Brojevi mogu biti zastrašujući, ali misija ostaje nepromijenjena: donijeti Isusa Krista ljudima.
Nedavno se održala konferencija za novinare u Steubenvilleu u Ohiju – sjedištu biskupije u kojem živim i oko 28.000 drugih katolika. Pozvana je da najavi rezultate samo-učenja koju je naredio biskup Edward Lohse iz Kalamazooa u Michiganu, kojeg je sveta SELE poslala prošlog lipnja da nadgleda biskupiju Steubenville kao svog apostolskog administratora. U svom izvješću – predstavljenom u sažetku – identificirao je ono što je smatrao glavnim brigama s kojom su se crkva suočila u Steubenvilleu u narednim godinama.
Ali to nije bilo uobičajene brige koje bi se moglo očekivati - posebno s obzirom na to da, po mnogim računima, Crkva u Steubenvilleu uspijeva. U stvari, biskup Lohse prilično je blistavo govorio o onome što je vidio.
“Vjera u ovu biskupiju je jaka”, rekao je. “Ima zdravu veličinu prezbiterata, jedan od najboljih omjera seminara do vjere u zemlji, živopisni misionarski duh i uravnotežen proračun.”
Pa, što je točno bila poanta konferencije za novinare? Čini se da je poanta bila da nema dovoljno katolika da ostanu uistinu održivi tijekom dugog puta i da nam nedostaju resursi na kojima ovisi naš dugoročni opstanak. Nisu sakramentalni resursi, imajte na umu – tamo nismo ni najmanje vezani. Doista, izvještaj je imao malo ako ništa kažem o doktrini, misiji ili potrebi za osvajanjem svijeta za Krista. Umjesto toga, naglasio je demografske trendove i financijsku održivost.
“Najznačajnije pitanje s kojim se suočava biskupija Steubenville u narednih pet do 10 godina, i šire,” on nam je oštro rekao, “projicirano je smanjenje i opće populacije biskupije i katoličkog stanovništva, bez preokreta ovog trenda na vidiku.”
To nam ostavlja samo dvije mogućnosti. Rečeno nam je, u stvari, da smo i mi Spoji se s većom biskupijom – kao što je Columbus – ili se suočite s eventualnim kolapsom. S obzirom na trenutnu situaciju i nesporne indekse pada, upozorenje je bilo jasno: bez akcije, promatramo eventualni – možda čak i neizbježni – kolaps.
I znajući sve to – znajući da nas izumiranje čeka ako ništa ne učinimo – “nije li to bolje”, upitao je, “da se sada spoji, dok je biskupija još uvijek održiva ili da to učine tek nakon što biskupija više nije održiva?”
Iako se složio da nijedna opcija ne može izgledati vrlo privlačno, prije ili kasnije mora se donijeti odluka.
“Nitko ne želi vidjeti spajanje biskupije. Ali fokus mora biti na onome što je u najboljem dugoročnom interesu našeg naroda. Što je u najboljem dugoročnom interesu promicanja evanđelja?”
Nisam bio prisutan na sastanku, ali čitajući račun biskupijskih novina, koji se činilo da je jedina referenca na riječ “evanđelje” u raspravi.
Ali nije li to misija Katoličke crkve? Zašto inače crkva postoji ako ne dovede Krista u svijet? Je li Crkva dobila bilo koji drugi mandat osim što je proglasila svoju riječ u Svetom pismu, slavivši je u sakramentu i ratificirala njegovu potrebu u uredu biskupa kojeg nam je Krist poslao da podučavamo, upravljamo i posvećujemo?
Nedostaje li nam nešto ovdje? Od svih pitanja s kojima se susrećemo, nijedna nije goruća od ovoga: kako najbolje uskladiti svijet Kristu – a ne Krista sa svijetom.
A budući da se Krist ne može svesti na tok statistike i proračuna, ne bismo trebali izgubiti srce zbog onoga što brojevi sugeriraju o našoj budućnosti. Ostavite to Bogu – koji, na kraju krajeva, ima puno iskustva s brigom o ljiljanima i vrapcima. Sve dok ostanemo vjerni Kristu i njegovoj mladenki, neće napustiti Steubenville.
Usput, u istom broju rada s pokrivanjem mraka i propasti na naslovnoj stranici, na samoj sam stranici primijetio sam potpuno drugačiju priču-onaj od 100 ili više kandidata i katekumena koji su se rasporedili u 13 županija biskupije koje su trebale ući u katoličku crkvu tijekom uskrsnog bdijenja. To je znak istog stalnog rasta koji smo vidjeli u Crkvi još od Kristova vremena – koji nam je slavno rekao da se ne bojimo, jer je osvojio svijet.
Nema male ironije. Pitanje za sve nas – podjednako biskupa i vjernika – jest prepoznajemo li da je Steubenvilleu potreban samo Krist, a nekoliko dobrih ljudi koji posredovaju u svojoj spašavajućoj prisutnosti ljudima jugoistočnog Ohija.
