„Stabat Mater“ Gioachina Rossinija, djelo u kojemu je skladatelj spojio sakralnu uzvišenost i opernu spektakularnost, izvedeno je 3. travnja u katedrali Marije Majke Crkve u Mostaru. Kroz iskustvo dramatičnih trenutaka ucviljene Majke pod križem veličanstvenom izvedbom proveli su slušateljstvo Akademski zbor „Pro musica“ i Zbor Glazbene škole Ivana pl. Zajca iz Mostara, Dubrovački simfonijski orkestar te vokalni solisti: sopranistica Nikolina Pinko – Behrends (Švicarska), mezzosopranistica Terezija Kusanović (HNK Split), tenor Josip Švagelj (HNK Zagreb) i bas Luciano Batinić, operni nacionalni prvak (HNK Zagreb), sve pod ravnanjem dirigenta Roberta Homena.
Već je praizvedba ovoga djela Gioachina Rossinija u Parizu, 1842. godine, primljena s ovacijama, a čarobni spoj vjerskoga i svečanoga ozračja te dramatičnosti i radosnih melodija još oduševljava publiku, zbog čega je jedno od najpopularnijih i najizvođenijih sakralnih djela cjelokupne glazbene literature. Plač Majke pod križem na kojemu visi njezin raspeti Sin, Isus Krist, obradili su mnogi skladatelji, a Rossini je svoju „Stabat Mater“ dovršio 1841. godine.
Kantata je nastala nakon što je proslavljeni i omiljeni majstor opere u naponu stvaralačke snage odlučio prestati sa stvaranjem toga glazbenog žanra i zasigurno je najvrjednije djelo iz te, kasnije, faze njegova stvaralaštva. Nakon što je čuo Rossinijevu „Stabat Mater“, pjesnik Heinrich Heine zapisao je kako je cjelokupna scena izgledala kao „predvorje raja“.
Ovim djelom je otvoren put novim estetskim shvaćanjima sakralne glazbe. Njezino približavanje duhu vremena ne umanjuje njezinu duhovnost niti je odmiče od sakralnoga. Tako će ovaj iskorak u duhovnoj glazbi svoj vrhunac doživjeti u kasnijem velebnom Verdijevu djelu „Messa da Requiem“.
Dirigent Robert Homen je o ovome Rossinijevu djelu i izvedbi u Mostaru rekao sljedeće: „Djelo je izuzetno popularno i u domeni mnogih djela ove vrste jedno je od najpopularnijih i kao takvo jako mi je drago da se dogodilo i ovdje u našoj katedrali u Mostaru. Dubrovački simfonijski orkestar također nije dugo izvodio ovo djelo. To je specifično djelo Gioachina Rossinija, koji je inače operni majstor, u kojemu su kad je praizvedeno mnogi kritičari vidjeli manjkavost u smislu da sadrži puno opere, a premalo duhovnosti.
Međutim, vrijeme je pokazalo da je on na neki način kroz svoju opernu maniru dotaknuo ono što je duhovno i što je jako važno, a to je korizmeni plač i bol Majke Isusove, ispraćaj, križni put od postaje do postaje. Svaki stavak ima uvod u kojemu možemo baš osjetiti da nas na raznolik način, dakako u skladu s tekstom i onim što pjeva svaki pojedini solist, vodi od postaje do postaje. U tome se kretanju od postaje do postaje može osjetiti punina svečane korizmene duhovnosti.
Autor nije težio nikakvim posebnim momentima u kojima bi naglasio da će se dogoditi možda Uskrs, nego je ostavio samo jedan veličanstveni „Amen“ u dvostrukoj fugi koja je, kao što je poznato, jedna od najtežih disciplina uopće, glazbenih i skladateljskih, za izvesti. Poznata je primjerice i Mozartova dvostruka fuga u „Kirie Elesion“ i u „Requiemu“, gdje je također na kraju „Amen“. To je jako zahtjevno, a ovaj fenomenalan zbor, iako su to djeca, izveo je to na fantastičan način. Uspjeli su ostvariti moje misli i čini mi se da sam uspio i ja njih uvući u taj svoj svijet razmišljanja, moje koncepcije i mislim da su i oni to na taj način doživjeli.“
Akademski zbor „Pro musica“ djeluje u Mostaru već 22 godine pod vodstvom i ravnanjem njegova utemeljitelja maestra don Dragana Filipovića. Iza sebe ima bezbroj uspješnih i zahtjevnih izvedbi. Nakon intenzivnih višemjesečnih proba pod vodstvom zborovođa maestra don Dragana Filipovića, profesorā Emila Bevande i Mateja Perića, veličanstvenom izvedbom oduševio je mostarsku publiku, a vjerujemo kako će i dubrovačku, danas, 4. travnja, u 20 sati, u crkvi Male braće.
Snimku koncerta bit će moguće pogledati na BH TV1 u naknadnom terminu.
(kta)
