Euharistijsko slavlje u večernjim satima petog korizmenog petka 11. travnja 2025. u katedrali Srca Isusova u Sarajevu, uz koncelebraciju petorice svećenika, predvodio je i prigodnu propovijed uputio fra Šimo Ivelj, profesor kanonskog prava na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu i sudski vikar Vrhbosanske nadbiskupije. Kod oltara su asistirali te liturgijsko pjevanje animirali bogoslovi Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa koji su i čitali misna čitanja i molitvu vjernika.
Okupljeni vjernici su prije svete mise sudjelovali na pobožnosti križnoga puta koju je predvodio vicerektor Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa vlč. Ljubo Zadrić.
Rektor katedrale preč. Marko Zubak na početku je izrazio dobrodošlicu fra Šimi za kojega je kazao da će uputiti propovijed na temu „Mučenici za vjeru – nepokolebljivi svjedoci nade i zagovornička molitva svetaca“.
U prigodnoj propovijedi fra Šimo je istaknuo da su mučeništvo i nada za život vječni „dva dara Crkvi koji uvijek idu zajedno“. „Mučenik nije samo osoba koja trpi nego ona osoba koja svoj pogled usmjerava u nebo i u njemu prepoznaje svoju domovinu, svoju konačnost“, posvijestio je fra Šimo podsjetivši da su još od prvih kršćanskih vremena mučenici bili „živi dokazi da je Kristovo uskrsnuće stvarnost, istina“. „Kad su išli u smrt, nisu to činili s očajem, nego s nadom. Njihova smrt nije bila kraj, nego početak života upravo s Bogom“, kazao je fra Šimo koji je potom okupljenim vjernicima za primjer stavio sv. Stjepana Prvomučenika koji je molio za one koji su ga kamenovali i naposljetku ubili.
Kazao je nadalje da mučeništvo nije „priča starih vremena“ te podsjetio da i u 21. stoljeću, pa i u 2025. godini, „krv Kristovih svjedoka i dalje teče i teći će“. Istaknuo je da u zemljama gdje je opasno biti kršćanin ljudi ipak biraju i ostaju uz Krista jer znaju da je istinita riječ Gospodinova: „…tko izgubi život poradi mene, naći će ga“. „I danas na mnogim mjestima svijeta oni koji ispovijedaju da je Isus Krist pravi Bog i pravi čovjek trpe progone, trpe zatvore, mučenja, pa čak i smrt samo zato što vjeruju. Jedina im je krivnja što ispovijedaju Isusa“, kazao je propovjednik potaknuvši okupljene da promišljaju kako u trenutku dok u slobodi dolaze na svetu misu, mnoga njihove braća i sestre euharistiju slave u tajnosti, riskirajući vlastiti život.
Istaknuo je da je i danas potrebno „mučeničko srce“ jer se od vjernika u današnjem vremenu kompromisom i ravnodušnošću traži da se odreknu svoje vjere. „Danas nas svijet u kojem živimo uvjerava da je ovaj život sve što imamo. Što živimo, živjet ćemo ovdje“, upozorio je fra Šimo te potaknuo vjernike da ne pristaju na „lagodan život, život bez Boga, život bez žrtve“ jer „bez križa nema uskrsnuća“. „Ako ljubimo, treba i trpjeti. Ako vjerujemo, treba se i boriti. Ako gledamo u nebo, ništa na zemlji ne može nas onda pokolebati jer mučenici nas uče, zagovaraju s neba i kažu: postoji Nebo; postoji vječnost; postoji život koji ne prolazi“, naglasio je fra Šimo.
Dodao je da su danas svi koji se mole, idu u crkvu i poštuju Bože zapovjedi svojevrsni „mučenici“ jer ne posustaju pred podsmjesima drugih i osobnim kušnjama. „Svi smo mi pozvani biti ‘svjedoci vjere’. Bog od nas možda neće tražiti da prolijemo krv za njega, ali traži vjernost“, riječi su fra Šime.
Potaknuo je na kraju sve da se ne obeshrabre kada pročitaju vijest o tome da je negdje ubijen svećenik, redovnik, redovnica ili vjernik jer „Crkva vjeruje da je krv mučenika sjeme novih kršćana“ koji će „ispovijedati ime Isusa Krista“. (kta)
