Kao i svakog osmog u mjesecu, u sarajevskoj katedrali Srca Isusova u travnju 2025. svečano je proslavljen Stadlerov dan – spomen na slugu Božjega Josipa Stadlera, prvog vrhbosanskog nadbiskupa i utemeljitelja Družbe Služavki Maloga Isusa. U molitvenom zajedništvu okupile su se sestre SMI iz sarajevskih zajednica predvođene provincijskom glavaricom s. M. Ana Marijom Kesten, sestre milosrdnice sv. Vinka Paulskog te drugi vjernici, osobito mladi, kako bi zahvalili za život i djelo sluge Božjeg Josipa Stadlera. Svečano euharistijsko slavlje predvodio je mons. Ivo Tomašević, katedralni župnik.
Sestre SMI sudjelovale su u misnim čitanjima, molitvi vjernika te su pjevanjem animirale misno slavlje.
Uvodeći u misu, mons. Tomašević potaknuo je okupljene da im ova misa bude izraz zahvalnosti što im je nadbiskup Stadler, i svi oni koji su se ugradili u ovaj „hram molitve“, darovao ovo mjesto po Božjem promislu da u njemu mogu Boga slaviti, radosno uzdizati svoja srca, čistiti svoje grijehe u ispovijedi, slušati Božju riječ i primati Isusa u svoje srce.
Tumačeći u prigodnoj propovijedi pročitani odlomak iz Knjige Brojeva u kojem se opisuje kako je Izabrani narod tijekom lutanja po pustinji na putu izlaska iz ropstva bio izložen mnogim poteškoćama mons. Tomašević primijetio je da su Izraelci, kada im je bilo teško, gledali unatrag jer im se u toj „teškoj slobodi“ činilo da je ropstvo bilo lažno. „I tako je to u našem životu, vrlo često. Mi smo Crkva na putu. Mi smo hodočasnici. Mi putujemo ovom zemljom prema obećanoj vječnosti. I na tom putu često nas je čuti kako prigovaramo i često se želimo vraćati u ropstvo. A jedino istinsko ropstvo je grijeh. Svaki grijeh čovjeka zarobljava“, upozorio je mons. Tomašević.
Podsjetio je potom da je nadbiskup Stadler proživio teško djetinjstvo, rano ostao siroče, ali se uspio upisati kao kandidat za svećenika Zagrebačke nadbiskupije i postali svećenikom te doktorirati u Rimu nakon čega je bio profesor u Zagrebu. Kazao je da je sl. B. Stadler papinu odluku da pođe u zemlju Bosnu, nakon četiri stoljeća otomanske vladavine, prepoznao kao Božju volju i nije gledao natrag, već je u toj zemlji služio svim srcem. „I tako rastu velika djela. Jer Bog po čovjekovoj spremnosti piše svoju povijest spasenja. Mnoga djela kao što ih je nadbiskup Stadler napravio nisu vidljiva u životima mnogih, ali su u Bogu vidljiva. Bogu su velika“, kazao je katedralni župnik.
Osvrćući se na pročitani odlomak po Ivanu, u kojem Isus govori farizejima kako su oni od ovoga svijeta, a on nije, mons. Tomašević podsjetio je okupljene vjernike da su oni „stvoreni za nebo“. „Čovjek se u punini može ostvariti samo kod Boga i zato, kada čovjek sluša Boga, kada čini ono što je njemu milo, onda ide putem spasenja“, riječi su mons. Tomašević koji je vjernike potaknuo da uče iz svoje povijesti i da uvijek budu okrenuti prema vječnoj ljubavi, prema „obećanoj zemlji“.
Podsjećajući na riječi pape Franje o „hodočasnicima nade“ u ovoj Jubilejskoj godini, kazao je da je sl. B. Stadler u tome „izvanredan primjer“. „On je došao služeći radosno Bogu i služeći mu svim srcem, služeći bližnjima, posebno onima koji su bili maleni, kojima je trebala pomoć. I u tome je okupio cijelu vojsku ljudi dobra, otvorena srca, spremnih da služe“, kazao je, između ostaloga, katedralni župnik Tomašević.
Na kraju svete mise podsjetio je da je sarajevska katedrala oprosna crkva u Jubilejskoj godini. Potom su svi zajedno izmolili vjerovanje i molitvu na nakanu Svetoga Oca. Okupljeni oko zemaljskih ostataka sl. b. Stadlera izmolili su i molitvu za njegovo proglašenje blaženim. (kta)
