić, ŽC Baška
U ime Caritasovih volonterki iz Omišlja i u svoje osobno ime, želim se i ovim putem iskreno zahvaliti našim dragim organizatorima Caritasa Krčke biskupije, kao i svim članovima udruge Vjera i svjetlo, na još jednom predivnom i nezaboravnom druženju. Također se zahvaljujemo i voditeljici edukativnog programa, Sari Kosić, na stručnom i zanimljivom izlaganju.
Lutajući u ovom okrutnom moru otuđenosti, prepunom iskrivljenih vrijednosti, neiskrenosti, sebičnosti, malodušnosti i suparništva, gdje prevladava kult novca, razuma i sposobnosti, kojemu je cilj pregaziti slabe, današnji čovjek neumorno traži samo kap iskrene ljubavi i dobrote, koja nam je svima toliko neophodna. Zavedeni i iscrpljeni u tom lutanju sve se više udaljavamo od vlastitog Izvora i tražimo sreću na krivim mjestima, a ona je tako blizu, među nama. I kad pomislimo da je iskrena ljubav samo utopija, izmišljena zabluda, naš nam Otac iznova pruža svoje bezuvjetno milosrđe, vraća nadu i daruje novo svjetlo u samo jednom iskrenom osmjehu našeg brata, ili sestre, osmjehu vrjednijem od milijun eura!
Matej 18,3 : „Zaista, kažem vam, ako se ne obratite i ne budete kao djeca, nećete ući u kraljevstvo nebesko.“
Teško je riječima opisati te milosne trenutke kad smo tog popodneva svi postali djeca, i to čudesno, obično klupko vune s kojim smo se igrali zajedno s našim novim prijateljima, štićenicima udruge „Vjera i svjetlo“. Ljubav, radost i veselje koje smo od njih zadobili, zaista je nemoguće riječima podijeliti. Razlike među nama, odjednom su postale pravi blagoslov. Nakon zajedničkog domjenka, ispunjeni i radosni, svi zajedno smo prisustvovali na svečanoj Svetoj Misi koju je predvodio naš biskup mons. Ivica Petanjak. Posebno je bio dirljiv trenutak kada su štićenici, zajedno s nekolicinom caritasovih volontera, oživjeli evanđelje svojim performansom. U takvom blagoslovljenom ozračju bilo je naprosto nemoguće ne osjetiti prisutnost živoga Isusa. Stoga zahvaljujemo Gospodinu na svemu što nam je učinio!
Ovim putem, svi mi, na čelu s predsjednicom Župnog Caritasa Omišalj, Milkom Gržanić, pozivamo naše nove prijatelje iz udruge Vjera i svjetlo, zajedno s njihovim voditeljima i roditeljima, kao i voditelje Caritasa Krčke biskupije, na jednodnevno druženje u Omišlju (termin prema dogovoru i mogućnostima).
Marija Kovačević, ŽC Omišalj
Osobe s invaliditetom dio su nas, našeg društva, nažalost često ih ne primjećujemo. A to je zbog toga što ne želimo vidjeti različitost, a kada bi ju vidjeli, trebali bi i reagirati. Drugi razlog je što su te osobe “sakrivene” u svojim obiteljima. Možemo biti zahvalni da zajednica Vjera i svjetlo pokušava doprijeti i do svijesti ljudi, a i do samih osoba i njihovih obitelji, u smislu da im se ovaj život učini bar malo ljepšim. Jučer popodne smo imali priliku vidjeti mali djelić onoga što rade. Hvala im na ovome.
Blanka Žluticky, ŽC Krk
Iako nisam članica Caritasa dugo, ovi susreti su mi veoma dragi. Imam priliku prisjetit se da budem zahvalna i na malim stvarima. Zajedno smo pjevali i družili se, a najviše mi se sviđao prikaz evanđelja na sv. misi. Smatram da je to pridonijelo misnom slavlju, kao i zajedničko pjevanje sa zborom Kapljice. Također, predavanje o tome kako se treba obraćati osobama s invaliditetom i na koji način treba govoriti o njima je bilo veoma korisno. Predavanje je također govorilo o tome da je dovoljno pozvati osobu da se priključi u udrugu te kako se već time pomaže ne samo toj osobi, već i roditeljima.
Katarina Depikolzvane, ŽC Krk
Biti blizak osobama s teškoćama i njihovim hrabrim roditeljima kojima treba odati svako priznanje na njihovoj ljubavi, strpljivosti, hrabrosti i jakosti koju crpe iz susreta s Gospodinom za mene kao člana Vjere i svjetla uvijek su trenuci ispunjeni radošću. Tu smo radost na ovom susretu željeli prenijeti i volonterima Caritasa.
Naši prijatelji, osobe s teškoćama žele imati kao i svaki čovjek na ovoj zemlji podršku, pažnju, prihvaćanje, ljubav, prijateljstvo i radosne trenutke u svome životu. Prilikom našeg međusobnog upoznavanja s volonterima Caritasa kroz igru i pjesmu otkrili smo da osobe s teškoćama vole iste stvari, da vole iste aktivnosti, da imaju iste interese kao i oni koji te poteškoće nemaju i da s njima vrlo lako možemo izgraditi prijateljstvo. A da postaneš njihov prijatelj nije teško.
Ne trebaš imati glas, stas, ugled ili diplomu da te oni prihvate za svoga prijatelja. Njima to nije važno. Oni gledaju drugim očima; gledaju očima srca. U njihovim srcima i očima i onaj koji nema glasa, koji nema smisla za ritam, koji ne zna glumiti, a sve to s njima radosno i sa srcem čini za njih je najbolji pjevač, najbolji plesač, najbolji glumac, a nadasve i najbolji prijatelj. Tko ne bi poželio imati takvog prijatelja? Pa samo pravi prijatelj za tebe ima najljepšu riječ.
Danas u ovom svijetu gdje vrijediš samo ako savršeno i bez greške obavljaš svoje zadatke osobe s teškoćama nam pokazuju da one prihvaćaju sve osobe takve kakve jesu i da ne moraju svi biti skrojeni po njihovoj mjeri. Ne moraju svi biti savršeni, dobri, pametni i lijepi. Oni ne primjećuju tvoje slabosti i u tebi vide samo ono što je dobro. Ne mare za protokole, ne očekuju da sve bude točno i bez greške. Iz njihove životne škole izašla je jedna velika riječ u naše živote, a to je riječ – neopterećenost. To su pokazali i pred Gospodinom na sv. misi. Na sv. misi nismo savršeno pjevali, nismo bez greške čitali, možda smo preglasno pjevali, preglasno “šuškalicama“ šuškali, možda čak u ljudskim očima ispali smiješni, ali nismo se time opterećivali jer znamo da je naš susret s Gospodinom radostan susret, da je to Njemu milo i da će čuti naše molitve.
Nadam se i vjerujem da je ovaj susret u zajedništvu bio onaj trenutak kada sve nesavršeno dragi Bog koji je bio u središtu našega susreta pretvara u savršenost. Pretvara u radost koja se sigurno prelila u sva naša srca. Jer kada si u zajedništvu s bližnjim i Bogom nema veće radosti.
Iz zajedničkog susreta naučili smo da svatko sa svojim nedostatkom može obogatiti ovaj svijet i da Bog od svake naše slabosti može učiniti čudo. Kao što kaže i pjesma Vjere i svjetla: “… svoje siromaštvo predaj Kristu i čudo vidjet ćeš!”
Sabina Šikljan, VIS Krk
Našli smo se u tri u biskupiji. Sara je svirala gitaru i pjevali smo. Došli su ljudi iz različitih dijelova otoka Krka. Imali smo male grupice i igrali smo se pantomime. Caritas nas je častio. Poslije smo išli na misu. Robi je svirao bubnjeve, a mi smo imali udaraljke. Pjevali smo na misi i čitali. Poslije smo se slikali. Najviše mi se svidjelo što smo upoznali puno novih ljudi i stekli nove prijatelje. Mi smo svi bili zadovoljni.
Marina Maračić, VIS Krk
